Zanimljiv tekst oko “paradajz” turista, porugljivom nazivu za većinom turiste iz BiH, napisala je Barbara Slade Jagodić za Dnevnik.hr. Tekst je izazvao veliku pozorost u javnosti.
Tekst prenosimo u cijelosti i u izvornom obliku:
„Turistički radnici kukaju oko tzv. paradajz-turista jer oni malo troše, a mi bismo rado da u nas kupe taj paradajz za triput veću cijenu – u restoranu. Jer paradajzaš ste ako ne trošite ni na što drugo osim na smještaj.
Kako su prošlih decenija naši susjedi iz BiH koje su zamijenili češki bili trn u oku brojnim ugostiteljima, a zbog čega se kao Dalmatinka osjećam loše kad čitam takve izjave, želim reći jednu neugostiteljsku poruku tzv. paradajz-turistima – svaka vam čast što uspjevate doći uprkos manjku novca.
Svaka vam čast što ste štedjeli da biste putovali punih gepeka i smjestili se negjde kod naših ljudi, koji vam iz godine u godinu sve skuplje naplaćuju isti apartman s istim porezima. Skočiće sad i vikati: ‘Pa struja je skuplja!’
Istina, ali ne 150 posto, koliko su cijene digli u posljednjih nekoliko godina. Sad se hvale i da imaju način da vam gase klime dok vas nema u apartmanu, jer zašto bi vas dočekao rashlađen prostor? Kad ste se došli kupati, kupajte se i u znoju.
A znate šta je najsmiješnije?
Isti ti ljudi koji vam se rugaju ove će zime na skijanje, preko granice noseći sarme i pasulj u prtljažniku kako bi uštedjeli.
Naši nose hranu na skijanje, ali imaju sreće jer ne vidi se da si paradajzaš u zatvorenom apartmanu. Ovi na plaži odmah se otkriju. Posebno idu na živce vlasnicima fast-foodova i beach-barova.
Donesu ti bezobraznici svoju vodu na plažu, čak i sok u prenosnom frižideru i tako izbjegnu dati koncesionaru 20 eura. Ima tih paradajz-turista barem 10-20 na svakoj većoj plaži, ali i svih onih 200 ljudi sigurno je donijelo neku bocu vode sa sobom i neke kekse. Treba to zabraniti!
Danas je uspjeh i doći do mora i platiti smještaj, skoro pola stanovnika Hrvatske to ne može. Dignite spomenik svakom ko vam dođe. I nikad nikome nemojte više reći da premalo troše. Jer nekom je to i previše.
Nama trebaju ‘kvalitetni’ gosti koji će plaćati 5 eura za pola litre vode iako je ona iz slavine dobra, a jesti patagonijske lignje za 25 eura. A mene je sram u ime tih koji prozivaju goste.
Sramota je nekog nazvati paradajz-turistom jer taj je turist potegao do nas s onim s čime je mogao. Sigurno ne spava na plaži, a i djeci valja kupiti sladoled koji se ne da spakovati u torbe. Paradajz-turisti spasavali su nam sezone kad nismo bili popularna destinacija. Uostalom, svi mi odrasli smo grickajući nešto na plaži. Tad su još svi mogli da priušte nedjelju dana na moru. Nosili su se prije paradajzi iz Zagreba do mora, ali poprijeko smo gledali samo Čehe jer smo od njih očekivali da se ne ponašaju kao mi.
Danas je uspjeh i doći do mora i platiti smještaj, gotovo polovina stanovnika Hrvatske to ne može. Dignite spomenik svakom ko vam dođe. I nikad nikom nemojte više reći da premalo troši. Jer nekome je to i previše“.
/Desk/