Piše: Dubravka Mijatović, psihoterapeutkinja/Republikainfo.com
Uvijek je zdravije osjetiti svoju ljutnju nego je potisnuti. Ukoliko je potisnemo, ona će biti iživljena na neki neizravan i u svakom slucaju, negativniji način. Osjećaj ljutnje je uvijek koristan jer je to jednostavna, emotivna istina trenutka i time nas može dovesti dublje unutar nas samih.
U psihoterapijskom radu s klijentom, radimo na istraživanju ljutnje, upoznavanju i učenju kako ju osjetiti, vratiti ukoliko je blokirana, koristiti je za postavljanje granica, za reagiranje u odnosu ili odnosima gdje se povrjeđuje nas integritet.
Često se ljudi boje vlasite ljutnje jer kroz godine potiskivanja i gomilanja ovog vaznog osjećaja, jer su naučeni da ljutnju ne smiju pokazivati, ne znaju i ne usude se osjetiti ju, a kamoli izraziti jer je postala iskrivljena.
Nije čista i, kao takva, nezdrava prvenstveno za onu osobu koja ljutnju negira, a može biti izrazito osvetoljubiva za osobu koja eksplodira i istovari taj nagomilani sadržaj na nekog drugog. Potrebno je reagirati na vrijeme. Ne pretvarati se da nas neke situacije ne diraju i neimati zabludu da izražavanje ljutnje mora biti – savršeno.
/Republikainfo.com/