Kao što se i nagađalo, film bosanskohercegovačke redateljice Jasmile Žbanić “Quo vadis, Aida?” osvojio je nominaciju za najbolji strani film na ovogodišnjoj dodjeli Oscara koja će se održati 25. travnja. Drugi je to put da se film iz susjedne nam BiH našao u samom vrhu filmskih ostvarenja u borbi za zlatni kipić. Prije točno 20 godina Oscara je naime osvojio film “Ničija zemlja” Danisa Tanovića.
“Quo vadis, Aida?” film je o užasima genocida u Srebrenici koji baš nikoga neće ostaviti ravnodušnim. Kritika i publika zasuli su ga lovorikama, a Žbanić je još jednom pokazala da za dobar film nisu potrebni skupi specijalni efekti i velika glumačka imena, već u prvom planu mora biti priča, i to u ovom slučaju ona koju će lako moći razumjeti i oni koji nisu upoznati s ratom na području bivše Jugoslavije, piše Dnevnik.hr.
U srpnju 1995. godine Aida radi kao prevoditeljica za Ujedinjene narode i pokušava spasiti svoju obitelj nakon što su Srebrenicu zauzele snage Ratka Mladića. Njezin muž i dvojica sinova su među tisućama onih koji traže spas u UN-ovu skladištu, a Aida će učiniti baš sve kako bi im spasila život i odvela ih na sigurno.
I to je to. Iako film obiluje brojnim statistima, naglasak je stavljen na jednostavnu priču o borbi jedne obitelji za vlastiti život i hrabrosti majke koja se neće libiti iskoristiti svoj položaj kako bi spasila svoje najmilije.
Svi su likovi prikazani kao ljudi od krvi i mesa, a čak je i vrhunska interpretacija Borisa Isakovića koji je utjelovio Ratka Mladića lišena bilo kakve karikaturalnosti te upravo zbog toga još snažnije prikazuje sve užase Srebrenice.
Jasna Đuričić savršeno je odglumila prevoditeljicu i majku koja nema vremena za političke i ideološke rasprave. Ona trči s jednog kraja skladišta na drugi, prevodi praktički beskorisnim UN-ovcima, pomaže civilima i istovremeno smišlja kako spasiti svoju obitelj.
Upravo su borba „običnog čovjeka“ te prisjećanja na suživot prije rata neopterećen nacionalnostima filmu dali svojevrsnu “hiperrealnost” koja gledatelje drži prikovanim za ekrane.
Brz i dinamičan tempo filma najbolje ocrtava sav kaos i besmisao rata, a rollercoaster emocija traje do posljednje sekunde odjavne špice, a mnogi film danima neće moći izbiti iz glave. Posebno su emotivne scene u kojima se Aida nakon rata vraća u rodnu Srebrenicu te shvaća kako bez obzira na sve traume iz prošlosti čovjek mora ići naprijed.
Bez ikakve patetike, hektolitra krvi, pametovanja i preglumljavanja, “Quo vadis, Aida?” snažan je i potresan film koji je zaslužio još jedno priznanje.
Inače, Žbanić je vijest dočekala u Sarajevu, u udruzi “Majke Srebrenice”.
“Jako mi je važno da su žene i majke Srebrenice u svemu ovome, da film ide dalje i priča priču o Srebrenici, a na sve ostalo mi ne možemo utjecati”, kazala je Žbanić
Predsjednica udruge koja okuplja srebreničke majke Munira Subašić film je pogledala već dva puta i također se nada kako će on pomoći da se prestane s praksom veličanja počinitelja ratnih zločina.
“Vrlo je važno da taj film dobije nagradu, ne zbog osvete, već zbog istine i pravde. Bilo bi dobro da na neki način mi žrtve doživimo satisfakciju i da nas na neki način poštuju, jer i više od 25 godina nakon genocida postoje i dalje oni koji veličaju ratne zločince, negiraju genocid i šire mržnju”, kazala je Subašić.
(Izvor: Dnevnik.hr)