Prvi put danas je u Nevesinju službeno obilježena godišnjica masovnog zločina koji su počinile jedinice Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije (NOVJ) nad nedužnim bošnjačkim stanovništvom u ovom gradu. Tog 14. veljače 1945. na prijevaru, masovnim egzekucijama i pojedinačnim ubojstvima u gradu i širem području, partizanske jedinice ubile su više od 300 osoba.
Točan broj, zbog stega komunističkog režima, nikada nije utvrđen. Komemorativnom skupu u gradskom groblju na mjestu jedne od masovnih grobnica nazočilo je nekoliko desetaka Bošnjaka podrijetlom iz Nevesinja. Nakon prigodnih vjerskih obreda obratio im se mostarski muftija mr. Salem ef. Dedović.
– Ovaj zločin je sustavno prešućivan, ostao je izvan stranica službene povijesti, uostalom kao i brojni drugi masovni zločini i stratišta na kojima su stradavali Bošnjaci u svojoj novijoj povijesti. Bila je to jedna od teških i tragičnih epizoda stradnja nevesinjskih Bošnjaka, svih životnih dobi, među kojima jako puno mladih, žena i djevojaka, mučki pogubljenih, u egzekucijama Desete hercegovačke udarne brigade NOVJ-a – istaknuo je muftija.
Podsjetio je kako je u obiteljskim predanjima i pamćenju nevesinjskih Bošnjaka trajno urezano u sjećanje da su njihovi najbliži srodnici masovno likvidirani u samom Gradu i na cestovnom pravcu prema Mostaru pokušavajući naći utočište.
– Tog utočišta nije bilo, a vrhunac okrutnih egzekucija za oko 115 žrtava dogodio se kod sela Kričanje u Podveležju. Obiteljima žrtava nikada nije dopušteno dostojno pokopati svoje nevino ubijene članove, pod strogim mjerama zabrane ostavljeno im je da ih u travnju 1945. godine, prepoznaju i na licu mjesta pokopaju. Bez dostojanstvenog ukopa, bez groba, bez ikakve prilike da ih se ikada ekshumira i prema propisima vjere ukopa u groblja mjesta odakle su potjecali. I ovo veliko groblje u središtu Nevesinja mjesto je gdje su bez vjerskoga obreda samo u zemlju položena tijela velikog broja žrtava koje su pobijene na različitim lokacijama u Gradu – kazao je muftija Dedović.
Dodao je kako je najmanje što mogu učiniti ovodobne generacije, u znak trajnog sjećanja na sve njih, molitva kako samozabarav ne bi posve nadvladao cijeli događaj i postojanje nevinih žrtva. Citirao je misao Safvet-bega Bašagića u kojoj se kaže da podnijeti sudbinu znači pobijediti.
– Mi ovdje na ovim našim trusnim prostorima predodređeni smo da podnosimo sudbinu koja nosi sa sobom različita iskušenja. Podnošenje sudbine znači utrajavanje da se sačuva svoja zemlja, grunt, nasljeđe, baština, identitet. Simboli i tragovi naše višestoljetne prisutnosti i života opstali su unatoč svim strašnim pogromima i udarima. Zgrada vlastitog identiteta se cijeloga života zida i dograđuje, na njoj se radi, ona se dopunjava i popravlja. Važno je da budemo sudionici u tom procesu, da dajemo svoj doprinos koliko možemo – poručio je muftija.
Na kraju svog govora kazao je kako se ubojstvo jednog nedužnog čovjeka, prema islamskom učenju, smatra kao ubojstvo svih ljudi, a spašavanje jednog ljudskog života kao spašavanje čovječanstva.
/Republika/