Dobitnik Književne nagrade “Aleksa Šantić” za 2024. godinu je pjesnik Zdravko Miovčić. Žiri koji je radio u sastavu prof. dr. Duško Pevulja, predsjednik, prof. dr. Dragan Stanić, član, i prof. dr. Vladan Bartula, član, jednoglasno je odlučio da Šantićeva nagrada pripadne pjesniku Zdravku Miovčiću.
Srpsko prosvjetno i kulturno društvo “Prosvjeta” – Gradski odbor Mostar i Srpsko pjevačko i kulturno-umjetničko društvo “Gusle” Mostar svake treće godine dodjeljuju Književnu nagradu “Aleksa Šantić” za najbolju knjigu poezije objavljenu na srpskom i južnoslavenskom jeziku. jezika ili za životno djelo.
Nagrada će ovogodišnjoj dobitnici biti uručena na Šantićevim večerima poezije u Mostaru koje će se održati od 9. do 15. rujna 2024. godine.
Žiri je u obrazloženju naveo da je Zdravko Miovčić jedan od najistaknutijih suvremenih srpskih pjesnika.
„Njegov dosadašnji opus od deset knjiga poezije potvrđuje taj visoki status unutarnjim sadržajem i dosegom, jezičnim umijećem, pjesničkom sviješću, pjesničkim dosegom i zapaženim recepcijskim odjekom.“ Izvanredan liričar, ovaj senzibilni pjesnik najizravniji je rođak Alekse Šantića i plodan nastavljač stražarske tradicije srpske poezije, kojoj snažan pečat i posebnu snagu daje Šantićev obiman pjesnički opus.
Iz zbirke u zbirku Miovčić pomno stvara vlastitu umjetničku sliku svijeta i suptilno razotkriva suptilna područja svoje duhovnosti i duše. Ništa kod ovog pjesnika nije forsirano, zbog čega se njegova poezija prihvaća kao prirodna slojevitost doživljaja, dojmova, uvida, dubokih emocija destiliranih lirskom refleksivnošću. Zdravko Miovčić lijepo dočarava različite doživljaje svijeta i životnih ciklusa te ih harmonizira u jedinstven poetski stav: Dužnost je čovjeka živjeti u stalnom skladu sa Stvoriteljem, prirodom, drugim ljudima te ruševinama i visinama vlastitog bića. Prepoznajući Gospodinove znakove u svakodnevici, u natuknicama, sitnicama i detaljima, njegov odnos prema svijetu otkriva dublju smislenost koja počiva na kršćanskom samorazumijevanju.
Zato bi se molitveni ton mogao izdvojiti kao najdominantniji u njegovoj poeziji, koji Miovčićevu „raspetost s metafizikom“ nježno usklađuje u jedinstven osjećaj života. Pravoslavna duhovnost na lijep način prožima Miovčićevu poeziju u kojoj se blagi duh strahopoštovanja i bogotraženja ostvaruje u punini povjerenja u Stvoritelja kao “nemogućeg učitelja” i spasitelja.
Pjesnik koji je osjetio milost stvaranja, Zdravko Miovčić veliki je majstor pjesničke forme, vrhunski sonetist i autor nekoliko uspješnih sonetnih vijenaca. U ovim zahtjevnim formama u njegovom stvaralaštvu nema ni traga usiljenosti ili bilo koje artificijelnosti, ali zato ima dosta Šantićevog sklada emotivnog mišljenja i pjesničkog umijeća”, obrazložio je žiri.
Zdravko Miovčić rođen je 1958. godine u Ledićima, ispod Treskavice, u općini Trnovo. Osnovnu školu završio je u Vojkovićima, gimnaziju na Ilidži, a studij filozofije, komparativnu književnost i sociologiju na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Magistar je menadžmenta, osnivač je i direktor razvojne agencije Eda u Banjoj Luci te konzultant za strateško upravljanje i rješavanje razvojnih problema u upravi, poduzećima i zajednici. Do sada je objavio devet knjiga iz područja odlučivanja i upravljanja razvojem.
Objavio je devet knjiga poezije: Zašto ti nisam pisao (Besjeda, Banja Luka, 2011), Što treperi i nestaje (Zavod za sdukbibnik i nastavna srednja, Istočno Sarajevo, 2013), Škrnja i šaspat (Narodna biblioteka Pale, 2015), Šta je duša na okupu (Zavod za udžbenike i nastavna sredstva, Istočno Sarajevo, 2017), U milosti trenutaka – zavjeta (Srpska književna zadruga, Beograd, 2019), Ljubav vinopije – pjesme o vinu i s vinom (Centar za Srbi, Banja Luka, 2020) , Dnevna doza nostalgije – Kafanske pjesme iz doba karantina (Srpska književna zadruga, Beograd, 2021), Djedove priče (SKPD Prosvjeta, Pale, 2021), Knjiga lišća (Centar za srbistiku, Banja Luka). , Srpska književna zadruga, Beograd, 2023). Dobitnik je nagrade Skender Kulenović 2018. godine za knjigu pjesama Što je duša skupljala. Živi i radi uglavnom u Banjoj Luci. Oženjen je, ima sina i dvije unuke.
Književna nagrada Aleksa Šantić ustanovljena je 1968. godine, a godinama je dodjeljuju “Prosvjeta” i “Gusle”. Nagrada je zaštićena kod Instituta za intelektualno vlasništvo Bosne i Hercegovine, a Upravni odbor “Prosvjete” 2012. godine donio je novu odluku, kao i Pravilnik o dodjeli ove prestižne pjesničke nagrade.
Do sada je ovu nagradu dobilo 15 pjesnika: Skender Kulenović /1969/, Vesna Parun /1972/, Oskar Davičo /1975/, Enver Đerćeku /1978/, Aleksandar Vučo /1981/, Stevan Tontić /1984/, Bogumil Đuzel /1987. /, Stevan Raičković /1992./, Rajko Petrov Nogo /2006./, Veselin Gatalo /2007./, Đorđo Sladoje /2009./, Dara Sekulić /2012./, Pero Zubac /2015./, Luko Paljetak /2018./, Ivan Negrišorac /2021./ .
/Desk/