Nekadašnji član Predsjedništva BiH Krešimir Zubak u intervjuu za Dnevni list komentirao je nadolazeće pregovore oko izmjena Izbornog zakona. Iako je odavno izvan ključnih političkih krugova, Zubak ipak prati situaciju sa strane i upozorava na par situacija koje bi se mogle dogoditi na predstojećim pregovorima.
Pregovori oko izmijena Izbornog zakona su vođeni i još se nešto pokušava skončati u jednoj veoma truloj i zategnutoj atmosferi s puno nepovjerenja, ali i nedostatka volje i hrabrosti za kompromise. Čini se da bi moglo biti posebno zanimljivo oko pitanja reduciranja ovlasti domova naroda?
– Imao sam priliku tu trakavicu pratiti preko medija, što znači površno. Nisam dubinski upoznat sa stajalištima bošnjačke i hrvatske strane pa nemam dovoljno pouzdanih elemenata za njihovu ocjenu. Iz medija, međutim, nisam mogao vidjeti, a iz istupa HNS-ovih čelnika čuti kakav su stav usvojili spram zahtjeva probošnjačkih stranaka koje izmjene izbornih pravila uvjetuju smanjenjem nadležnosti domova naroda. Bilo bi katastrofalno po Hrvate u BiH ako bi HDZ BiH, da bi se zadovoljio izmjenom izbornih pravila, podlegao takvim ucjenama.
Zašto?
-Ovo ističem s razlogom. Naime, prvo poradi toga što je HDZ BiH svojedobno kroz tzv. travanjski paket prihvatio da se pozicija domova naroda, kao potpuno ravnopravna zastupničkim domovima u parlamentima, svede na pomoćno tijelo koje bi od prilike do prilike reagiralo u slučajevima navodne povrede vitalnih nacionalnih interesa. Drugo, tijekom washingtonskih pregovora moj zahtjev da ustav mora sadržavati odrednicu o konstitutivnim narodima uopće nije problematiziran. Međutim, tijekom daytonskih pregovora vezano za Anex IV (Ustava) uočio sam, najblaže kazano, rezerviranost kako drugih pregovaračkih strana tako i američkih medijatora, glede mog više puta ponovljenog usmenog i pismenog zahtjeva da se u ustav unese odrednica o konstitutivnim narodima i pozivanje na Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima i njegove protokole. Tek u devetom draftu/verziji taj zahtjev je ugrađen u ustavnu preambulu. Tada mi je to bilo samo suspektno, a posljednjih godina i razvidno što se iza brda valja.
Šef SDA Bakir Izetbegović, pa i drugi lideri sarajevskih stranaka često ukazuju kako Hrvati, kao brojčana manjina, nameću volju većini. Imaju li Hrvati pravo da samostalno odlučuju o svome pravno-političkom položaju?
-Hrvatski narod u BiH je politički narod, koji po tom aktu međunarodnog prava ima pravo na samoodređenje, a to znači da sam odlučuje o svom pravno – političkom položaju, o svom gospodarskom, kulturnom i uopće društvenom razvitku. Upravo po tom osnovu u ustavima su ugrađeni instrumenti i mehanizmi za ostvarenje tih prava, potreba i interesa. Ključnu ulogu u tome imaju domovi naroda. Sofizam je kada Izetbegović i njegov vjerski poglavar tvrde kako manjina nameće volju većini, to nigdje ne postoji, pa ni Hrvati kao najmalobrojniji ne mogu nikome nametati svoju volju. Upravo suprotno, domovi naroda jesu mjesto koje osigurava punu ravnopravnost u procesu donošenja državnih odluka i malobrojnijem narodu i mjesto su gdje se on štiti od političke dominacije i moguće diskriminacije demografske većine. Dakle, da svedemo: nikada, ama baš nikada se Hrvati ne trebaju odricati ili sužavati prava koja imaju po međunarodnom pravu. U stanju političke kulture i stupnja demokracije u kojem živimo svako sužavanje nedležnosti domova naroda ravno je političkom samoubojstvu. Niko nam ta prava ne može oduzeti ili umanjiti, dok je u međunarodnom pravu na snazi Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima. Mi i samo mi odlučujemo o svom političkom položaju.
Dvije supropstavljene strane ne mogu se približiti oko modaliteta izbora članova Predsjedništva BiH i izaslanika u federalni Dom naroda. Jeste li Vi možda razrađivali neke ideje i opcije? Što biste, kao iskusni političar i pravnik, sugerirali ‘hrvatskim pregovaračima’?
– Ponavljam, nisam u detalje upoznat s njihovim prijedlozima, ali dobro je što se konačno shvatilo kako elektorski način može biti dobar način izbora za Predsjedništvo. Ne mogu ga osporavati jer je to i američki model. Međutim, kada je riječ o izboru izaslanika u federalni dom naroda, mislim kako je pogrešno pozivati se na postotak. Bolje bi bilo pozivati se na apsolutne brojke kao osnovicu za određivanje broja izaslanika. Zašto, ne bih ovdje objašnjavao. U svakom slučaju mislim da bi HNŽ i SBŽ trebali imati jednak broj hrvatskih izaslanika u taj dom. Apsolutna je greška podizati izborni prag na 5%. Taj prijedlog od 5% govori kako HDZ BiH prvo misli na sebe, a onda na opći hrvatski interes. Međutim, sve ovo govorim dosta skraćeno, jer sam sumnjičav u mogućnost dogovora o izmjeni izbornih pravila.
Zašto? Gdje vidite kočničare i destrukciju pregovora ?
– Stranke koje sebe nazivaju probosanskim to ne žele. Imam sasvim pouzdane informacije, koje razvoj događaja potvrđuje. Njihov koordinirani prekid razgovora na tu temu zbog navodno principijelnih razloga, tj. blokada, prozivanje Palmera zbog nacionalnosti njegove supruge, prozivanje u posljednje vrijeme gđe. Eichorst, reakcije na HNS-ove prijedloge, istupi u javnosti čelnika tih stranaka kojim se dovodi u pitanje mogućnost dogovora itd. itd., to potvrđuju. Zapravo te stranke će formalno sudjelovati u razgovorima, fingirati kooperativnost, a suštinski opstruirati mogućnost dogovora.
Ne dvojite da građanski dio probosanskih stranaka ne želi reformu izbornog zakonodavstva?
– Ja bih rekao samoproglašene građanske stranke. Jer, ako izuzmemo časne pojedince ili manje skupine unutar njih, one mene u cjelini i pojedinačno podsjećaju na onu stranku bračnog para Milošević, koju su službeno nazivali JUL. Tobože jugoslavenska, fol ljevica, a stvarno režimska. U našem slučaju samo je obrnuto. One su fol probosanske i tobože građanske, a u konkretnom slučaju djeluju kao uigrani SDA-ov partner. U konkretnoj situaciji one Izetbegoviću služe kako bi se opravdao pred međunarodnim posrednicima zbog čega ne provodi mostarski sporazum. Zato i inzistira na obveznom sudjelovanju tih stranaka u pregovorima vezano za izborna pravila.
A one, pak, svaki mogući dogovor o izbornim pravilima uvjetuju svojim modelom, koji nazivaju građanskim, jer bi sve drugo, po njima, bila izdaja BiH. Jer oni su kao ekskluzivni građani BiH, dok oni koji se određuju kao pripadnici hrvatskog konstitutivnog naroda nisu građani BiH. Tu zapravo završava sva priča i ova o izbornim pravilima i mogućnosti dijaloga u BiH, uopće.
/Republika/