Prihvaćajući sporazum za rast i zapošljavanje, koji su zajednički uradile domaće snage i stručnjaci iz EU-a, a koji su obećali podržati strani kreditori, nove vlasti bi trebale dirnuti u “osinje gnijezdo” što će tisuće nezadovoljnika sigurno izvesti na ulice. Zbog tog je više nego jasno zašto su mnoge stranke najavile odlazak u oporbu i ne pada im na pamet ulaziti u vlast na bilo kojoj razini.
Bez ozbiljnog rada na ove dvije ključne, ali i ostalim reformama BiH neće dobiti “ni marke” kredita od, primjerice MMF-a, a niti aktivaciju Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju s EU-om koji podrazumijeva izdašnije europske fondove.
Prava i potrebe
“Nastavit ćemo pregovarati sa socijalnim partnerima kako bi novim zakonom: 1. odredili vremenski okvir trajanja svih kolektivnih ugovora; 2. dali veću ulogu Vladi u određivanju minimalne cijene rada; 3. promovirali različita primanja u odnosu na vještine i rezultat, 4. racionalizirali otpremnine uz jačanje socijalne zaštite nezaposlenih; 5. pojačali kontrole inspekcije rada i povećali kazne za kršenje Zakona o radu i zaštitili prava radnika”, navodi se u pismu namjere koje potpisuju entitetski premijeri, predsjedatelj Vijeća ministara, entitetski ministri i ministar financija i trezora BiH te guverner Centralne banke BiH.
U različitim potpisanim dokumentima, pa i pismu namjere prema MMF-u na osnovi kojeg je BiH dobila kredit za zatvaranje “provalija” u proračunima, navodi se kako će se reformom sustava socijalne zaštite “postaviti sam sustav na čvršće financijske temelje i unaprijediti politike u smislu učinkovitosti, djelotvornosti i pravičnosti”. Mjere uključuju sankcije za rano ili kasno umirovljenje te povećanje pomoći za one kojima je to najpotrebnije.
Ovo podrazumijeva i nastavak revizije branitelja, iako su neke stranke najavile da će ju poništiti, ali i reforme mirovinskih sustava u FBiH i RS-u, prije svega u dijelu koji se tiče obračuna mirovina, posebno onih najvećih i povlaštenih, ali i drugih socijalnih davanja. Činjenica je kako je čitav socijalni sustav u BiH baziran na “pravu”, a ne na “stvarnim potrebama”. Stručnjaci ističu kako se to posebno odnosi na braniteljske populacije.
– Znači, imate pravo, s obzirom na stupanj invalidnosti, dobivati novčanu nadoknadu, a istodobno, možete imati 100 milijuna maraka u nekretninama i mjesečni prihod 200.000 maraka! – ističe dr. Žarko Papić, koji se godinama bavi ovom problematikom, i napominje kako BiH izdvaja dva puta više sredstava za novčane transfere od zemalja u regiji, a u to se uopće ne računaju doprinosi za mirovine, zdravstvo i slično.
Dr. Papić pojašnjava, uz puno poštovanje prema toj kategoriji, kako su ratni vojni invalidi kategorizirani u deset kategorija i pravo na novčanu naknadu stječu s 20 posto invalidnosti, a s tim postotkom su sposobni za rad.
– Mnogo ih ima niske postotke invalidnosti i dobiva sitan novac od kojeg ne može živjeti, ali u ukupnoj masi je to veliki novac. Uz to, potpuno je različit status civilnih, neratnih invalida u odnosu na RVI, što je u suprotnosti sa svim standardima EU-a jer invalidne osobe moraju biti jednake bez obzira na podrijetlo invalidnosti – pojašnjava dr. Papić.
Socijala bez učinka
Ovakav sustav socijalne zaštite nema skoro nikakav učinak na smanjenje siromaštva. Na temelju analize Svjetske banke, kad bi u potpunosti bili ukinuti ovi transferi za socijalu, siromaštvo bi se uvećalo za 1,2 indeksna boda i bilo bi 19,8 posto.
Pretkrizne 2007. se proračun odlično punio zbog PDV-a i tad ste imali 18,6 posto ljudi koji su na rubu siromaštva i čiji su prihodi po svim osnovama ispod 238 maraka mjesečno.
Najgore je što, od svih tih sredstava za socijalu, samo 18 posto dobiva najsiromašnija petina, a 27 posto sredstava dobiva najbogatija petina stanovništva u BiH!
Plaćanje po učinku
U jednoj od stavki na koje su se naše vlasti obvezale je naglašeno kako se moraju “osigurati da su plaće najvećim dijelom vezane za vještine i rezultate rada, a manje ovisne o duljini radnog staža”. Tako će nove vlasti morati zadirati u radnička prava koja im, uz neke manje izmjene, jamči gotovo 40 godina star zakon iz “onog sustava”. Primjerice, liječnici će se plaćati po učinku – broju pacijenata pa ista primanja neće imati onaj koji je imao 30 i onaj koji je imao 100 pacijenata mjesečno.
Ukidanje i izmjene kolektivnih ugovora
Vlasti će morati mijenjati zakona u dijelu oko ugovora na neodređeno koji bi trebali postati nepoznat pojam, ali i dirati u kolektivne ugovore u javnom sektoru. Minimalna zajamčena plaća trebala bi biti prošlost. Upravo ovo poslodavci navode kao glavnu prepreku zapošljavanju jer “radnika praktično ne možeš ni zaposliti ni otpustiti”. I dok se kao argument “za” navodi činjenica da države (gotovo sve europske i SAD) koje imaju zakone prema kojima je lakše otpustiti radnika imaju i manju nezaposlenost radi “lakše cirkulacije i mobilnosti radne snage”, sindikati zaposlenih u privatnom, ali i u javnom sektoru skočili su na noge strahujući da je to priprema za masovne otkaze.
Nameti na plaće
Poseban problem je što je, prema relevantnim istraživanjima, opterećenje poslodavaca u FBiH najveće u regiji i među najvećim u Europi i iznosi 72,2 posto, tako da poslodavac na, recimo, tisuću maraka koju isplati radniku mora državi platiti 720 maraka za poreze i doprinose. Sa svim ostalim parafiskalnim nametima, u ovisnosti o županiji i općini, poslodavac mora platiti državi i do 900 maraka na isplaćenih tisuću maraka isplaćenih radniku! Rezultat je, odbijanje stranih i domaćih ulagača i veliki broj radnika “na crno”. Iz Agencije za rad i zapošljavanje BiH procjenjuju da od 500.000 službeno nezaposlenih u “sivoj” ekonomiji radi oko 200.000 ljudi.
Kraj spašavanja gubitaških poduzeća
Među ostalim zahtjevima su “smanjenje zahtjeva i vremena potrebnog za pokretanje poslovanja“, “usvajanje unaprijeđenog okvira za stečajeve kako bi se poduzeća mogla brže restrukturirati”, što bi značilo kraj spašavanja javnih poduzeća kojima očigledno nema spasa i u koja se godinama ubacuje novac radi kupnje socijalnog mira. Prema procjenama Udruge stečajnih upravitelja, u BiH bi je tek 10-20 posto komunalnih poduzeća “zdravo”, ostali su u većim-manjim financijskim dubiozama, a 50 posto iz je “zrelo” za stečaj.
12 ekonomskih prostora
Prema podacima Svjetske banke od 189 zemalja BiH je rangirana na 131. mjestu prema kriteriju “jednostavnost plaćanja poreza”. Problem BiH su (najmanje) dva ekonomska prostora, dok je cijeli EU jedan. Tako FBiH nema porez na dividendu, a poduzeća koja izvezu više od 30 posto proizvoda prve godine ne plaćaju porez.
Iz RS-a, pak, godinama traže izmjene Zakona o porezu na dohodak kojim bi se ukinuo porez na dividendu i udjel u dobiti. Traže i vraćanje neoporezivog dijela dohotka i stope poreza na dohodak. Sve to poseban je problem tvrtkama koje posluju u oba entiteta. Nije mnogo bolje ni unutar FBiH zbog različitih županijskih zakona. Recimo, negdje trudnice i rodilje imaju prava na novčani dodatak, dok u drugoj županiji nemaju.
(Izvor: Dnevni list)