Zbog rata u Ukrajini, Njemačka se ne namjerava odreći američkog atomskog oružja koje je smješteno u zemlji. Deutsche Welle u posjeti bazi Bundeswehra gdje piloti desetljećima vježbaju za slučaj da moraju ispaliti nuklearne bombe.
Ako bi baš zagustilo, njegovi piloti bi ispalili atomske bombe. Thomas Schneider (56) je pukovnik njemačkih zračnih snaga i komandant 33. taktičkog krila njemačkog ratnog zrakoplovstva. Nosi maslinasti pilotski kombinezon, oko njega su u kancelariji modeli aviona, najčešće Tornada.
„Letim na Tornadu već 25 godina“, kaže Schneider za DW. „To je lijep, predivan avion.”
Ali, Tornado je i zastajeli zrakoplov. Posebno za jedan zadatak koji mu je namijenjen u njemačkoj vojsci. Naime, Bundeswehr je obvezan u slučaju krajnje nužde imati avione koji mogu biti naoružani američkim nuklearnim oružjem.
„Srce me boli“, kaže Schneider o slanju njegovog omiljenog aviona u penziju. „Ali sada dobijamo avione pete generacije. F-35 je jedan od najboljih koje imamo u NATO-u. Ponosni smo i radujemo se što ćemo ga tu dobiti.“
„Znamo što nam je činiti“
Njemačka ulaže milijarde eura u vojsku. Od ruske agresije na Ukrajinu više u vladajućim redovima nitko ne priča o Njemačkoj bez atomskog oružja – iako su vladajući Socijaldemokrati, Zeleni i Liberali to planirali koalicijskim ugovorom kad su prošle godine formirali Vladu.
Jedna anketa kaže da su i Nijemci – ranije vrlo kritički raspoloženi prema atomskim bombama – danas u većini za to da se američke nuklearne bombe tipa B61 zadrže u bazi Büchel na zapadu Njemačke.
„Znamo što nam je činiti. Naš zadatak je nuklearno odvraćanje u sklopu NATO-a. To treniramo preko četrdeset godina. Spremni smo“, kaže Schneider. I dodaje da se nada kako nikada neće morati dati naredbu za ispaljivanje atomsko oružja.
Zrakoplovna baza Büchel se upravo rekonstruira, pista se obnavlja. Potrebni su novi hangari za avione F-35.
Tihi protesti
To se nikako ne dopada grupici ljudi koji su napravili protestni kamp ispred baze. Ukupno je tu dvanaest mirovnih aktivista koji od papira prave cvijeće i druge simbole mira. „Da, malo nas je“, kaže Johannes Oehler (32) iz Međunarodne kampanje za ukidanje atomskog oružja. „To je jedan od razloga zašto sam se angažirao. Činilo mi se da tek mali broj ljudi zanima ova tema,
ako je ona tako važna i prijeteća“, kaže on za DW.
Kao uspjeh mirovnog pokreta Oehler vidi to što je prije pet godina (7. lipnja 2017.) potpisan ugovor o zabrani atomskog oružja. Potpisale su ga 122 zemlje – nijedna od njih nuklearna sila – a ratificiralo ga je 66 država. Oehler se zalaže za to da Njemačka pristupi ugovoru.
„Dok god ima atomskog oružja, to znači da će ono kad-tad biti upotrijebljeno“, kaže aktivist. „Moramo to spriječiti“, govori, dok mu iznad glave gromoglasno prolijeću dva Tornada.
Mještani su se navikli
Büchel, malo mjesto kod kojeg je baza, živi od prisutnosti vojske. Pred jednim kioskom brze hrane s turskim jelima vojnici strpljivo čekaju da dođu na red za döner i pommes frittes.
„To znači radna mjesta za ljude koji tu žive, i drago nam je da je to tako“, kaže Werner Gevenich (65), penzioner koji također čeka u redu. „To s atomskim oružjem nam ne smeta, s time živimo već mnogo godina. Ako dođe do atomskog rata, onda smo ionako svi gotovi, živjeli mi pored baze ili daleko od nje.“
Vojnici su pokupili hranu i odlaze dalje. U prolazu kažu da ih aktivisti pred bazom ne zanimaju. Sve dok ne blokiraju ulaz, mogu demonstrirati koliko hoće, piše DW.
/Desk/