Piše: Vera Soldo/Republikainfo.com
Nakon što se izborni rezultati još nisu ni ohladili, iz pojedinih medija koji sebe žele zvati i zovu “stožernim hrvatskim” licemjerno zaključuju kako se “dijaspora napokon demokratizirala” te da je “pala utvrda HDZ-a”, što opet znači da prije ista nije bila demokratizirana.
Čuj to?
Nažalost, ta demokratizacija hrvatske tzv. dijaspore, nije rezultat njihove zasluga. Čak, suprotno – činilo se sve da se demokratizacija spriječi. Kao što se to čini godinama, potpuno medijski marginalizirajući neovisnog kandidata Glasnovića iako je on bio favorit izbora – pobjednik prošlih, a i netom završenih jer su tako, na kraju krajeva, odlučili ne Bošnjaci, Srbi ili Marsovci – već Hrvati.
Glasnović je u svojim javnim istupima naglašavao “medijsku blokadu”, razočaran detaljnim, medijskim praćenjem kampanje kandidata s HDZ-ove liste i potpunim ignoriranjem dvorana prepunih njegovih simpatizera u svojoj kampanji.
Ovakva sramna blokada svakako nije mogla proći bez odgovora druge strane.
S druge strane, nesretna i nepromišljena izjava nositelja HDZ-ove liste, dr. Bože Ljubića kako je ‘svaki glas dan nekome drugome glas za SDP’, bila je slonovska usluga kampanji Željka Glasnovića. Otvorio se prostor za ‘fight’, na jednoj strani omiljenog generala bez karijerne mrlje i drugoj, ne baš omiljenog i simpatičnog političara s previše rezultata, ali ipak nositelja liste.
Ovo je dodatno kampanju učinilo zanimljivom i napetom i, s obzirom i na teške riječi, to ju je učinilo najoštrijom kampanjom do sada kada se govori o izborima u XI. izbornoj jedinici.
Navikli na apsolutnu, prešutnu i discipliniranu podršku, pojedini su je nazivali i novim podjelama među Hrvatima zbog indoktriniranog mišljenja da je svaki pluralizam i neistomišljeništvo udar na “jedinstvo Hvrata” u ovom “najosjetljivijem vremenu kada se želi riješiti hrvatsko pitanje”.
Ma, nemojte molim vas!
Međutim, ova kampanja pokazala je i dokazala još jednu i to vrlo zanimljivu činjenicu – političku pristranost i privrženost predsjednika tzv. temeljnih braniteljskih udruga koji se na svoja “pisma potpore” nositelju liste HDZ-a, nisu imali hrabrosti čak ni potpisati imenomi i prezimenom, nego su potporu odlaslali ‘đuture’, skoro šutke, vjerojatno, i po prvi put nakon dugo godina, poželjevši na jedan dan da baš oni nisu predsjednici tih udruga.
“Da smo stavili kenjca ili Sirijca, to je naša stvar i on je naš predstavnik i pobijedit će jer će ga naši birači podržati”, čuh zanimljiv komentar konsterniranog HDZ-ovca. Vidim da i on nije više načisto sam sa sobom, pa mu nema druge nego sakriti se iza moći svoje političke tvrtke.
Da, ‘kenjac ili Sirijac’ ili netko drugi, no novi predsjednik HDZ-a Hrvatske zasigurno će tražiti odgovore zašto je izgubio jedan značajan mandat iz dijaspore iako je jasno da saborski zastupnik Glasnović pripada desnom bloku.
Ukoliko je vodeća stranka Hrvata u BiH uistinu istinski zagovaratelj svih Hrvata u BiH, trebala bi biti ponosna upravo na rušenje ‘vlastite utvrde’ i poruke hrvatskih birača, ali i hrvatsku oporbu koja ih prisiljava na otrježnjenje i na pladnju im nudi podjelu odgovornosti za hrvatski narod. Odgovornost koji i nije lako breme. Breme s kojim se sve teže nose.
Zar odgovornost nije ipak lakše podijeliti?
A, što se tiče deomkratizacije dijaspore, ona je zahvaljujući prvenstveno braniteljima demokratizirana, samo što tu demokratizaciju u “stožernim medijima” – još uvijek na žalost ne možemo čitati.