Migrantski kamp Lipa na sjeverozapadu BiH pokušava se pretvoriti u stalni prihvatni centar, ali njegovi stanovnici čine sve kako bi ga napustili i krenuli u novu “igru” (game), kako zovu pokušaj prelaska hrvatske granice i odlazak na zapad Europe.
U Lipu, udaljenu dvadesetak kilometara od Bihaća, u četvrtak je stigla povjerenica Europske komisije za unutarnje poslove Ylva Johannson. Kamp je izgorio u požaru u prosincu prošle godine. “Ono što je izgorjelo obnavlja se, to će biti stalni kamp” koji će imati kontejnere, vodu, struju, sanitarije i sve što je potrebno, rekao je u razgovoru za HINU europski izvor u BiH.
Izbjeglice i migranti trenutno borave u šatorskom naselju koje su uz kamp u izgradnji podigli pripadnici vojske BiH, ali unatoč tome što imaju smještaj, oni žele dalje u novu “igru”, kako nazivaju pokušaj prelaska hrvatske granice i potom odlazak prema zapadu Europe.
Europska unija uložila je u rješavanje migrantskog pitanja u BiH od 2015. nešto manje od 90 milijuna eura.
Ukupno je u BiH oko 8000 migranata, od kojih većina upravo u Unsko-sanskom kantonu. U Lipi je trenutno između 700 i 900 osoba jer broj varira pošto migranti svaki dan odlaze. Jedna skupina, njih petnasta, upravo je u četvrtak ujutro otišla iz kampa.
“Pokušavat ćemo iznova i iznova”, rekao je Širdel (20) iz Afganistana koji je na glavnoj pješačkoj ulici u Bihaću u društvu desetak osoba čekao nedjelju kada će pokušati prijeći hrvatsku granicu. Dotad će se smjestiti u neku od napuštenih zgrada u Bihaću.
Ako ne uspiju, pokušavat će “ponovno, ponovno i ponovno” sve dok ne uspiju, kazao je.
U njegovoj su skupini uglavnom mladi muškarci, u dobi od oko dvadeset godina, ima i maloljetnih. Nedaleko njih i druga je skupina s velikim naprtnjačama na leđima, ali nitko od njih ne govori engleski.
Bihać od otvorena srca do antagonizma
Građani Bihaća primili su migrante otvorena srca 2015., ali u međuvremenu se osjećaj mijenjao. Danas ima i antagonizma prema njima.
Od 2018. Bosna je glavni pravac kretanja desecima tisuća ljudi koji bježe pred ratovima i siromaštvom na Bliskom istoku, u Aziji i Africi.
S vremenom su migranti preplavili grad, turizam se gasio, došlo je ponekad do nemilih scena internih sukoba među njima, rekao je Hini europski izvor.
Almedina Alivuk (22) i Ajla Begović (21) kažu da je bilo i napada na lokalno stanovništvo.
“Iskreno, ne možemo izaći van bez straha od migranata, da će nas napasti, da će nam uzeti stvari. Prestala sam izlaziti navečer kada su oni počeli dolaziti u ogromnim grupama, prije jedno tri godine”, kaže Alivuk.
Ne žele da ih se “krivo shvati”, kažu da su i pomagale i da i dalje pomažu i da migranti sigurno nisu svi isti.
“Ali sigurnije smo bile prije” jer se govori o napadima, o noževima, a čule su i za smrtni slučaj u Sarajevu. “Za nas traje policijski sat, za njih ne”, kažu djevojke. “Oni su i poslije vani, njima nitko ništa ne može”
“Uzmite ih k sebi”
Razija (48) radi u izbjegličkom kampu Borići u Bihaću, u njemu je oko 430 ljudi, ali ondje uglavnom s obiteljima.“Oni su ovdje svi u prolazu”, kaže Razija koja oko dvije godine u kampu radi kao čistačica. Dodaje da oni nisu toliko opasni za stanovništvo koliko za sami sebe jer često dolazi do unutarnjih incidenata.
Na pitanje je li čula da ih hrvatska policija tuče, rekla je da su se neki ljudi doista vratili vidno pretučeni, s masnicama, ozljedama, bez telefona, napaćeni.
“Ali ne možemo ništa tvrditi, mi nismo bili svjedoci bili, to je njihova priča”
Premda većina migranata i izbjeglica u BiH boravi u centrima, stotine ih ilegalno žive u napuštenim kućama, tvornicama ili improviziranim kampovima u šumi. Osim nehumanih uvjeta života, neki migranti doživjeli su otvoreno neprijateljstvo u regiji.
“Najbolje da ih povedete sebi u Zagreb, tamo kod Maksimira ima napuštenih kuća, pa ih si uzmite sa sobom”, odgovorio je Hini jedan stariji Bišćan, nezadovoljan situacijom s migrantima koji se skupljaju u njegovom gradu, u blizini granice s Hrvatskom.
(Izvor: HINA)