Ovog ožujka obilježiti će se godišnjica ubojstva nekadašnjeg doministra MUP-a FBiH Joze Leutara. Leutarove ubojice, i nakon 24 godine, su na slobodi, a jedina moralna satisfakcija njegovoj obitelji je presuda Ustavnog suda BiH u kojoj se kaže kako je za nepronalaženje njegovih ubojica odgovorna država, piše Dnevni list.
Ovo je bila svojevrsna, revolucionarna presuda suda jedne države u kojoj se navodi da je ta ista država propustila pronaći počinitelje. I to je sve za sada.
Iz Tužiteljstva BiH tvrde kako i dalje saslušavaju svjedoke u ovom slučaju, ali i ističu otežavajuće okolnosti poput velikog broja svjedoka koji žive u inozemstvu, ali i ističu kako će i dalje aktivno poduzimati sve radnje u cilju dokazivanja djelotvorne istrage na rješavanju ovog slučaja.
Uzalud sve
Podsjetimo da je Ustavni sud BiH u listopadu 2021. godine, a nakon što je odvjetnički ured iz Mostara Dalipagić-Crnjac u ime apelanta Ivice Leutara, sina pokojnog Leutara, u cijelosti prihvatio žalbu te zaključio kako od Tužiteljstva BiH očekuju službene informacije što je poduzeto u cilju rasvjetljavanja ovog slučaja.
Ustavni sud BiH tada je zaključio “da postoji povrjeda prava na život zbog propusta javne vlasti da postupi u skladu sa zahtjevom ažurnosti i razumne djelotvornosti, odnosno djelotvornosti u provođenju istrage povodom događaja u kojem je apelantov otac ozlijeđen od kojih ozljeda je kasnije podlegao. Istraga nije završena ni nakon 22 godine poslije događaja”. Odvjetnica Nada Dalipagić tada je kazala kako je apelacija u potpunosti uspjela te da isto osnažuje povjerenje građana u bh pravosuđe.
Ali, i ove godine, kada se navršava 24. godina od ubojstva visokog dužnosnika Federacije BiH, proteći će u davanju poznatih, konvencionalnih izjava političara koji će položiti cvijeće na Leutarov grob i izreći nevjerojatnu rečenicu “…i nakon 24 godine ubojice nisu pronađene, apeliramo, tražimo…“.
Leutarovoj obitelji Vlada Sarajevske županije isplatila je iznos od 6.000 KM na ime naknade nematerijalne štete, zbog kršenja prava iz članka II/3 Ustava BiH i članka 2. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, a temeljem sudske presude po žalbi Ivice Leutara u ime obitelji Leutar.
Naime, u žalbi su tada naveli da je na njegova pokojnog oca, tada doministra MUP-a FBiH, 16. ožujka 1999. godine izveden politički atentat od čijih posljedica ranjavanja je preminuo nakon 12 dana te kako ni nakon 23 godine nisu pronađeni, pa tako ni procesuirani odgovorni.
U žalbi se istaknulo kako apelant smatra da je, kao oštećeni, smrću svoga oca pretrpio štetu u poštivanju ljudskih prava zajamčenih Ustavom BiH te naglasio kako je tu tvrdnju svojim zaključkom prihvatio i Ustavni sud BiH.
Pri tom se pozvao na tri presude Suda za ljudska prava u Strassbourgu u sličnim slučajevima, gdje su Ujedinjeno Kravljevstvo, Francuska i Turska kašnjenje zbog neučinkovite istrage i neprocesuiranja ubojstava, a naglasili su i kako smatraju da su tijekom same istrage o atentatu napravljeni brojni propusti, kao i da nadležno Županijsko tužiteljstvo u Sarajevu kao i policijske agencije koje su radile na istrazi nisu poduzeli dovoljne mjere koje su nužne u rasvjetljavanju ovog kaznenog djela.
Također, Leutarov sin Ivica u svojim medijskim istupima često je naglašavao političku pozadinu atentata tvrdeći da je u ubojstvo njegovog oca umiješan “tadašnji, ali i sadašnji” vrh sigurnosne službe, kao i istaknuti visoki politički dužnosnici iz samog državnog vrha, za koje smatra da i danas sprječavaju i prikrivaju pronalazak odgovornih i njihovo procesuiranje.
Ubojstvo Leutara
Dok se tog 16. ožujka 1999. godine u 7.50 ujutro, u službenom automobilu Leutar vozio na posao, eksplodirala je eksplozivna naprava koja je postavljena u njegov automobil.
S njim je u automobilu ozlijeđen vozač Željko Ćosić, čije ozljede nisu bile opasne po život, a Leutar je zadobio teške ozljede od kojih nije uspio doći svijesti. Preminuo u sarajevskoj bolnici Koševo 28. ožujka. Njegovom ubojstvu prethodili su teroristički napadi na travničke policajce u lipnju i srpnju 1998., te jedan neuspjeli teroristički pokušaj u veljači 1999. godine.
U stilu holivudskih špijunskih filmova, za Leutarovo ubojstvo okrivilo se “hrvatsko političko vodstvo” te je karakterizirano kao “obračun hrvatskih frakcija”, dok su druge informacije govorile kako je u ubojstvo upletena bošnjačka tajna služba AID.
Sudski proces protiv optuženih Zorana Bašića, Željka Ćosića, Dominika Ilijaševića Come i još trojice Hrvata koji su optuženi za Leutarovo ubojstvo počeo je u srpnju 2001. i trajao je do studenog 2002. godine i izuzev iskaza zaštićenog svjedoka, Tužiteljstvo nije raspolagalo dokazima za teške optužnice protiv šestorice. Tadašnji hrvatski član Predsjedništva Dragan Čović najavio je reviziju istrage o njegovom ubojstvu.
Iz Tužiteljstva BiH navode kako se dalje aktivno poduzimaju radnje dokazivanja, koje uključuju i saslušanje velikog broja svjedoka, od kojih se određeni dio nalazi u inozemstvu i za čije saslušanje je Tužiteljstvo uputilo više zamolnica za pružanje međunarodne pravne pomoći te da je saslušani svjedoci i u BiH i susjednoj Hrvatskoj. Tako, i nakon 24 godine, čeka se odgovor tko je i zašto ubio Jozu Leutara, piše Dnevni list.
/Desk/