U susjednoj Hrvatskoj gotovo svaka četvrta odrasla osoba ima neki mentalni poremećaj zbog kojeg je barem jednom zatražila medicinsku pomoć.
Prema najnovijim podacima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo o mentalnim poremećajima, koji se odnose na 2022. godinu – godinu u kojoj je jenjala pandemija te su u pravilu ukinute restriktivne mjere – u Hrvatskoj je neku dijagnozu imalo oko 765.000 građana starijih od 20 godina. Prema Popisu stanovništva, u Hrvatskoj ima ukupno oko 3,13 milijuna građana u toj dobi, piše Jutarnji list.
Je li moguće da svaki četvrti odrasli građanin ima neki mentalni poremećaj? Je li riječ o psihijatrizaciji društva, fenomenu na koji upozorava dio svjetskih psihijatara tvrdeći da struka (nepotrebno) uvrštava sve širi spektar očekivanih ljudskih ponašanja među poremećaje, ili je pandemija covida dovela do eksplozije koja je bitno veća nego što se stječe dojam?
Uvjetno rečeno, i jedno i drugo, smatra dobar dio stručnjaka.
Broj dijagnoza postavljen tijekom 2022. godine u primarnoj zdravstvenoj zaštiti u Hrvatskoj povećao se za dva i pol puta u odnosu na 2017. godinu. Konkretno, riječ je o 999.347 postavljenih dijagnoza iz domene mentalnih poremećaja, naspram njih 436.702, koliko ih je zabilježeno pet godina prije.
– Riječ je o podacima za razinu primarne zdravstvene zaštite. Jedan značajan dio osoba koje su obuhvaćene ovim izvješćem sasvim sigurno su osobe koje su imale akutan problem, prije svega reakciju na stres, i koje su jednokratno potražile pomoć. Govorim, primjerice, o osobama koje su imale problem nesanice, koje su izgubile blisku osobu, preselile se u drugi grad i slično. U tim slučajevima rast nije negativna, nego pozitivna promjena jer je dobro da ljudi potraže i dobiju pomoć.
Reakcija na stres zbog koje je zatražena pomoć ubraja se među mentalne poremećaje, no jasno je da najveći dio tih pacijenata neće razviti psihijatrijsku bolest. S druge strane, mislim da, iako razmjerno mnogo pričamo o pogubnom utjecaju covida na mentalno zdravlje, nismo do kraja svjesni do koje mjere nam je pandemija naštetila – kaže dr. Darko Marčinko, predstojnik Klinike za psihijatriju i psihološku medicinu KBC-a Zagreb.
Ozbiljna istraživanja, upozorava, pokazala su da je tijekom covid-pandemije alarmantno narastao udio anksioznosti, depresija i poremećaja hranjenja. Studija koja je nedavno objavljena u uglednom medicinskom časopisu The Lancet pokazala je da je do pogoršanja mentalnog zdravlja došlo u čak 204 države svijeta.
No, unatoč povećanju broja osoba s mentalnim poremećajima, u Hrvatskoj je broj hospitalizacija, koje se u pravilu odnose na osobe koje boluju od najtežih mentalnih poremećaja, u 2022. godini pao u odnosu na 2017., i to za nemalih 20 posto, s 38.007 na 30.552.
Najučestalije dijagnoze bile su iz područja shizofrenije, shizotipnih i sumanutih poremećaja te mentalnih poremećaja i poremećaja ponašanja uzrokovanih uzimanjem psihoaktivnih tvari.
Broj hospitalizacija pao je u svim dobnim skupinama – osim među tinejdžerima. Među djecom i mladima od 10 do 19 godina tijekom 2022. hospitalizirano je njih čak 2225, što je 22 posto više nego 2017. – godini kad je ukupan broj hospitalizacija značajno pao za sve ostale dobne skupine.
Djevojčice su hospitalizirane dvostruko češće nego dječaci (1458 djevojaka naspram 767 dječaka), a glavni razlozi zbog kojih su djevojke zadržavane u bolnici jesu emocionalni poremećaji, poremećaji hranjenja, depresivni poremećaji i reakcije na teški stres.
Ovakav raskorak u spolu među mladima hospitaliziranima zbog mentalnih poremećaja izravna je posljedica pandemijskih godina: tijekom 2017. godine razlike u hospitalizacijama po spolu praktički nije bilo (u bolnici je te godine zadržano 889 dječaka te 935 djevojaka).
Ukupan broj djece i mladih s mentalnim poremećajima u odnosu na 2017. narastao je iznad svih očekivanja, čak i u najmlađoj dobnoj skupini: izvješće pokazuje da su roditelji potražili zdravstvenu pomoć za čak 23.719 djece mlađe od šest godina, što je trostruko veći udio nego 2017., kad je bila riječ o 7102 djece. Prema dijagnostičkim skupinama, velika većina djece (98,6 posto) pomoć je trebala zbog “ostalih mentalnih poremećaja i poremećaja ponašanja”. Najčešći mentalni poremećaj među djecom je, prema dostupnim podacima, ADHD.
Izoliranost djece tijekom pandemije nije mogla proći bez posljedica.
– Struktura obitelji se promijenila i to izaziva i promjene kod djece. Smanjuje se utjecaj vertikalnih autoriteta, odnosno roditelja, učitelja i starijih članova obitelji, i to na račun horizontalnih autoriteta, odnosno vršnjaka. Istraživanja pokazuju da djeca koja se identificiraju s dobrim elementima vertikalnih autoriteta u odrasloj dobi imaju značajno stabilniju strukturu ličnosti – kaže dr. Marčinko.
U dobnoj skupini od sedam do 19 godina tijekom 2017. godine pomoć je na razini primarne zdravstvene zaštite zatražilo 14.898 mladih. Tijekom pandemijske 2020. godine taj se broj udvostručio i narastao na 27.789, da bi se nastavio dramatično povećavati te je 2022. – dosegao 36.169.
– Mladi su strašno usamljeni, a o tome se govori mnogo manje nego o usamljenosti starijih osoba. Ta usamljenost mladih dovedena je do ekstrema tijekom pandemije. Prema međunarodnim podacima, tijekom covida je 1,6 milijardi djece i mladih bilo prekinuto u edukativnim aktivnostima.
Zamislite tu masu mladih i djece koja ne mogu u školu, na fakultet. To je jednostavno moralo izazvati kaskadne posljedice. Usamljenost je postala nova psihoepidemija, a Svjetska zdravstvena organizacija utvrdila je da usamljenost dovodi do čitavog niza zdravstvenih problema.
Prema relevantnim istraživanjima, usamljenost je jedan od najvažnijih, ako ne i najvažniji faktor koji je utjecao ne ovakav rast broja mladih s mentalnim poremećajima. Na tu usamljenost generalno, mimo pandemije, ključno utječu dva faktora. To su digitalizacija i urbanizacija – kaže dr. Marčinko. Digitalne mreže, tumači, imaju nesumnjivu pozitivnu ulogu i s pomoću njih nevjerojatnom se brzinom šire informacije. No, pogubno smanjuju neposrednu komunikaciju i vertikalno i horizontalno.
– Mladi danas nevjerojatno brzo izmjenjuju informacije, ali su unatoč tome sve usamljeniji. Velik broj roditelja vjeruje da je digitalna komunikacija jednako vrijedna kao i neposredna komunikacija i da su učinci isti. No, nisu. Neke se stvari u ranom razvoju, poput empatije ili materinskog jezika, ne mogu naučiti bez neposredne komunikacije – tumači dr. Marčinko.
Posljedično jača individualizam, gubi se konekcija s grupom, što u cijeloj zapadnoj kulturi, osobito među mladima, dovodi do jačanja narcističkih osobina ličnosti.
– Razvija se nezdravi sram, a sram je u neprilagođenoj formi velika prijetnja mentalnom zdravlju – tumači.
Kad govori o urbanizaciji, upozorava da je sredinom prošlog stoljeća u gradovima živjelo 13 posto stanovništva, a danas ih živi više od 50 posto. Dinamika gradskog života bitno je drukčija od života na selu, osobito kad je riječ o neposrednom kontaktu i bliskosti s osobama izvan obitelji. To se odnosi i na mlade ljude, kao i na stariju populacija, koja je također iznimno usamljena.
Zanimljivo je da izvješće pokazuje da, kad se promatra dobna struktura osoba s mentalnim poremećajima, najveći porast u pandemiji nije zabilježen kod mladih, već u najstarijoj dobnoj populaciji: njihov je broj narastao s nešto manje od 150.000 tijekom 2017. godine na nešto više od 450.000 tijekom 2022. godine.
Ovakav rast nesumnjivo također upućuje na poguban utjecaj usamljenosti, ali dijelom i na činjenicu da se polako skida stigma s osoba kojima je potrebna pomoć zbog mentalnog zdravlja te su je one sklonije potražiti, osobito u starijoj dobi, piše Jutarnji list.
/Desk/