Predsjednik HDZ-a BiH Dragan Čović jasno se distancirao od svog dugogodišnjeg političkog partnera Milorada Dodika i njegovog političkog egzibicionizma u izazivanju jedne od najopasnijih, ako ne i najopasnije do sada, političke krize i tenzija od osamostaljenja BiH.
Čović: Institucije BiH se moraju uvažavati i poštovati
Čović je u srijedu je izjavio kako je uvjeren da u Bosni i Hercegovini neće doći do ugrožavanja sigurnosti, nakon što su državni tužitelji zatražili da se privedu predsjednik RS Milorad Dodik, predsjednik Vlade RS-a Radovan Višković i predsjednik Narodne skupštine RS Nenad Stevandić.
”Uvjeren sam da se sigurnost neće ugroziti na bilo koji način, a svi oni koji izazivaju ili se igraju tim vatrama neće imati apsolutnu podršku predstavnika Hrvata u bilo kojoj instituciji Bosne i Hercegovine”, izjavio je Čović.
Pri tom predsjednik HDZ-a je vrlo pragmatičan, ali i, iz iskustva, vrlo oprezan – on jako dobro zna da su ga te institucije optuživale, privodile, pritvarale i sudile, ali i oslobađale. Dodik je, kako se ispostavilo, po ovom pitanju postavio kao običan, nedorastao diletant. Kukavica koji nije izdržao pritisak, a želi se zvati liderom. Podsjetimo, presuda jednogodišnjeg zatvora i šest godina zabrane obavljanja političke dužnosti je nepravomoćna. Ali, kao i uvijek, nastavio je ići “grlom u jagode”, izazivati, lamertirati, huškati i vriješati, inicirati neustavne zakone…Čović je sve slično vrlo stoički, mora se priznati, izdržao. Pa ma koliko mi mislili da su “njegove” oslobađajuće presude nepravedne. Pa prisjetimo se da je bio i pritvaran. Dodik to ne bi mogao nikada “svariti”. Toliko se boji da je u pitanje stavio sve: I sebe i svoju obitelji i – Republiku Srpsku.
Na pitanje o mogućem privođenju Dodika, Čović je rekao kako “podržava rad državnih institucija”.
‘Ovaj je nalog došao od Tužiteljstva. To je pet institucija Bosne i Hercegovine koje se moraju uvažavati i poštivati”, istaknuo je i pozvao na smirivanje napetosti i dijalog.
Pri tom je za podsjetiti da institucije na koje se poziva, upravo na inicijativu i nalog Milorada Dodika “ne važe” i u RS-u.
Čović smatra da odgovor na krizu trebaju isključivo tražiti lokalni političari uz podršku međunarodne zajednice i uz rad na euroatlantskom put zemlje.
”Upravo danas nam trebaju euroatlanske integracije s ambicijom približavanja Bosne i Hercegovine”, zaključio je Čović.
Pošetak dugogodišnjeg prijateljstva
Dodik je je Čovićev dugogodišnji politički partner, pa čak i prijatelj i to predsjednik HDZ-a ne krije. Međutim, to ‘prijateljstvo” inicirano je najvećim dijelom zbog unitarne politike koju su provodili pojedini čelnici bošnjačkih političkih opcija. No, posebno zbog činjenice da je Željko Komšić, isprva kao kandidat SDP-a, pa potom kao predsjednik DF-a, već nevjerojatni četvrti mandat u Predsjedništvu i to isključivo zahvaljujući bošnjačkim glasovima.
Ovakvo, nezabilježeno političko silovanje neviđeno je u demokratskom svijetu. Međutim, međunarodna zajednica i dalje ignorira ovu činjenicu koja je, kako će se ispostaviti, vrlo značajna geneza budućih političkih kriza u BiH, ali i Federaciji. Je li “slučaj Komšić” gurnuo Čovića u Dodikov zagrlja? Vjerojatno velikim dijelom jest. Kao i stalne prijetnje predsjednika SAD Bakira Izetbegovića bošnjačkom brojnošću.
Očito je kako je Čović podršku tražio u Dodiku koji je “na pladnju” dobio entitet. I to je bila njegova kardinalna pogreška. Čović je bezbroj puta držao leđa Dodiku, a Dodik njemu u “okršaju” s Bošnjacima. Istim onim Bošnjacima s kojima Čović “dijeli” Federaciju, tako stvarajući frustracije i animozitete i kod Hrvata i kod Bošnjaka. Pri tom je Dodik jačao svoju retoriku u RS-u, dok je u Federaciji nerijetko “kuhalo”. Istodobno, Čović je pod krinkom preglasavanja Hrvata stvarao apsolutnu političku moć i strahom od bošnjačke majorizacije, zatirao hrvatski politički pluralizam.Iz nevjerojatne situacije izašao je nevjerojatno ojačan. Njegov model, zasigurno će se proučavati na fakultetima politologije.
Naprastan Dodikov karakter odgovarao je odmjerenom Čoviću – Dodik bi “bubnuo” sve ono što bi se Čović ustručavao, a isto mislio.
Republika Srpska je daytonska činjenica
Entitet čiji i sami naziv, može se slobodno kazati, neustavan, pa ma što o toj tvrdnji tko mislio. Zašto? Upravo iz razloga jer naziv Republika Srpska diskriminira ostala dva konstitutivna naroda i Ostale. Kao, uostalom i obilježavanje 9. siječnja koje je presuđeno neustavnim. Ima li tu logike. Čini mi se da ne.
Međutim, Daytonskim sporazumom i prihvaćanjem imena Republika Srpska, kao jedan od dva entiteta u državi BiH, gdje bi sva tri konstitutivna naroda kao i Ostali trebali imati ista prava na svakom pedlju svoje države, Hrvatima i Bošnjacima, i samim imenom, nanesena je ogromna nepravda. Pri tom ne gledajući na progone kojima su bili izloženi tijekom proteklog rata.
Ali, i postojanje i naziv entiteta Republika Srpska je daytonska činjenica i to je, sada, tako kako jest i svakako se treba poštovati.
No, skandaloznim potezima Dodik je doprinio ponovnom preispitivanju postojanja Republike Srpske i očito je kako njegovi potezi u spašavanju vlastitog bogatstva rezultiraju upravo suprotnim od onoga za što kaže da se zalaže – slabljenju i ‘targetiranju’ RS-a kao izvor nestabilnosti i sukoba ne samo u BiH, već i na Balkanu.
Milorad Dodik, čovjek koji je došao na vlast zahvaljujući međunarodnoj zajednici i prvenstveno američkoj administraciji koja ga je nazivala “svježim povjetarcem”, sada vodi dijametralno drukčiju politiku te se ispostavilo da je još jedan od teških pogrešaka upravo međunarodne zajednice i američke administracije. Pogreškom kojom se sada moraju pozabaviti domaće institucije.
Dodik je odavno prešao crvenu liniju i on to sam zna. Ovo je njegov “posljednji tango”. No, pitanje je koga će sve povući u svom sunovratu. Natragičnije bi bilo da u sveopćem kaosu kojeg je inicirao zbog spašavnja svojih vlastitih interesa i bogatstva, politikanski zamagljenih tzv. interesima Republike Srpske, njegova posljednja politička avantura bude plaćena nečijim životom.
(Republika/V.S.H)