Na ovaj čin navela ih je kako kažu, nebriga države prema ovoj kategoriji stanovništva, bijeda, narušeno zdravstveno stanje i bezuspješna borba za egzistenciju. Demobilizirani borci koji su branili ovu državu, da bi imali slobodu i normalne uvjete za život danas su na margini društva. Kazali su da će se prvo obratiti Bakiru Izetbegoviću i Željku Komšiću i iznijeti im svoje probleme.
– Idem pred Vladu F BiH i tražit ću bolje uvjete za život, da se umirovim kao borac. Da imam neka primanja, trajna, a ne privremena. Ovaj život se više ne može podnijeti. Dvadeset godina gorim u neimaštini. Bakir Izetbegović i Željko Komšić nas sve godine lažu. Ukoliko ne ispune zahtjeve, ja ću se spaliti i na kraju ću izgorjeti, nek me više nema – kazao je Džemail Zahirović.
Istu sudbinu dijeli i Šefik Muminović, kojeg je na ovaj čin natjerala neimaština. On kaže da neće odustati od zahtjeva. Zaboravljen od svih, drugog izlaza nema. Kako kaže. jedino mu je preostalo da se ubije.
– Dobio sam otkaz u Rudniku Đurđevik. Ja sam tužio Rudnik i tražili su da povučem tužbu, a zauzvrat će mi zaposliti dijete. Slagali su me, nisu ispunili. Ja ovo više ne mogu podnijeti. Ja nemam kruha. Neki dan vraćam se kući, unuče trči prema meni i taži marku da mu dam. Ja nemam. Idem Bakiru Izetbegoviću da kažem da nemam ništa, ni drvenim kašikama nemam što jesti, a kamoli zlatnim – kazao je kroz suze Šefik.
Na putu prema Sarajevu dva demobilizirana borca su proučila Fatihu na Spomen park palim borcima u Živinicama i zaputili se u glavni grad BiH, na put dug preko stotiju kilometara.
Emotivan trenutak dogodio se kada je došla obitelj Šefika Muminovića, sin, snaha i unučad. Jecaji i suze djece. Zagrlili su se i oprostili od djeda, oca Šefika, kojem je supruga ostala kod kuće zbog teške bolesti.
Poruka za javnost
– Ja, Muminović Šefik i Zahirović Džemal ispred Općine Živinice krećemo u ponedjeljak 13.4.2015. godine u 9:00 sati pješke prema Sarajevu do Vlade FBiH gdje ćemo izvršiti čin JAVNOG SPALJIVANJA u znak prowsvjeda zbog toga što nam društvo za koje smo se borili nije osiguralo dostojanstven život. Mi smo već odavno mrtvi kao ljudi. Ali svoj ponos nedamo. Neka čitav svijet vidi u kakvom smo stanju teško oboljeli, dok nam pojedini članovi obitelji umiru od gladi – stoji to u poruci dvojice bivših pripadnika Armije BiH iz Živinica Šefika Muminovića (55) i Džemala Zahirovića (59) oboljelih od PTSP-a koji su mjesecima upozoravali na stanje u kojem se nalaze.
– Mi smo se još jednom najavili u Ministrastvo boračka pitanja Tuzlanske županije odakle smo dobili odgovor da su nemoćni. Mi smo gladni i cijele naše obitelji. Na ovaj čin nas je dovela dugogodišnja neimaština, prijevara i bijeda u kojoj smo zapali. Načelnik općine Živinice Asim Aljić nas nije htio primiti. Poniženi smo od društva u kome smo dali zdravlje – rekli su Dnevnom avazu Muminović i Zahirović.
Muminović je bivši pripadnik 210. brigade Sprečanskog odreda, a poslije rata radio je pet godina u Rudniku Đurđevik, gdje je dobio otkaz dok je bio na bolovanju, Džemail Zahirović bio je pripadnik elitne 121. jedinice za posebne namjene. Dva puta je ranjen, ali i pored 40-postotne invalidnosti, nema nikakva primanja.
(Izvor: Dnevni avaz)