Predsjednik Republike Hrvatske Zoran Milanović na blagdan Velike Gospe boravio je u Širokom Brijegu, gdje je na prigodnoj svečanosti Prvoj dragovoljačkoj postrojbi – Poskok bojni HVO-a Široki Brijeg uručio odličje ‘Red hrvatskog trolista’, za osobite zasluge njezinih pripadnika u Domovinskom ratu. On je položio vijenac i zapalio svijeću ispred Spomen križa širokobriješkim žrtvama.
U ime Poskok bojne odličje su preuzeli Marinko Mikulić, ratni zapovjednik i Anđelko Ćužić iz Beta satnije, jedan od utemeljitelja i prvih ratnih zapovjednika. Uručenje odličja održano je u jednom od ugostiteljskih objekata u Širokom Brijegu, a prigodne govore, u održali su Krešo Ćavar, nekadašnji zapovjednik Širokobriješke brigade, Mariofil Ljubić, koji je u vrijeme osnivanja ove postrojbe bio na dužnosti potpredsjednika Skupštine BiH kao i Mladen Ljubić Vajta, predsjednik Udruge Poskok bojne.
Inače, na svečanosti uručenja odličja, između ostalih, nazočili su i general Ljubo Ćesić Rojs, veterani 4. splitske brigade, nekadašnji ministar obrane Herceg-Bosne, generalni konzul RH u Mostaru Marko Babić, veleposlanik Hrvatske u BiH Ivan Sabolić, prvi zapovjednik HVO-a obrane Mostara brigadir Petar Zelenika, nekadašnji predsjednik HVO-a Općine Mostar Jadran Topić kao i nekolicina širokobrijeških branitelja.
Razjedinjeni nekadašnji pripadnici Poskok bojne
Međutim, bio je očito da hrvatskog predsjednika u Širokom Brijegu nije dočekao i domaćin, gradonačelnik Širokog Brijega Miro Kraljević, kao ni predstavnici županijske vlasti.
Također, zbog već poznatih prijepora između samih nekadašnjih pripadnika ove postrojbe, svečanosti nije nazočio i prvi zapovjednik Poskok bojne Vlado Marić, kao i nekadašnji pripadnici bojne. To je kardinalan propust organizatora i inicijatora svečanosti dodjele odličja ovoj postrojbi jer doprinosi razjedinjavanju umjesto ujedinjenju veterana-branitelja, kao što su to, uostalom, bili i tih 90-tih godina tijekom agresije.
Posebno zbog potpirivanja razdora među braniteljima i minimiziranje uloge pojedinih osnivača, kao i izostanka jedinstvenog dogovora i razgovora oko same inicijative dodjele odličja, tako da i sama svečanost dodjele odličja nije imala razinu koju svakako zaslužuje.
Politički diletantizam i amaterizam lokalne vlasti
Izostanak predstavnika lokalne vlasti predvođene HDZ-om, ma o kojem se povodu za njegov posjet radilo, pokazalo je politički diletantizam i amaterizam, nepoštovanje institucije hrvatskog predsjednika, predsjednika koji je izabran na demokratskim izborima, a ponajviše nepoštovanje prema poginulim širokobriješkim braniteljima i njihovim obiteljima.
Na koncu, u Širokom Brijegu, kod lokalne vlasti i franjevaca, gostovao je i Ivo Josipović bivši hrvatski predsjednik koji je imao vrlo “osjetljive” izjave o Širokom Brijegu, franjevcima i zbivanjima tijekom 2. Svjetskog rata na itm područjima.
S druge strane, za Milanovićeva mandata kao SDP-ovog premijera branitelji su imali najduže prosvjede ikada, a i sam Milanović inicirao je smanjenje broja zastupnika iz tzv. dijaspore na samo tri fiksna.
Milanovićev govor
Milanović je također imalo svoje obraćanje, ‘skakao’ je s teze na tezu, često i neodmjerene i neoprezne izjave, a nije propustio ni “bocnuti”, aktualnu HDZ-ovu vlast predvođenu premijerom Plenkovićem, kazavši, između ostaloga, kako “Hrvatska i Zagreb imaju odgovornost” ali kako “iz čudnih razloga ne koristi tu svoju legitimnu snagu”.
Primjerice i kako su Hrvatsku u većini obranili branitelji iz seoskih, ruralnih sredina, gdje nema “velikih novaca i škola”, time uvrijedivši i sve one “gradske” momke-branitelje kojih nije mali broj, među kojima, naravno, nije bio ni on sam, kao ni hrvatski premijer Andrej Plenković. I to je činjenica.
Milanović optužnici za “Peru, Marka Milorada i Muhameda”, a zapravo samo o Miloradu i protiv Schmidta
Predsjednik Milanović se na kraju govora ponovno osvrnuo i na visokog predstavnika u BiH Christiana Schmidta te podizanje optužnice protiv “izmišljenog djela protiv Pere, Marka, Milorada ili Muhameda”. A, zapravo, pokazao je kako ga svrbi samo “Milorad” jer je jedino protiv njega podignuta optužnica jer se oglušio o odluke visokog predstavnika u BiH. To nisu učinili niti “Pero”, niti “Marko”, a ni “Muhamed”.
I za ovo je Milanović, začudo, dobio pljesak, iako su mnogi od prisutnih, vjerojatno, “uhvatili” jedino njegove posljednje riječi na ovu temu, a to je da se “Hrvatima u Predsjedništvo biraju oni koji nisu Hrvati”, istodobno minimizirajući činjenicu da je upravo Schmidt svojim odlukama zaštitio i najmalobrojniji narod u BiH, Hrvate, od postizbornih manipulacija u parlamentima.
Na koncu, očito je kako predizborna kampanja počinje te da je i ovo vid prikupljanja glasova, a što je svojedfobno obećao i sam general Ljubo Ćesić Rojs kako će osvojiti “sva tri saborska mandata”.
SKANDAL Dodik na Hvaru boravio poluilegalno: Sletio helikopterom MUP-a Srbije, MVP to nije znalo
Prenosimo govor hrvatskog predsjednika:
“…Hrvatsku je obranio mali broj dobrih ljudi. Kažemo da je u Oluji sudjelovalo 200 tisuća ljudi, a svega nekoliko desetaka i manje, u borbenim djelovanjima. 1991. godine kada je Hrvatska branjena, da bi se kasnije imalo što oslobađati, u tome je sudjelovalo tako bolno mali broj dragovoljaca, tako bolno mali broj ljudi uglavnom iz krajeva Hrvatske u kojoj nema svile, velikih novaca i velikih škola. To je narod, to su Hercegovci, ‘Vlaji’ Dalmacije, Slavonci, Zagorci, ljudi iz naroda, manje ljudi iz centra i velikih gradova. Malo dobrih ljudi je zaslužilo da ih se za života, a i nakon života, pamti, štuje. Ne kažu bez razloga da čovjek umire dva puta, prvi puta kada mu odumru srce i mozak, a drugi puta kada ga prekrije magla zaborava i kada se o njemu više ne govori, kada ga nitko ne spominje i zaraste u onu figurativnu travu, plavu travu zaborava.
Hrvati u BiH su jedan od tri konstitutivna naroda i kada to kažem to zvuči kao nekakva knjigovodstvena veličina, iz nekakvog sustava dvostrukog unosa, zvuči hladno i oporo. Međutim, Hrvati su neiskorjenjiv narod ovog prostora, jednako kao i Srbi i Bošnjaci. Razlike nema. Kao što se moramo sjećati ljudi koji su branili i obranili i Hrvatsku i BiH, jednako tako se moramo sjećati i ’90. i ’91. godine i ljudi koji su svojim zapaljivim govorima, neodgovornošću, lupetanjem i glupošću, a budale bog čuva na žalost na krivi način, izazvali taj rat.
Svatko tko želi osjetiti dašak tog vremena, probati shvatiti što se događalo, neka pogleda one prve dane svibnja 1991. godine kada je narod ovog kraja, i zapadne Hercegovine, stao pred tenkove JNA koji su iz Mostara navodno išli u Duvno. Tko zna gdje su išli, a ovaj narod je pokazao visoko produhovljeno mirotvorstvo, civiliziranost, pristojnost, to su bilježile kamere i svaki trenutak je ostao zabilježen za vječnost. Isto tako, pokazao je i promućurnost, lukavost, pronicljivost, jer su znali što se sprema i znali su i osjećali što će se iz svega toga izroditi. Izrodio se rat, rat za koji nije bilo dovoljno upozorenje ovo što se događalo u Hrvatskoj, još gori i krvaviji rat s još većim posljedicama. Taj rat je završio ’95. zahvaljujući, odakle da krenem, američkim avionima, ne jer nisu sudjelovali u bombardiranju Srba, britanskim i francuskim. Rat je završio uglavnom zahvaljujući hrvatskim gardijskim brigadama i brigadama HVO-a i, da budemo pošteni i iskreni, i naših saveznika iz Armije BiH. Ali, kao što kažu u Sinju, ‘ništa od toga’…nema ništa od toga da hrvatske brigade nisu došle pred Banja Luku i koje su natjerale tadašnjeg neprijatelja i protivnika, a nadam se danas saveznika i suradnika i sugovornika, srpski narod u BiH (sugovornika i suradnika kao i bošnjački narod u BiH). Tek tada su i Milošević i Tuđman mogli otići u Dayton i tamo predstavljati hrvatski i srpski narod BiH.
To, stjecajem okolnosti, nisu mogli ni Krešo Zubak, ni Mate Boban, dva značajna i utjecajna čovjeka, svaki na svoj način na ovom prostoru, nego hrvatski predsjednik Franjo Tuđman. Zašto to govorim? Zato što iz tog pravnog fakta proizilazi hrvatska odgovornost i Zagreba za ono što se događa u BiH. Da ju se čuva i pazi i da se taj poredak ne urušava, da se igra pošteno i da svaki narod bude jedna. Ovoga puta, hvala Bogu, jedino što imamo n raspolaganju su riječi, uvjerljivost i upornost. U BiH oružja nema i kome to treba objašnjavati? Onima koji nas plaše izbijanjem rata, sukoba i nereda svaki dan? Međunarodnim zajedničarima iz Sarajeva, militaristima? Bio sam diplomat dok nisam dospio u uzburkane političke vode, BiH je prema Aneksu 1, Daytonskog sporazuma razoružana zemlja. Ta opasnost ne prijeti. Kod nas je puno budala…Ivo Andrić je govorio da budala ima svugdje na svijetu, ali da je kod nas vjerojatno centrala.
E, pa mi u toj centrali ne živimo, a tko živi – kako hoće. Ovaj narod je već godinama pokazao svoju pamet i pronicljivost, upornost i ekonomsku žilavost. I mogu pokazati samo svoj respekt i divljenje iz stihova one pjesme “dođi da vidiš, dođi da se diviš””, rekao je Milnović u svom govoru, uputivši i čestitke za blagdn Velike Gospe.
No, on se na koncu osvrnuo i na međunarodnu zajednicu u BiH: “Možda sam nedavno bio malo oštar u ocjeni i opisu nekih događaja u BiH, koje imam pravo i obvezu komentirati kao hrvatski predsjednik. Dok god visoki predstavnici, tko god im dao mandat, Vijeće sigurnosti ili n eki centar vlasti u Parizu. Berlinu ili Londonu, to mi nije jasno, dok god budu imali instinkta, interesa ili volje mijenjati zakon ukazima, kako bi postigli ovo ili ono, podigli optužnicu za novo, izmišljeno djelo, protiv Pere, Marka, Milorada ili Muhameda, a nemaju vremena ilki interesa promijeniti izborni zakon ove zemlje, a što mogu jednim potpisom i onemogućiti da Hrvatima u Predsjedništvo biraju oni koji nisu Hrvati, dokle god je ta olovka u jednom trenutku laka kao pero, u drugom trenutku teža od gromade, ja u takvu pravdu ne vjerujem”, kazao je Milanović, te je podržan pljeskom.
On je pri tom kazao kako Hrvatska i Zagreb imaju odgovornost ali kako “iz čudnih razloga ne koristi tu svoju legitimnu snagu” ta da “dok je god tako, treba govoriti, dosađivati i biti uporan da bi se, kao što su one žene i djevojke pokušavale zaustaviti rat, danas pokušava zaustaviti glupost i nepravdu.
“U gluposti i nepravdi nećemo živjeti, ta centrala neka ide negdje drugdje”, rekao je zahvalivši se na toplom dočeku te poručivši “Živjela Hercegovina, živjela BiH i živio hrvatski narod u BiH”.
(Republika/V.S.H.)