„U oba slučaja su napadači bili uvjereni da su nadmoćni, i to ne samo vojno, već i kulturološki“, piše u komentaru bečkog lista Die Presse, komentator dr. Amos Michael Friedländer, a u kojem povlači paralalu politiku Austrije prije 1914. prema Balkanu s ruskim agresorskim ratom protiv Ukrajine.
Pri tom on postavlja još pitanja i daje odgovore: “Što objašnjava brojne paralele između rata Austrije protiv Srbije 1914. i današnjeg rata Rusije protiv Ukrajine? U oba slučaja agresor je bio uvjeren da je nadmoćniji, ne samo vojno nego i kulturno. Austrijanci koji su govorili njemački, a koji su činili većinu vladajuće klase, također su se smatrali superiornijima od svih Slavena, kako onih unutar monarhije tako i onih u susjednim državama. Tako je bilo i s Mađarima u njihovom dijelu zemlje”
“Austrija je 1908. anektirala Bosnu i Hercegovinu kako bi oslabila srpsko-hrvatski nacionalni pokret s ciljem ujedinjenja svih južnih Slavena. No, aneksija nije postigla svoje ciljeve: ojačala je južnoslavenski nacionalizam, a od tada je Rusija sve više djelovala kao sila zaštitnica Srbije. Nije to donijelo ni umjerenost jastrebova u Beču, već naprotiv njihovu daljnju radikalizaciju”, piše gostujući komentator dr. Amos Michael Friedländer za bečki Die Presse.
On ističe kako su “jastrebovi u Beču, predvođeni šefom stožera Conradom von Hötzendorfom, došli do zaključka da će samo rat protiv Srbije riješiti problem južnoslavenskog nacionalizma i uvjeriti svijet u moć monarhije”.
“Stranka mira, koju su predvodili car Franjo Josip, prijestolonasljednik Franjo Ferdinand i mađarski premijer István Tisza, sve se više nalazila u manjini. Poput austrijske ratne strane, Vladimir Putin nije bio zadovoljen okupacijom dijelova Gruzije i Pridnjestrovlja, već je umjesto toga također napao Ukrajinu nakon toga”, piše autor.
Radikalizacija Austrije
Autor postavlja pitanje čemu ta radikalizacija, i u slučaju Putina i u slučaju Austrije?
“U oba slučaja vlastodršci su situaciju procjenjivali prema svojim ideološkim uvjerenjima, a ne prema stvarnosti. Putinova ideologija poziva na ponovnu uspostavu teritorija Sovjetskog Saveza, Austrija je pozivala na uspostavu balkanske dominacije. Reakcija Austrije na atentat na Franza Ferdinanda u lipnju 1914. bila je shodno tome ekstremna. Ratna strana u Beču bila je odlučna iskoristiti to djelo za vođenje dugo očekivanog rata protiv Srbije. Povjesničar Christopher Clark ide toliko daleko da kaže da je Conrad von Hötzendorf računao na pobjedu protiv Srbije koja mu je dala prestiž da oženi svoju još uvijek udanu ljubavnicu Ginu von Reininghaus”, navodi Friedländer.
Kao još jednu usporedbu između Austrije 1914. i Putinova rata protiv Ukrajine navodi precjenjivanje sposobnosti vlastite vojske i podcjenjivanje stranih reakcija na vlastitu agresiju te kako je austrijska vojska od 140.000 ljudi napala Srbiju u kolovozu 1914., te da je pretrpjevši ponižavajući poraz bila prisiljena na povlačenje.
Dva povlačenja
“Dvije druge austrijske kampanje iste godine također su završile povlačenjem. Svi su ušli u vojnu povijest kao vrhunski primjeri poraza teoretski nadmoćnije vojske. Putinova vojska je u međuvremenu pružila još jedan primjer. Što se tiče austrijskog podcjenjivanja reakcije drugih zemalja, u ovom slučaju Rusije, na objavu rata Srbiji, to je, kao što je poznato, dovelo do Prvog svjetskog rata.
Srbi, iako slabije opremljeni, imali su prednost obrambenog položaja, boljeg morala svojih trupa, solidnog civilnog otpora invaziji i sposobnijeg vojnog vodstva svog načelnika stožera Radomira Putnika, koji je već vodio Srbiju pobjedničku 1912. vodio rat protiv Osmanskog Carstva. Praški novinar i pisac Egon Erwin Kisch, koji je služio kao kaplar u prvom pohodu austrijske vojske, zapisao je u svom dnevniku 14. kolovoza:
“Naši gubici su iznimno visoki. Prvi dan borbe koštao nas je sva tri zapovjednika bataljuna (. . .) većina (viših časnika) je sjedila na konjima tijekom marša, kao da su (. . .) htjeli pokazati posebno jasan cilj. Neki su nosili pojaseve, svi sablje koje su sijevale miljama”, citira gostujući komentator Die Presse.
Teški ratni zločini
On smatra kako je yustrijska vojska također bila kriva za teške ratne zločine te navodi kako je njemačko-švicarski kriminolog Rudolf Archibald Reiss dokumentirao 4.000 ubijenih civila u Srbiji.
“U šabačkom selu 17. kolovoza 1914. strijeljano je ili izbodeno bajunetama 80 zarobljenih civila, među kojima je bilo i djece, kada se austrijska postrojba u povlačenju iz izgubljene bitke na Ceru osvetila stanovništvu. To podsjeća na zločine koje su ruski vojnici počinili nad civilnim stanovništvom prije odlaska iz Buče u ožujku 2022.”, piše komentator.
Gledajući s visine na ostale
Pri tom on postavlja još pitanja i daje odgovore: “Što objašnjava brojne paralele između rata Austrije protiv Srbije 1914. i današnjeg rata Rusije protiv Ukrajine? U oba slučaja agresor je bio uvjeren da je nadmoćniji, ne samo vojno nego i kulturno. Austrijanci koji su govorili njemački, a koji su činili većinu vladajuće klase, također su se smatrali superiornijima od svih Slavena, kako onih unutar monarhije tako i onih u susjednim državama. Tako je bilo i s Mađarima u njihovom dijelu zemlje”
Veto Austrije
“Tragovi tog gledanja s prijezirom na balkanske narode nalaze se i danas u Austriji. Aktualan primjer je veto Nehammerove vlade protiv pristupanja Rumunjske i Bugarske schengenskom području Europske unije. Dvije zemlje moraju poslužiti kao dokaz kancelarkine čvrstine po pitanju azila – baš kao što bi kazna Srbiji 1914. trebala dokazati snagu monarhije. Međutim, kao što povijest pokazuje, ponos dolazi prije pada, tada kao i danas”, zaključuje dr. Amos Michael Friedländer u gostujućem komentaru za bečki Die Presse.
(Dr Amos Michael Friedländer (1957.) je ekonomist i radio je za Nomura Holdings, Inc. japansku financijsku holding tvrtku, od 1990. do 1998. godine. Od tada je poduzetnik i suosnivač lanca restorana japanske kuhinje Akakiko).
Komentar u Die Presse objavljen je uz naznaku da “gostujući komentari i prilozi vanjskih autora ne odražavaju nužno mišljenje urednika”.
/Desk/