“Bosnu i Hercegovinu ne bih mijenjao ni za što”, kaže u intervju za Preporod mons. prof.dr. Franjo Topić, počasni predsjednik HKD Napredak i Paneuropske unije BiH, član Europske akademije znanosti i umjetnosti.
Intervju prenosimo u cijelosti:
Razgovarao: Mirnes Kovač/Preporod
– Poštovani profesore Topiću, prije svega, želim Vam čestitati blagdane. Neka Vam je blagoslovljen Božić i sretna Nova godina.
Dr. Topić: Hvala lijepa za Božićne čestitke. Svim kršćanima po bilo kojem kalendaru da slavili, želim čestit Božić, to znači imati čest – dio Božićne tajne. A svim stanovnicima Bosne i Hercegovine, pa i svijeta želim sve najbolje u novoj 2022. godini.
– Nedavno je promovirana Vaša knjiga “Bosna i Hercegovina naša domovina”. O čemu ona govori?
Dr. Topić: Tako je, no odgovor na ovo pitanje bi tražio puno prostora. Nekad je rizik da čovjek neke važne elemente ispusti, te se može nešto i krivo zaključiti. Dakle, promovirana je moja knjiga i predstavljena sarajevskoj publici 9. prosinca u Bosanskom kulturnom centru u Sarajevu. Već više gradova traži promociju. Vrijedno je istaknuti da su uz kolegu dr. Olivera Jurišića promotori bili akademik prof. dr. Mirko Pejanović i predsjednik BZK “Preporod” prof. dr. Sanjin Kodrić.
Ne mogu ne kazati, da su kolege i prijatelji govorili tako dobro kao da sam umro (!). Ima nekoliko novih tekstova, ali je riječ o zbirci od 75 kolumni koje sam pisao u razdoblju od 2002. do 2017. godine za različite tiskane medije, prije svega za mostarski Dnevni list. Kao promatrač i, hvala Bogu, kao sudionik mnogih važnih događaja i procesa, osvrtao sam se na aktualnu situaciju kako u Bosni i Hercegovini, tako i šire s dosta općih tema kao što su dijalog, ekumenizam, konzumizam, natalitet, uređenje Bosne i Hercegovine, hrvatsko pitanje itd. Kao i u kolumnama, tako i sada ističem potrebu prihvaćanja Bosne i Hercegovine našom domovinom, posebno od strane bosanskohercegovačkih Hrvata, ali i svih drugih njenih građana.
Želio bih da srpski i hrvatski političari više promoviraju domoljublje. Domovina je prošireni dom, a dom je bitan za svakog čovjeka. Tu se rađamo, živimo i umiremo. Domovina je više od sentimenta i geografije. Domovina je samo jedna, kud god odete to nije domovina.
Za Bosnu i Hercegovinu je najbolji švicarski model
– Posljednjih mjeseci, prema ocjenama mnogih, nalazimo se u najtežoj političkoj krizi od potpisivanja Daytonskog mirovnog sporazuma. Koji je, po vama, izlaz iz nje?
Dr. Topić: Prvo treba kazati da ima previše politike u Bosni i Hercegovini. Živio sam u Italiji i rijetko je tema razgovora bila politika. Kod nas u restoranima, kavanama i na ulici ljudi pričaju najviše o politici. Politika je važna ali nije najvažnija. Za većinu ljudi ona uopće nije važna. Paradoks je da ljudi koji su otišli u inozemstvo više pričaju o politici u Bosni i Hercegovini, nego o zemlji u kojoj žive. No, nažalost i mi ćemo se morati baviti politikom u širem smislu riječi. Iz dugog iskustva znamo da ljudi vole konkretne odgovore i prijedloge, iako će to neki možda i krivo shvatiti.
Mislim da sadašnja kriza nije počela s “Inzkovim zakonom”, ona je samo povod, pa godinama je bilo slično, čak je SNSD najavljivao organiziranje i referenduma o otcjepljenju RS-a. Da budem konkretan, ovo dvoentitetsko uređenje nije dobro, što svi znaju od Bidena do zadnje bake.
Nije fukcionalno i nije pravedno. Volio bih podsjetiti i političare koji ipak odlučuju da nema dugoročno vlastite sreće na tuđoj nesreći. Nema idealnih rješenja, ali bi, po mom mišljenju, u Bosni i Hercegovini bio najbolji švicarski model. To znači kantonizacija cijele Bosne i Hercegovine, što je bilo predviđeno i u Washingtonskom sporazumu (1994. godine), a što je bio u biti Vance-Owenov plan.
Biskupska konferencija BiH je predložila kantonizaciju/regionalizaciju cijele Bosne i Hercegovine. I kreator Daytonskog sporazuma Richard Holbrook je govorio da je Dayton 1 zaustavio rat, što je beskrajno važno, ali da treba organizirati Dayton 2, da se zemlja bolje uredi. Nije lako urediti Bosnu i Hercegovinu kao višenacionalnu zemlju.
Stoga ovdje treba biti, po mom mišljenju, “kombinirana demokracija”, to znači da se osiguraju pojedinačna prava svih građana, ali da se osiguraju i nacionalna prava. Ovdje će još dugo biti važno nacionalno pitanje i ne smije se od toga bježati. Jugoslavija je propala prvenstveno zbog neriješenog nacionalnog pitanja. Ako su komunisti izmislili konstitutivnost, to se ne bi pogotovo sada trebalo dovoditi u pitanje. S kantonizacijom država čuva individualna prava, a kantoni/županije nacionalna. Ovdje treba, rekao bi njemački filozof Habermas, barem “ustavni patriotizam”.
– Šta biste konkretno poručili, šta je to što svako ponaosob može učiniti?
Dr. Topić: Moja spomenuta knjiga pokazuje da temeljno podjednako mislim o svim ključnim stvarima u Bosni i Hercegovini i regiji od devedesete godine do danas. Mislim da je Bosna i Hercegovina moguće i poželjno mjesto za življenje. Ovo nije populizam, ali ja ne bih ni za što zamijenio Bosnu i Hercegovinu, bez obzira na sve probleme. Imao sam poziva da idem na neke službe u inozemstvo od vatikanske diplomacije pa dalje, ali nisam htio. Ako nešto ne valja hajdemo pomalo popravljati. Pozivam sve da se ne sele. Da ponovimo Šantića: “Ostajte ovdje! Sunce tuđeg neba neće vas grijati k’o što ovo grije.” Ostao sam i u ratu u Sarajevu kada je gotovo svatko želio izaći. Ja sam izlazio i vraćao se.
Pomagali smo u našim okvirima da ova zemlja i ljudi žive bar malo bolje. O tome nisam samo pričao nego nastojao i činiti konkretne stvari. Nije ovo prilika, ali ću spomenuti nešto od onoga što je HKD Napredak učinio, samo da spomenem uz značajnu humanitarnu pomoć i veliki kulturni rad. Napredak je s drugima pomogao otvoriti preko 2.000 radnih mjesta. Ne jednako, ali od svakog od nas zavisi kakva će biti ova zemlja. Davno je E. Burke rekao: “Za trijumf zla, dovoljno je da dobri ljudi ništa ne čine.” Pa valjda se svi smatramo dobrima, stoga nastojmo činiti nešto dobro. S obzirom da govorim za vjerske novine Preporod, dobro je sjetiti se da sve što je dobro jest božansko.
– Spomenuli ste HKD Napredak, čiji ste bili obnovitelj i dugogodišnji predsjednik. Uz to ste angažirani intelektualac koji se oglašavao po svim važnim pitanjima o Sarajevu i o Bosni i Hercegovini, pogotovo kada su teme bile položaj Hrvata i općenito katolika u Bosni i Hercegovini.
Dr. Topić: Da dodam ne radi hvale, nego radi boljeg razumijevanja mog govora. Osnivač sam i Panevropske unije i to u ratu (1995.), koja 2022. slavi 100 godina postojanja i bio sam deset godina njezin predsjednik, a i sada sam počasni predsjednik i član predsjedništva Međunarodne PEU. Čovjek je istodobno osoba, pojedinac ali i društveno biće. Oboje se mora uvažavati i s time računati. Zanima me ono što se događa u ovoj zemlji pa, ako hoćete i u svijetu. To je odgovornost za sebe i druge. I svakoga to treba zanimati, kao i mogućnost da se slijedom toga pripomogne da ljudi bolje žive, na čemu sam radio i kao predsjednik Napretka. Ja vam nisam tipičan ni po ovom pitanju. Mnogi ljudi vole kukati, često traže i žele nerealno, pa su razočarani. Inače u Bosni i Hercegovini ima po mom sudu, previše pesimizma i negativnog. Očito to neki namjerno šire. Ja pokušavam isticati ono što je pozitivno i govorim argumenitma, a ne “dojmovima” i “mišljenjima”. Nastojim ne zavaravati ni sebe ni druge. Volio bih da Hrvati i katolici, a i svi ostali imaju više optimizma, a ako ikad to treba imati za Božić koji je blagdan djeteta, radosti i ljubavi.
Politička prava i količina stranačke vlasti
– Da pitamo onda u tom smjeru. Dakle, što Hrvati i katolici imaju u Bosni i Hercegovini? Kakav je njihov položaj danas?
Dr. Topić: Evo nekih podataka kojima potkrepljujem svoj umjereni optimizam. Hrvati imaju 96 hrvatskih osnovnih škola, 48 srednjih škola, dva sveučilišta u Mostaru i u Vitezu, odnosno, Travniku. Kulturnih društava imaju oko 250, sam Napredak ima oko 50 aktivnih podružnica. Imaju 3 televizije, naravno i javne su i hrvatske, zatim, 19 radija, 2 dnevna lista, 8 periodičnih listova, 7 časopisa i 15 stranaka. U Bosni i Hercegovini ima 833 svećenika i 540 časnih sestara. Uspješno djeluju 3 biskupijska caritasa, zatim franjevački “Kruh sv. Ante”, različite ustanove za brigu i skrb, kao dječiji vrtići, starački domovi itd. U BiH djeluju tri visokoškolske ustanove: Katolički bogoslovni fakultet, Franjevačka teologija i Teološki institut u Mostaru.
Zatim tu je 7 katoličkih školskih centara s 14 škola i oko 6.000 učenika. Crkva izdaje 4 katolička znanstvena časopisa, 3 mjesečna i 1 tjedni list. Ima više župskih listova. Postoje 3 katolička radija i 5 katoličkih agencija. A HKD Napredak je prije korone godišnje priređivao preko 500 manifestacija. Ima 40-ak zborova i grupa i puno drugoga. Hrvati imaju puno zemlje, zgrada i kuća. Hoćete li da kažem jasno, da bh. Hrvati i katolici, izuzimajući Hrvatsku, imaju više zemljišta, kuća, institucija i organizacija nego svi Hrvati Evrope. I da uz sve ovo budete pesimista, to nije „dopustivo“. Poručujem katolicima a i svim drugima: Nemojte biti pesimisti, jer nijedan pesimista nije napravio ništa ozbiljno u životu.
– Ipak, daleko je prisutnija priča o onome što Hrvati nemaju, kao uostalom i kod svih ostalih.
Dr. Topić: Tako, dakle, Hrvati u Bosni i Hercegovini kao konstitutivni narod žive slično kao i drugi narodi. Ja mislim da Hrvati ovdje trebaju živjeti i mogu živjeti. Treba stvarati pozitivno ozračje, prijateljstvo međusobno i s drugim našim komšijama. Ono što je problem u BiH jeste što se većina stvari gleda kroz politička prava i količinu stranačke vlasti. Jedna ilustracija: Hrvati Viteza imaju više zaposlenih nego svih 130.000 Hrvata u Austriji. Treba biti osjetljiv prema ljudima koji su izgubili svoja radna mjesta, primjerice u Tuzli. U tom gradu su ugašene tvornice i naravno da je teško napraviti tranziciju. No, to se kod nas apsolutizira. Pa, u velikoj Italiji je u 2018. godini propalo 11.000 firmi. Mnogi ne znaju voditi firme.
Međutim, treba govoriti i o drugim pozitivnim primjerima. Malo tko spominje koliko je novih radnih mjesta otvoreno. U Kreševu i Tešnju nema nezaposlenih. U Bijeljini i Kiseljaku je napravljeno više u posljednjih petnaestak godina nego u prijašnjih stotinu godina. Ovi i mnogi drugi pozitivni primjeri življenja pokazuju kako ovdje ima dosta dobroga. Ali, mnogi ljudi su sebi postavili previsoke zahtjeve i ciljeve. Ne može se sve preko noći postići. Materijalno je bitno, ali bez duhovnih temelja ne donosi dugotrajniju sreću. Pretjerani konzumerizam i velika propaganda stvara u ljudima nerealne želje. A neispunjene želje su izvor nesreće.
– Kako su bosanskohercegovački katolici dočekali Božićne blagdane?
Dr. Topić: Bosanskohercegovački katolici su, uglavnom, dočekali Božić u krugu svojih obitelji i sa svojim prijateljima, susjedima, kao što to čine i drugi narodi. To je vrijeme radosti, praštanja, susreta, slavljenja rođenja, kako mi vjerujemo, Sina Božijeg, kao simbola novog života, kakvu samo maleno dijete može imati. Imajući u vidu činjenicu da pandemija koronavirusa još uvijek traje, ti slavljenički krugovi nisu bili toliko široki kao inače. Slavile su se svete mise i polnoćke. Kitile su se jelke i sađene su pšenice i u njih se stavljaju tri svijeće: to je poštovanje prema plodovima zemlje, a svjetlost označuje Isusa. Dao Bog da budu plodovi zemlje što bolji u 2022. godini i da bude među ljudima što više duhovne svjetlosti.
– Poznato je da ste vi čovjek koji je puno putovao i koji ima veliki broj utjecajnih prijatelja širom svijeta. Jedan ste od svojevrsnih ambasadora Sarajeva i Bosne i Hercegovine, pogotovo u krugovima sjedišta Katoličke crkve u Vatikanu koji je od početka imao krajnje korektan i državnički odnos prema našoj domovini. Kako danas gledate odnos pojedinih evropskih zemalja prema onome što se događa u Bosni i Hercegovini? Jesmo li zadržali ili izgubili prijatelje?
Dr. Topić: Hvala na tome da sam svojevrsni ambasador Bosne i Hercegovine. Svi mi koji nastupamo u inozemstvu smo svojevrsni ambasadori, jer mnogi ljudi po nama procjenjuju dotičnu zemlju. Ja sam uspio sresti mnoge važne ljude od papa, kardinala i biskupa do talijasnkog premijera Prodija, austrijskog ministra Mocka, predstavnika Ujedinjenih naroda Mazowieckog i veleposlanika Sergia de Mella itd. Trudio sam se, gdje god sam putovao, predstaviti našu zemlju na dobar način i stvarati prijatelje, a ne neprijatelje. Nek mi bude dopušteno istaknuti da podjednako govorim u Bosni i Hercegovini i u inozemstvu.
Kad ste spomenuli Vatikan želim reći kako je papa Ivan Pavao II i Vatikan činio puno za Bosnu i Hercegovinu. Primjera radi, 263 puta govorio je o Bosni i Hercegovini, primio je brojne crkvene i civilne delegacije uključujući i HKD Napredak, dva puta je pohodio Bosnu i Hercegovinu, a htio je doći i 1994., u najgora ratna vremena. Potaknuo je veliku humanitarnu pomoć za cijelu BiH. Vatikan je priznao Bosnu i Hercegovinu kao neovisnu državu samo nekoliko dana nakon referenduma 1992. godine.
To je nekim zemljama bila sugestija da je i one priznaju. Imenovao je sarajevskog nadbiskupa Vinka Puljića kardinalom što je prvi put u povijesti ove nadbiskupije, koja postoji gotovo tisuću godina, prvi dokument je iz 1089. godine. Sličan put slijedi i papa Franjo koji je među prvim zemljama posjetio Bosnu i Hercegovinu, pa ga možemo smatrati prijateljem. Uz to, papa Franjo promiče opće ljudsko bratstvo i sestrinstvo i time stvara bolje odnose među narodima i religijama čitavog svijeta.
Islamofobična izjava mađarskog premijera Orbana
– Budući da ste katolički teolog i da ste čitav svoj život zagovarali međureligijski dijalog, volio bih da nam Vi kažete kako gledate na sveprisutniji rast desničarskih skupina u Europi koje se nerijetko pozivaju na kršćanske vrijednosti i u svojim agendama promoviraju otvorenu mržnju prema drugima i drukčijima. Koliko je ova pojava opasna po samu srž i naučavanja katoličke i općenito kršćanske vjere?
Dr. Topić: Papa Franjo kao poglavar Katoličke crkve je protiv populizma, snažno zagovara ljudska prava svih ugroženih i odbačenih pokazujući empatiju, solidarnost i odgovornost za te ljude, posebno za migrante. Ništa što je ekstremno nije dobro. Nema života na polovima, ni Sjevernom ni Južnom. Govoru mržnje ne smije biti mjesta ni u Crkvi ni u društvu. Sveti Augustin je jednom prilikom napisao: “Mržnja je kao da popiješ otrov u nadi da će drugi čovjek da umre”. Dakle, Crkva ne podržava te ekstremne desničare. Tko god izaziva mržnju i sukobe ne bi trebao biti podržan. Ružna je islamofobična izjava mađarskog premijera Orbana da je problem dva milijuna bh. muslimana. Pa već ima više milijuna muslimana u Evropi. Uz to bh. muslimani su po svemu evropski muslimani i to dugo vremena.
– Živite i stalno ste u kontaktu sa svojim susjedima muslimanima Bošnjacima. Poznato je da osobe koje su inkluzivne i kozmopolite često imaju nerazumijevanja na svim stranama. Kako gledate na politička i vjerska kretanja kod njih i šta biste im kao dokazani prijatelj poručili?
Dr. Topić: Da dodamo da živimo i s pravoslavnim Srbima i „ostalima“. Kod nas redovno nije dobro „miješati“ se u pitanja drugih zajednica. Osobno ću i dalje raditi na dijalogu, ekumenizmu i suživotu, a želio bih da svi to nastave. Mi živimo jedni s drugima, trebamo se poštivati i uvažavati. Bosna i Hercegovina ima misiju i locus theologicus (teološko mjesto) za ekumenizam i dijalog. Potičem sve da što više radimo na ovim područjima, i na općem ljudskom bratstvu koje su preporučili papa Franjo i rektor kairskog Al-Azhara šejh Ahmed Al-Tajjib. Sad čitam knjigu Mustafe Akyola „Ponovno otvaranje muslimanskog uma“, koju ste Vi preveli, i toplo je preporučujem svima. Vrlo je informativna, dokumentirana i zanimljiva za odnose muslimana i našeg doba.
Dijalog s drugima i različitima
– U posljednje vrijeme došlo je do nekih promjena na čelnim funkcijama u Katoličkoj crkvi u Bosni i Hercegovini, koliko će ove promjene imati utjecaja na odnose Katoličke crkve s Islamskom zajednicom, znate li da li se slične promjene mogu očekivati u Srpskoj pravoslavnoj crkvi. Koliko će sve to utjecati na međureligijski dijalog i suradnju?
Dr. Topić: Što se tiče Katoličke crkve, smatram da će nadbiskup koadjutor, to znači nasljednik, mons. Tomo Vukšić nastaviti linijom Vinka kardinala Puljića koji je puno učinio za Bosnu i Hercegovinu, Vrhbosansku nadbiskupiju, ekumenizam i dijalog. Mons. Vukšić je profesor ekumenizama, bavi se i pitanjima dijaloga, a i kao vojni biksup odlično je surađivao i surađuje s drugim našim vjerskim zajednicama. Volio bih i molio bih Srpsku pravoslavnu ckrvu da bude više otvorena za ekumenizam i dijalog. Ja sam uvjeren, da nitko nije manji u svom identitetu vjerskom i nacionalnom ako vodi dijalog s drugima i različitima. Ovdje posebno želim iskazati svoje zadovoljstvo što je Islamska zajednica na čelu s uvaženim reisu-l-ulemom Husein-ef. Kavazovićem opredjeljena za dijalog i dobre odnose s drugim vjerskim zajednicama.
Na kraju, koristim priliku da se opet vratim lijepim stvarima i da kažem radujte se Božiću i svim blagdanima, s porukom, što bi rekla Majka Terezija, najveća sreća je biti koristan drugima. Sa željom za dobro zdravlje tjelesno i duhovno želim svima sve najbolje u novoj 2022. godini! Posebna poruka je: Mir nije sve, ali bez mira sve je ništa.
/Republika/