Podsjetimo, Stanišić i Simatović su, krajem svibnja 2013. oslobođeni optužnice za zločine nad nad nesrpskim civilima u Hrvatskoj i BiH, 1991-95. Sudskim vijećem predsjedao je Apphonse Orie, a ovakvoj odluci Sudskog vijeć tada se protivila samo sutkinja Michelle Pickard. Zanimljivo je i podsjetiti da je bivši predsjednik Republike Srpske Radovan Karadžić svojedobno tražio izuzeće ove sutkinje u njegovom suđenju jer je dovodio u pitanje njenu nepristranost te tvrdio da su “odluke i priopćenja sutkinje Picard, dok je bila predsjednica Doma za ljudska prava za BiH od 1997. do 2003., i njena uloga u prikazivanju događaja u Srebrenici, Bratuncuz i Višegradu, izražavali neprihvatljivu pristranost”.
nakon ove odluke haškog Žalbenog vijeća suđenje bivšim šefovima ‘Državne bezbednosti Srbije’ Jovici Stanišiću i Franku Simatoviću krenut će ispočetka po svim točkama optužnice po kojoj su 30. svibnja 2013. godine oslobođeni. No, i ova odluka nije donijeta jednoglasno već uz dva suprotna mišljenja unutar petočlanog vijeća.
Stanišić i Simatović su se teretili za učešće u udruženom zločinačkom poduhvatu s ciljem prisilnog i trajnog uklanjanja nesrpskog stanovništva iz velikih dijelova Hrvatske i BiH od 1991. do 1995. godine koje je počinjeno putem ubojstava, deportacija, prisilnog premiještanja i progona.
Iako je svojedobno zaključilo da su na područjima SAO Krajine i SAO Slavonije, Baranje i Zapadnog Srijema u Hrvatskoj, kao i općinama Bijeljina, Bosanski Šamac, Doboj, Sanski Most, Trnovo i Zvornik u BiH počinjeni zločini nad tamošnjim Hrvatima i Muslimanima, Pretresno veće sudca Alphonsa Oriea prije dvije godine odbacilo je navode optužnice o krivici optuženih.
U jučerašnjoj odluci Žalbenog vijeća, istaknuto je da su pričinjene dvije ozbiljne pravne pogreške, na koje je u žalbi ukazao tužitelj.
Prva se odnosi na propust da se, prije donošenja odluke o namjeri optuženih da doprinesu udruženom zločinačkom poduhvatu, utvrdi “postojanje i opseg” zločinačkog plana. Drugim riječima, dok se ne utvrdi je li plan da se počine zločini postojao, ne može se kazati jesu li ga optuženi dijelili, odnosno imali namjeru počinjenja zločina.
Druga pogreška odnosi se na jedno od najkontroverznijih pitanja od osnivanja Haškog tribunala.
Reč je o standardu “konkretne usmjerenosti” koji je ustanovljen u žalbenoj presudi Momčilu Perišiću, a ukratko glasi: da je za utvrđivanje odgovornosti za pomaganje i podržavanje zločina nužno procijeniti jesu li djela i radnje optuženih bila “konkretno usmjerena” na činjenje zločina.
Pretresno vijeće je zaključilo da su jedinice pod kontrolom Stanišića i Simatovića počinile zločine u Šamcu, Doboju i SAO Krajini, ali da djela optuženih, iako su te jedinice osnovali, podržavali i njima rukovodili, nisu bila konkretno usmjerena na počinjenje krivičnih djela već, moguće, na uspostavljanje i održavanje srpske kontrole nad spomenutim područjima.
Žalbeno vijeće sudca Pockara podsjetilo je da je pravni standard “konkretne usmjerenosti”, nakon što je uspostavljen u presudi Perišiću, zbog nesuglasja sa sudskom praksom Tribunala i međunarodnim običajnim pravom, odbačen u dvije haške presude – Šainoviću i drugima, optuženim za kosovske zločine, potom i Popoviću i drugima, kojima se sudilo za srebrenički genocid. Zbog toga ga, smatra Pocarovo vijeće, nije trebalo primjeniti ni na dokaze predmeta Stanišića i Simatovića.
Budući da se radi o ozbiljnim propustima Pretresnog vijeća, žalbeni sudci smatraju da bi bilo “neumjesno” da oni daju novu procjenu dokaza, jer nisu saslušali svjedoke i uvjerili se u relevantnost svih ponuđenih dokaza. Naglašava se da je riječ o obimnom spisu sa 133 usmena ili pisana svjedočenja, 4.843 dokazna predmeta, suđenjem koje se odnosi na veliki broj zločina počinjenih tijekom četiri i pol godine u dvije države.
Vraćanje predmeta istom vijeću na ponovno razmatranje dokaza uz primjenu ispravnih pravnih standarda nije moguće jer je dvoje od troje prvostupanjskih sudaca napustilo Tribunal. Zato je odlučeno se predmet Jovice Stanišića i Franka Simatovića vrati na početak i da im sudi novo prvostupanjsko vijeće po svim točkama optužnice.
Treba naglasiti da se sa svim bitnim zaključcima današnje žalbene presude nije složio sudac Koffi Kumelio Afande, što je obrazloženo u njegovom suprotnom mišljenju, kao i da je sudac Carmel Agius bio protiv djela presude koji se odnosi na standard “konkretne usmerenosti”.
Iako je prvobitno najavljeno da optuženi danas neće biti prisutni u sudnici, njihov dolazak u Haag je očito u međuvremenu naložen, tako da su uživo s optuženičke klupe pratili izricanje presude. Naloženo je da odmah po okončanju zasjedanja budu “do daljeg naloga” zadržani u pritvoru.
(V.S./Republikainfo.com/SENSE Agency)


