Tražitelji azila u Njemačkoj ubuduće od države ne bi trebali primati socijalnu pomoć u gotovini. Uvode se kartice kojima bi trebali plaćati hranu i druge potrepštine. Do ovakvog rješenja došlo se kako migranti, tražitelji azila ne bi zloupotrevljavali njemački socijalni sustav i novac davali u druge svrhe, slali u matične zemlje, točnije, izuzev potreba za njihov normalan život. Ovo je značajno pooštravanje uvjeta za migrante, a već postoje informacije kako Njemački mediji o tome pišu već od kraja prošle godine.
U veljači je 14 od 16 njemačkih saveznih zemalja postiglo je dogovor oko uvođenja kartica kao sredstva plaćanja za tražitelje azila. Uvođenje kartice planira se za ljeto, najkasnije u jesen ove godine.
“Uvođenjem te kartice mi reduciramo birokraciju u našim općinama, sprječavamo mogućnost da se novac koji ti ljudi primaju kao državnu pomoć šalje u njihove zemlje podrijetla, a tako se borimo i protiv krijumčara ljudima”, rekao je Boris Rhein (CDU), šef vlade u Hessenu, trenutni predsjedatelj Konferencije premijerki i premijera njemačkih saveznih zemalja, piše Deutsche Welle.
Savezna zemlja Sjeverna Rajna-Vestfalija (NRW) svojim će općinama prepustiti da same odluče hoće li uvesti taj novi sustav s karticama, oko kojeg se već neko vrijeme vode diskusije. Gradovi i općine bi morali sami snositi troškove uvođenja kartica, izjavio je jedan glasnogovornik šefa vlade NRW-a Hendrika Wüsta (CDU) za WDR. U projektu uvođenja kartica za tražitelje azila, odnosno u podmirenju financijskih troškova povezanih s tim projektom, neće sudjelovati ni savezne vlasti.
Koliko novca će biti na raspolaganju?
Tražitelji azila bi jedan dio pomoći koja im pripada primali preko kartice (a ne u gotovini, kako im se trenutno isplaćuje), i to po jedinstvenim standardima koji će vrijediti za cijelu Njemačku. Kartice bi trebale funkcionirati autonomno, neće biti povezane s bankovnim računom, a moći će se koristiti diljem Njemačke u svim branšama.
Savezne zemlje će same odlučiti koliko novca će na taj način primati tražitelji azila, moguće je da će kartice imati i neke dodatne funkcije, a isto tako je moguće da se radijus korištenja kartica ograniči na neku regiju ili samo na neke branše. S obzirom na to da će praktički svaka savezna zemlja, odnosno lokalna vlast moći sama odlučiti kako će se i gdje koristiti te kartice, promatrači strahuju da bi na koncu situacija mogla biti komplicirana, odnosno da bi u praksi moglo biti jako puno različitih rješenja.
Također, kako piše Bild, Njemačka okružna upraviteljica Martina Schweinsburg od početka prosinca izbjeglicama je podijelila 200 platnih kartica, a svih 740 u Griezu ih je dobilo do kraja siječnja.
“Ovo nije nerazumno ograničenje. Zakon od njih zahtijeva da ostanu u okrugu u koji su dodijeljeni samo prva tri mjeseca”, poručila je Schweinsburg.
Iako je većina izbjeglica sretna što uopće nešto dobiva, voditeljica Službe za skrb o izbjeglicama, Dagmar Pöhland napomenula je da ipak ima onih koji to odbijaju. “Ne želimo karticu, želimo gotovinu”, prenijela je poruku izbjeglica i dodala da su nakon toga i ubrzo otišli.
Prema informacijama, broj ljudi koji su otišli višestruko se povećao od uvođenja kartice.
“Platna kartica odvojit će žito od kukolja. Onome tko je stvarno u bijegu nije važan način plaćanja. Kupujete odjeću ili hranu, ali neki ljudi također kupuju preskupe mobitele, posebno mlađi ljudi i solo putnici. Izbjeglice moraju naučiti kako postupati s novcem putem kartice”, objasnila je Pöhland.
Osim toga, Pöhland je kazala da je država dosad dopustila previše zlostavljanja, što nije u redu. “Već dugo nismo društvo koje prima”, izjavila je, naglašavajući da je za bolju integraciju potreban bolji pristup školama i medicinskoj skrbi.
Kako kartice funkcioniraju?
Izbjeglice dobe platnu karticu na kojoj se nalazi 300 do 400 eura mjesečno, ovisno o statusu tražitelja azila. Osim toga, svaki izbjeglica dobiva džeparac od prosječno 100 eura koji se isplaćuje u gotovini.
Platnu karticu mogu koristiti svugdje gdje se prihvaća Mastercard, ali personalizirane kartice mogu se koristiti samo u toj regiji, što bi značilo da su gotovinska plaćanja ili transferi primjerice u matične zemlje nemogući.
Prednost u odnosu na bonove je ta da ako se roba i vrati, novac se ne isplaćuje u gotovini nego se vraća natrag na karticu. Usto, vlast također može uzeti novac s računa ili blokirati kartice.
/Desk/