Nadbiskup metropolit vrhbosanski kardinal Vinko Puljić i nadbiskup koadjutor vrhbosanki mons. Tomo Vukšić uputili su zajedničku poruku u prigodi najvećeg kršćanskog blagdana Uskrsa
Istu prenosimo u cijelosti:
Ne dajmo duhu sekularizma da nam Isusa istjera iz srca
Uskrsna poslanica 2021.
„…stane Isus posred njih i reče im: ‘Mir vama!’ Oni, zbunjeni i prestrašeni, pomisliše da vide duha. Reče im Isus: ‘Zašto se prepadoste? Zašto vam sumnje obuzimaju srce?’“ (Lk 24,36-38).
Sestre i braćo, živimo u vremenu kada se razni strahovi nadvijaju nad ljudima i prožimaju osobni i zajednički život. U ovo doba pandemije uvukao se strah od zaraze i bolesti, kojega i mediji masovnih komunikacija još više šire. Postoji strah od smrti – što je za čovjeka i normalno da se pribojava smrti, a pogotovo kada nam iznose tolike statistike o umiranju.
Vrijeme straha
No, iako ljudi umiru, kao što su i umirali, i od brojnih drugih bolesti, strah se danas pojačava i ekonomskom krizom, koja je očito izazvana, te pitanjem samoga preživljavanja – jer su mnogi ljudi ostali bez zaposlenja.
Uz to, u siromašnoj i korumpiranoj zemlji vrlo je teško naći radno mjesto, pogotovo ako pojedinac nije član stranke na vlasti.
K tomu, nadošle su i prirodne nepogode kao što su: potresi, poplave, požari, itd. I pred tim strahotama čovjek je nemoćan koliko god se pravio ili osjećao snažnim.
A u obiteljskom životu javljaju se strahovi zbog ugrožena sklada i zajedništva, zbog otežana odgoja djece pred naletom sveprisutnoga individualizma, relativizma i materijalizma, što se očituje kroz svakovrsni kriminal, ropstvo droge i razvrata.
I da ne nabrajamo strahove od rata, političkih nepravdi i drugih nepogoda.
Pa ipak, u svemu tome nekako prevladava strah pred bolešću i smrti.
Strahovi među Isusovim učenicima
Vjernicima je u cjelokupnom životu, pa i u svim njihovim strahovima, uzor Isus Krist i njegovo ponašanje.
Na primjer, Sv. Matej evanđelist opisao je događaj na moru kad je Isus po noći došao k učenicima koji su bili u lađi: „Učenici, ugledavši ga kako hodi po moru, prestrašeni rekoše: ‘Utvara!’ I od straha kriknuše. Isus im odmah progovori. ‘Hrabro samo! Ja sam! Ne bojte se!’“ (Mt 14,26-28).
Spomenimo se i događaja nakon Uskrsa kada su se u strahu od religijske i svjetovne vlasti bili zatvorili u dvoranu Posljednje večere, i kada se Isus pojavio živ uskrsli među njima. Kaže im tada: „Zašto se prepadoste? Zašto vam sumnje obuzimaju srce?“ (Lk 24,38).
Također, dirljiv je trenutak kad je Isus u lađi na krmi spavao, a digla se velika oluja: „Probude ga i kažu mu: ‘Učitelju! Zar ne mariš što ginemo?’ Isus se probudi i zaprijeti vjetru i nasta utiha. Tada im reče: ‘Što ste bojažljivi? Kako nemate vjere?’“ (Mk 4,37-40).
Doživljaj Isusa Krista u našoj sredini
Slavimo Kristovo uskrsnuće u ovom ozračju raznih strahova. To slavlje osim što je sjećanje na događaj uskrsnuća Isusa iz Nazareta, također je doživljaj Isusa Krista u našoj sredini; Isusa koji će nam ukloniti strah i unijeti snagu vjere kojom ćemo se nositi sa svim izvorima straha te živjeti nadu.
Čovjek se toliko plaši smrti, a Krist je pobijedio smrt i uskrsnućem unio smisao života. Po njegovu uskrsnuću smrt nema zadnju riječ, nego je ona korak iz vremena u vječnost. On je živ i s nama hodi u ovoj suznoj dolini. Zato u uskrsnom bdijenju palimo uskrsnu svijeću kao znak svjetla vjere koje nam donosi uskrsli Gospodin.
Slaveći uskrsnuće Kristovo, slavimo život, slavimo smisao muke i patnje, smisao smrti. Kroz slavlje Uskrsa želimo biti svjesni Isusove prisutnosti s nama. On nam je obećao da će biti s nama u sve dane našega života.
Da sve obnavljamo u Kristu
Sve što proživljavamo trebamo živjeti u svjetlu Kristovu. Stoga, ne dajmo duhu sekularizma da nam Isusa istjera iz srca, iz naše obitelji i iz naše sredine.
U ovoj Godini Riječi Božje posegnimo svaki dan za Biblijom kako bi nam Božja riječ bila putokaz u životu: da ojačamo vjeru.
Neka nam u tome pomogne zagovor Sv. Josipa čiju, također, Godinu slavimo. Učimo od njega biti poslušni Božjoj riječi i ostvarivati ono što Bog od nas traži. Njega posebno molimo za sretnu smrt. Neka uz nas u času smrti budu Isus i Marija kao što su uz njega sigurno bili kada je umirao.
Uzeli smo za geslo naše Sinode riječi: Sve obnoviti u Kristu. Neka se to dogodi i kroz uskrsnu ispovijed, kroz pokoru koju činimo i kroz pojačanu molitvu i vršenje djela ljubavi da sve obnavljamo u Kristu. Tražeći od Boga oproštenje i mir, opraštajmo jedni drugima i ne dopustimo mržnji ni u srce, ni u obitelj, ni u ovu zemlju. Neka Kristov mir, kojeg je donio svojim učenicima na dan uskrsnuća, zaživi u nama i među nama.
U tom duhu vam želimo sretan i blagoslovljen Uskrs. Neka bude ispunjen Isusovim mirom i radošću vjere te svjetlom koje razgoni svaki strah i ulijeva sigurnost i nadu u životu. Uz poklik: „Sretan Uskrs!“, sve vas pozdravljamo i na vas zazivamo obilje Božjega blagoslova.