Obilježavanje 30. obljetnice obilježavanja HVO-a u Mostaru, posebno nakon svečanosti u Hrvatskom domu hercega Stjepana Kosače gdje je hrvatski predsjednik Zoran Milanović uručio odličja za četiri Zborna područja, Mostar, Tomislavgrad, Livno i Orašje, te posthumno dodijelio odličje generalu Ivi Lozančiću, rezultiralo je mnogim reakcijama među nekadašnjim pripadnicima HVO-a.
I na društvenim mrežama, u međusobnim razgovorima, a javni istup pristigao je od generala Živka Budimira, posljednjeg Načelnika Glavnog stožera HVO-a i bivšeg predsjednika FBiH, koji je u montiranom sudskom procesu proveo u pritvoru mjesec dana, te pravomoćno oslobođen od svih optužbi.
“Nakon što sam danas obavio provjeru u Matičnom uredu rođenih, da li sam se ja uopće rodio, te djelomično smiren spoznajom da sam upisan, što bi trebalo sa sigurnošću značiti i da sam rođen u Viru, općina Posušje, ljeta gospodnjeg 1962.g. preostaje mi još utvrditi kako i gdje sam proveo vrijeme pod ovim svodom do današnjeg dana”, započinje Budimir s dozom sarkazma svoje reagiranje.
“Većinu vremena sam uspio sa sigurnošću utvrditi gdje sam bio i što sam radio ali ostaje mi vrlo sporan period ratnog vihora u Bosni i Hercegovini koji je započeo prije 30 godina, a završio koncem 1995.godine. Vjerujem da će te se složiti da sjećanja blijede, pa se moram s pravom upitati gdje sam ja to bio u tom periodu. Razlog tome je svečanost na ‘Heliodromu’ povodom 30 godina od osnutka HVO-a na kojoj su glavnu riječ vodili neki likovi kojih se ja zaista ne sjećam. Po mome sjećanju, bio sam zadnji Načelnik Glavnog Stožera HVO-a, dužnost preuzeo od generala Tihomira Blaškića, no na tu svečanost nisam pozvan”, stoji u Budimirovom komentaru za medije.
“Da na njoj nisam vidio neke poznate likove, ako to nisu bili njihovi dvojnici, kako pridržavaju govornicu Miji Krešiću, brigadiru Armije BiH, rekao bih da to nije HVO HRHB u kome sam bio zadnji načelnik GS. Sjećam se i toga da su ti isti osporavali neke bivše oficire i mlađe oficire JNA koji su zajedno sa njima ratovali u HVO, a sada im ne smeta kada kapetan KOS-a JNA i nositelj zlatnog ljiljana (koji u ratu niti sekunde nije bio pripadnik HVO-a, niti jedne postrojbe koja je nosila naziv ‘hrvatska’ ili u svojoj oznaci imala neki hrvatski simbol) prima prijavak i drži govor povodom 30-te obljetnice HVO-a.
Kao demokrat, prihvaćam da se ljudi mijenjaju, i KOS-ovci i “Hrvatine”, i na toj promjeni bi čestitao da ista nije uzrokovala ponižavanje onih koji su možda i zaslužniji od ovih koji prave protokole. Moju dojučerašnju dvojbu: „Tko treba biti prisutan i ponosan pri obilježavanju dana HVO-a“ ostavljam vama, čitateljima, uz ponavljanje činjenice da ja, kao i mnogi drugi stvarni pripadnici HVO-a tamo nismo pozvani, pa s toga molim našeg uvaženog akademika, vođu i bojovnika koji ima više od 1400 dana provedenih u HVO-u da, razriješi ovu moju dvojbu i zebnju: „JESAM LI JA BIO PRIPADNIK HVO-a i jesam li u tom HVO-u obnašao neku dužnost ili su to on i Hrvatski Narodni Sabor uz asistenciju Ljube Ćesića Rojsa izbrisali?”, pita na koncu general Budimir, koji se ovkao potpisao: general HVO u miru (ukaz o činu potpisao Predsjednik predsjedništva HRHB ožujak 1995. godine) i general HV u miru (ukaz o činu potpisao Predsjednik RH Franjo Tuđman kolovoz 1995.g).
Inače, dok Budimir u ovom kontekstu spominje i generala Ljubu Ćesića Rojsa, on je s veselim društvom visokih časnika dan završio ručkom u jednom od hercegovačkih restorana, pri tom upitnim kodeksom visokog časnika, generala, izravno omalovažavao ministre u hrvatske vlade premijera Plenkovića, ministra Marija Banožića i Gordana Glilća Radmana. Rojs je poručio i da “nisu s Komšićem”, iako nije do kraja jasno tko je “Komšić” u ovoj priči ili je posrijedi lapsus.
No, upravo je ideja Rojsa bilo uručenje odlikovanja Zbornim područjima HVO-a te tako i Milanovićev dolazak u Mostar, a on je i, kao zamjenik predsjednika Hrvatskog generalskog zbora (iz kojeg su istupli mnogi ratni generali i visoki časnici) i koordinator za HVO, general-bojnik HV i general-pukovnik HVO-a, predložio i sastav izaslanstva visokih časnika koji su nazočili današnjem obilježavanju obljetnice HVO-a.
Ipak, mnogi se ne mogu oteti dojmu da je i ova svečanost duboko prožeta međusobnim rivalstvom hrvatskog predsjednika Milanovića s premijerom Plenkovićem u komunikaciji koja je često ispod svake razine. No, tko će u cijeloj priči biti ‘AS’ za hrvatsku politiku u BiH, pa samim tim i Hrvate – odluka i odgovornost je na njihovom vodstvu.
/Republika/