Iz Koordinacije udruga proisteklih iz Domovinskog rata Grada Mostara, točnije deset udruga, osvrnuli su se na događaje iz 30. lipnja 1993. godine. U Mostaru je boravio i bošnjački član Predsjedništva BiH Denis Bećirović i to, kako su mediji izvijestili, “povodom obilježavanja 30. obljetnice deblokade Mostara, oslobađanja bjelopoljske kotline” i pogibije brigadnog generala Midhada Hujdura Hujke.
Bećirović je rekao kako je “deblokadom Mostara i oslobađanjem Bijelog Polja, Armija RBiH, između ostaloga, osigurala da Mostar ostane grad svih građana BiH i da je poražena ideja o uništenju BiH”.
Međutim, u vezi s događanjima 30. lipnja 1993. godine priopćenjem za javnost oglasila se Koordinacija udruga proisteklih iz Domovinskog rata Grada Mostara time dajući do znanja da postoji i druga strana “medalje”.
“30 posto Bošnjaka bilo u HVO-u”
“Općepoznata i neoboriva činjenica iz Domovinskog rata u BiH da je Hrvatsko vijeće obrane (HVO) prva legalna oružana sila, koja je pružila otpor i nanijela prvi poraz JNA i srpsko-crnogorskom agresoru na Bosnu i Hercegovinu. Svim sudionicima obrane grada Mostara i okolice, ali i mnogima koji se u tom vremenu nisu zatekli u Hercegovini, poznata je i činjenica da se u postrojbama HVO-a, kojem je legalno povjerena obrana Mostara, nalazio i nemali broj Muslimana pripadnika HVO-a koji su zajedno sa Hrvatima, stali u obranu svojih domova, zajedno naoružani i obučeni, zajedno nahranjeni i primali plaće od HVO-a. Međutim, malo je danas onih koji znaju za istinu od 30. 06. 1993. godine, a protekom vremena i odlaskom onih iskonskih sudionika, branitelja iz tog vremena, te sustavnim prešućivanjem istine od strane Bošnjaka, nastoje se prekrojiti povijesne činjenice obrane grada Mostara”, navodi se u reakciji Koordinacije udruga proisteklih iz Domovinskog rata Grada Mostara.
Nadalje navode tijek događaja: “Dana 30. lipnja 1993. godine tzv. Armija BiH podmuklo, ali i planski, što svjedoče zapisane naredbe komandanta tzv. Armije BiH iz svibnja 1993. godine, napala je Bijelo polje, Vrapčiće i Vojarnu Tihomir Mišić (Sjeverni logor) u Mostaru, a pomoć su imali u bošnjačkim pripadnicima HVO-a koji su preko noći izdali svoje suborce i okrenuli oružje prema Hrvatima“.
“Njih 365 Muslimana-Bošnjaka do tada u redovima HVO-a, preko noći stavljaju crvene oznake na rukave uniformi, okreću oružje koje su dobili od HVO-a prema svojim suborcima Hrvatima i zatvaraju ih na više lokacija u sjevernom dijelu grada Mostara. Tzv. Armija BiH je izneverila GVO i hrvatski narod općenito, zaboravljajuću što su sve HVO i Republika Grvatska učinile u ratu za bošnjački narod u BiH”, naveli su iz Koordinacije.
Pomoć Hrvatske
Potom podsjećaju na, kako su istaknuli, dio učinjenog: “RH je primila ogroman broj izbjeglica iz BiH, Bošnjaka-Muslimana i skrbila o njima u izbjegličkim centrima zajedno s hrvatskim narodom. Preko teritorija EH i prostora pod nadzorom HVO-a došla je sva pomoć u BiH, kako humanitarna, medicinska, tako i vojna. Tzv. Armija je u RH imala vlastite logističke centre gdje su se održavali razni skupovi političkog karaktera, uključujući i sjednice Vlade BiH za vrijeme ratnog razdoblja. U RH su utemeljene, obučene i opremljene kompletne postrojbe Bošnjaka koje su upućene na ratište u BiH (Prvi krajiški bataljun ustrojen je i obučen na zagrebačkom Velesajmu, a 7. krajiška brigana ustrojena je i obučena u mjestu Klana kod Rijeke te upućena na ratište u BiH”, naveli su iz Koordinacije.
Također podsjećaju kako je u postrojbama HVO-a bio veliki broj Bošnjaka, oko 30 posto u cjelini te da je bilo postrojbi HVO-a u kojima su Bošnjaci bili većina. Vojnici HVO-a, bez obzira na nacionalnost, bili su jednako tretirani kada su u pitanju plaća, logistika itd.
“Tko bi naoružavao i opremao budućeg ratnog protivnika”, upitali su u svom priopćenju iz Koordinacije udruga.
“Cijelo vrijeme rata u Hrvatskoj su liječeni pripadnici tzv. Armije BiH, među kojima i oni koji su ranjeni u borbama s HVO-om. Na žalost, to nije bilo dovoljno već se trebalo proliti još nedužne krvi po ovoj napaćenoj hercegovačkoj zemlji slušajući instrukcije iz Sarajeva”, navode.
Na koncu u priopćenju-reakciji se ističe: “30. lipanj je Dan sjećanja za Hrvate koji je urezan krvavim slovima na lijevoj obali grada Mostara i Bijelom polju. Tzv. Armij BiH, u dogovoru s domaćim izdajnicima Bošnjacima iz HVO-a, u ranim jutarnjim satima je izvršila napad na postrojbe HVO-a na potezu Vojarna Tihomir Mišić, Vrapčići i Bijelo polje. Na tu tužnu obljetnicu, uvijek se sjećamo naših poginulih branitelja koji položiše svoje živote zbog izdaje dojučerašnjih suboraca, muslimana. Samo na taj dan poginulo je 11 Hrvata Bijelog polja, a kroz logore tzv. Armije BiH njih još 26 položiše svoje živote. Povjerenje u dojučerašnje susjede plaćeno je visokom cijenom od 166 zatočena branitelja i civila raspoređenih u tri logora tzv. Armije BiH i to: Skenderove kuće-Potoci, Osnovna škola ‘Potoci’ i IV osnovna škola Mostar. Oprostiti Da, zaboraviti nikada, riječi su svakog preživjelog branitelja i civila nakon 30. lipnja 1993. godine u Mostaru”, poručili su iz Koordinacije udruga proisteklih iz Domovinskog rata Grada Mostara.
Ovo priopćenje potpisali su ispred: HVIDRA – Darko Drmać, UDVDR HR H-B – Mile Pušić, Hrvatska udruga logoraša – Željko Mikulić, UNRO – Davor Jurić, ATVP HVO – Niko Marušić, UVVPDR HVO – Miljenko Raič, UDPSP MUP 91 u HNŽ Mostar – Ivan Milas, UMDDR HZ HB – Branko Matošin, Udruga udovica Mostar – Marina Ćorić, Udruga roditelja Mostar – Zdenko Perić.
Činjenice
Krizni stožer Skupštine općine Mostar, 29. travnja 1992. godine donio je Odluku u kojem pod člankom 1., stoji da se “tzv. Jugoslavenska narodna armija i druge paravojne formacije koje djeluju skupa s njom proglašavaju kao neprijateljske i okupatorske formacije na području Općine Mostar”. Također, u ovoj Odluci, pod urudžbenim brojem 427/92, stoji da se “Zaštita i obrana grada Mostara od formacija iz članka 1. povjerava Hrvatskom vijeću obrane – Općinskom stožeru Mostar te pripadnicima Ministarstva unutarnjih poslova Mostar”.
Nadalje se navodi da “Hrvatsko vijeće obrane čine pripadnici muslimanskog i hrvatskog naroda te pripadnika drugih naroda i narodnosti koji priznaju legalne organe vlasti Republike Bosne i Hercegovina i kojima iskažu svoju lojalnost” te da “muslimani mogu formirati sopstvene oružane formacije koje se stavljaju pod jedinstvenu komandu HVO Općinski stožer Mostar”.
Kako je odlučeno, “nacionalni sastav komandnog kadra Hrvatskog vijeća obrane odgovarati će nacionalnom sastavu aktivnih vojnika. Kod formiranja novih obrambenih snaga, komandni kadar će biti zastupljen na paritetnom principu. Ova odredba važi za snage koje se formiraju nakon 1. maja 1992. godine”, stoji u Odluci.
Kako se navodi, zadatak Hrvatskog vijeća obrane – Općinskog stožera mostar je oslobađanje cjelokupnog prostora općine i da će isti koordinirati s ostalim obrambenim snagama susjednih općina.
Potpisnici ove Odluke bili su članovi tadašnjeg Kriznog stožera grada Mostara: Milivoj Gagro, Ismet Hadžiosmanović, Zijad Demirović, Borislav Puljić, Josip Škutor, Mehmed Behmen, Ilija Filipović, Fikret Bajrić i Jole Musa.
/Republika/