Kolateralna šteta, prijevara, sramota – to su riječi kojima njemački mediji opisuju događaje u Bruxellesu u vezi s Balkanom. Čak se postavlja i ironično pitanje: treba li Balkan novi rat da bi uopće ušao u EU?
„Putovanjem u Kijev kancelar Olaf Scholz, francuski predsjednik Emmanuel Macron i talijanski premijer Mario Draghi slomili su veliki otpor” među članicama EU-a, piše njemački list Bild.
„One su demonstrativno podržale Europsku komisiju i zahtjeve istočne Europe da pošalju signal nade Ukrajini – koja se tako hrabro bori protiv Putinovih osvajača. Tema oko koje su svađali: države zapadnog Balkana, koje se godinama trude za prijem i koje se sada osjećaju prevarenima“, piše Bild, analizira pisanje njemačkih medija Deutsche Welle.
Süddeutsche Zeitung (SZ) govori o zapadnom Balkanu kao o direktnoj kolateralnoj šteti odluke EU-a o davanju statusa kandidata Ukrajini i Moldaviji.
„Naravno, istina je da Ukrajina i Moldavija nikada ne bi tako brzo bile kandidati da nisu bile na čelu rata protiv Rusije. Ali države EU-a su shvatile da je ovaj rat usmjeren i protiv njih, da je to nastavak bezbrojnih hibridnih napada Rusije na zapadni sustav i opće dobro u EU-u i da status kandidata Ukrajine nije blagonaklona gesta u ratu – već́ čin samoodržanja.
Međutim, direktna kolateralna šteta ove odluke – zavaravanje država zapadnog Balkana – pokazuje koliko je ova igra eksplozivna. Ogorčenost i međudržavna rivalstva na Balkanu mogu eksplodirati u bilo kojem trenutku.”
O tome svjedoči i svrgavanje vlade u Bugarskoj, piše ovaj list i nastavlja:
„Ako EU politiku proširenja učini oruđem svoje geopolitike, onda molim, neka to učini ispravno i u skladu sa zajedničkim standardom. Međutim, da je dala obećanja i Balkanu, Europska unija bi ušla u obvezu koju bi – vidi gore – morala ispuniti iz razloga samoodržanja. Sa statusom kandidata za Ukrajinu EU provodi vlastitu prekretnicu”, piše SZ konstatirajući na kraju:
„Ona više ne gleda prvenstveno na svoju unutarnju funkcionalnost, a na prijem u članstvo i sve njegove preliminarne faze više ne gleda isključivo kao na proces sazrijevanja za daleke zemlje. Ne, ona se okreće prema vani i sama proaktivno definira svoje interesno područje. Povećava se odgovornost, a time i rizici. Kalinjingradske napetosti pokazuju da ovo nije birokratska vježba.”
Svi, ali doslovce svi mediji koji prate samit EU-a u Bruxellesu, prenose riječi albanskog premijera Edija Rame, koji je očigledno najbolje sažeo ono što se tamo događalo i prije svega reakcije zemlja zapadnog Balkana.
Frankfurter Allgemeine Zeitung na primjer piše da je predsjednik Europskog vijeća Charles Michel govorio o „odlučujućem trenutku za EU” te da se radi o „geopolitičkom izboru”. Kancelar Olaf Scholz je samit nazvao povijesnim. Ističući da je takav jedan samit u sjenci bugarske blokade eurointegracija Sjeverne Makedonije i Albanije ovaj list prenosi:
„Albanski premijer Edi Rama nazvao je bugarsko ponašanje „sramotom”. Sofija igra na ruku Rusiji. Dublji razlog za blokadu je potpuno lažni duh proširenja, rekao je Rama obraćajući se cijelom EU-u. Čak ni rat u Europi, koji bi mogao postati globalna katastrofa, nije bio u stanju povratiti njihovo jedinstvo.”
Nordwest Zeitung u svom komentaru odnos prema zapadnom Balkanu opisuje kao „nedostojni teatar” i zaključuje: „Ako se EU nastavi ponašati tako nemarno, riskira da izgubi ove strateški važne zemlje u istočnoj i jugoistočnoj Europi.”
Neue Zürcher Zeitung (NZZ) je najoštriji u svom komentaru koji počinje ovako: ,„Samit o proširenju EU-a u Bruxellesu imao je glavnu i sporednu pozornicu.”
„Na glavnoj sceni raspoloženje je bilo ozbiljno i pomalo patetično: Ukrajina i Moldavija su u četvrtak dobile status kandidata. Jednog dana, tko zna kad, ove dvije zemlje mogu postati članice Unije. To je bila ispravna odluka, iako to danas nije ništa više od znaka gdje se EU nalazi u ratu Rusije protiv Ukrajine. Na sporednoj pozornici su se okupili predstavnici šest država zapadnog Balkana: atmosfera je tamo bila izuzetno loša. I ovdje se komad zvao Proširenje Unije – ali se već igra predugo.”
Ovaj list piše da je poslije tragedije jugoslavenskih ratova, „na koje je EU gledao bespomoćno i uglavnom ravnodušno”, na samitu u Solunu 2003. trebalo otvoriti novo poglavlje. Unija je tada iznijela izglede za članstvo jugoslavenskim državama nasljednicama i Albaniji. Slovenija se pridružila 2004. a Hrvatska 2013. I to je bio kraj.
„Države članice uvijek pronalaze izgovore da blokiraju čak i male korake naprijed. To je najviše zabrinjavajuće u slučaju Sjeverne Makedonije”, piše NZZ i navodi da je ta zemlja „zahvaljujući pametnom rukovodstvu ostala izvan jugoslavenskih ratova i spriječila građanski rat 2001., a kandidatkinja je od 2005. godine”. „Od tada je ucjenjivana od strane članica EU-a. Prvo Grčka a sada Bugarska.”
A o samoj Europskoj komisiji po ovom pitanju list podsjeća da je povjerenik za proširenje Oliver Varhelyi na Twitteru opisao bugarsku ucjenu kao “ozbiljnu primjedbu”.
„To ne znači ništa drugo osim da Sjeverna Makedonija mora usvojiti bugarski pogled na povijest – ako se želi približiti Uniji. To je Putinov recept za ophođenje sa susjedima – ali elegantniji jer nema tenkova.”
Možda još oštrija kritika je u vezi s Bosnom i Hercegovinom, „koja za razliku od Ukrajine nije u ratu, nego je u miru već 27 godina”, i koja čak nije dobila ni status kandidata. „Je li možda potreban novi balkanski rat da se to promijeni?” – pita autor Andreas Ernst, odličan poznavatelj jugoistočne Europe. I konstatira da su sada i Albanci, budući da je Komisija odlučila (s dobrim razlogom) istovremeno započeti pregovore sa Sjevernom Makedonijom i Albanijom – „taoci Bugara”.
„S time bi sada trebalo prestati”, smatra NZZ. „EU treba novi početak kada se radi o proširenju. Da bi to učinio, mora razviti diferencirano članstvo kako bi uključio države koje trenutno nisu pogodne za puno pristupanje, ali su geopolitički važne. To uključuje države na zapadnom Balkanu, kao i Moldaviju i Ukrajinu.”
„Ostaje samo nada da su one dvije države koje su bile na glavnoj pozornici bacile dug i trezven pogled na sporednu pozornicu – jer ono što se tamo dogodilo može biti njihova budućnost”, završava Neue Zürcher Zeitung, prenosi pisanje njemačkih medija DW.
/desk/