Osim temeljnog teološkog razloga važan je razlog truda oko mira i bratstva taj što su se više puta u povijesti vodili vjerski ratovi. Sazrela je misao kod mnogih vjerskih lidera da se ne može u ime vjere i u ime Boga ubijati. Stoga je bitno širiti i usvajati tu ideju.
Piše: prof. dr. sc. Franjo Topić/Nedjelja.ba
Prije dvije godine u Abu Dhabiju je, 4. veljače 2019. papa Franjo potpisao s velikim imamom rektorom kairskog sveučilišta Al-Azhara, Ahmedom Al-Tayyebom – koji se smatra glavnim islamskim autoritetom – Deklaraciju o ljudskom bratstvu. To je jedna od velikih povijesnih inicijativa aktualnoga pape koja je postala globalna. Osnovan je mješoviti kršćansko-islamski Visoki odbor za ljudsko bratstvo. Uspio je da Ujedinjeni narodi proglase 4. veljače kao Međunarodni dan ljudskog bratstva koji je ove godine virtualno obilježen. Na ovom „virtualnom stolu“ sudjelovao je uz Papu, veliki imam Al-Tayyeb, glavni tajnik UN-a António Guterres, prijestolonasljednik Ujedinjenih Arapskih Emirata šeik Bin Zayed i drugi. Dodijeljene su i nagrade Šeik Bin Zayed, a pripale su glavnom tajniku Guterresu i Latifi Ibn Ziaten. Latifa je porijeklom iz Maroka a živi u Touluseu u Francuskoj. Sina joj Imada ubio je 2012. Mohamed Merah. Od tada se Latifa posvetila radu s mladim ljudima i posebno promicanju mira i međureligijskog dijaloga.
Posebnu odgovornost imaju religije
Papa je naglašeno svjestan sadašnje svjetske situacije i opasnosti, tako da smatra kako je bratstvo izazov stoljeća i izazov našega vremena: „Ili smo braća ili ćemo se uzajamno uništiti“, jer „svijet bez braće je svijet neprijatelja“. Posebnu odgovornost za bratstvo i sestrinstvo imaju najveće svjetske religije kršćanstvo i islam kojima pripada gotovo pola cijeloga čovječanstva. Papa je govorio i o opasnostima od izabiranja drugog puta, puta ravnodušja, koje može biti „vrlo istančani oblik neprijateljstva“. Ne možemo prati ruke udaljenošću i nebrigom. Ili smo braća ili će sve propasti. To je granica, podcrtao je Papa, na kojoj trebamo graditi; to je izazov našega vremena, to je „nova granica čovještva“.
Bratstvo znači, veli Papa, slušati druge otvorenoga srca i odlučnošću u vlastitim uvjerenjima. Da bi se izbjegao relativizam papa Franjo je istaknuo da nema istinskoga bratstva ako se pregovara o vlastitim uvjerenjima. Braća smo, rođeni od istoga Oca. S različitim kulturama i tradicijama, ali svi braća i sestre. Poštujući naše različite kulture i tradicije, treba graditi to bratstvo.
Papa je zahvalio velikom imamu nazvavši ga bratom, prijateljem, pratiteljem u izazovima i opasnostima u borbi za bratstvo, jer to nije bila niti je sada laka zadaća. Sveti je Otac zahvalio prijestolonasljedniku Abu Dhabija šeiku bin Zayedu, „što je vjerovao u taj projekt“. Zahvalio je i moderatoru proslave, sudcu Abdelu Salamu, tajniku Visokog odbora za ljudsko bratstvo, opisujući ga prijateljem i radnikom punim ideja.
Čemu bratstvo i sestrinstvo?
Mnogi se pitaju i u Crkvi zašto Papa naglašava važnost bratstva i sestrinstva i zašto se toliko zauzima za mir među vjernicima i među svim ljudima. Čemu Deklaracija o ljudskom bratstvu iz 2019. koju se dugo pregovaralo i usuglašavalo s velikim imamom. Naravno da se odgovor nalazi u utemeljitelju kršćanstva Isusu Kristu. Mir prati Isusa od rođenja do kraja ovozemaljskog života. Nad novorođenim Isusom anđeli pjevaju, kao da se sad čuje pjesma, “Slava Bogu na visini a mir ljudima na zemlji”, što je ušlo i u najvažniju kršćansku molitvu – svetu misu. Isus u evanđeljima često spominje mir, samo jednom rat. Preporuča svojim sljedbenicima da budu djelatno zauzeti za mir i stvaranje ozračja mira: “Blago mirotvorcima, oni će se sinovima Božjim zvati.” Ni manje ni više. A ovozemaljski život zaokružuje kao Uskrsnuli s pozdravom “Mir vama”.
Da ostanemo u novijoj povijesti Crkva: i pape se snažno zauzimaju za širenje ideje i stvarnosti mira. Ivan XXIII. je 1963. izdao encikliku (pismo) Pacem in terris (Mir na zemlji). Mnogi i necrkveni važni ljudi smatraju da je on spriječio izbijanje rata između Sjedinjenih Američkih Država i Sovjetskog Saveza u Kubanskoj krizi 1962.
Papa Pavao VI. ustanovio je 1967. Svjetski dan mira – na Novu godinu.
Papa Ivan Pavao II. se snažno i učinkovito zauzimao za mir u svim ratnim žarištima od Iraka do Bosne i Hercegovine i Hrvatske. Jedan od glavnih ciljeva velikog skupa religijskih lidera u Asizu 1986. koji je sazvao Ivan Pavao II. uz međureligijski dijalog – koji je u biti mirotvorstvo – jest i rad na miru i odgajanje za mirotvorstvo što mnoge mjesne Crkve i obilježavaju svake godine. Franjevci u Sarajevu redovno obilježavaju ovaj dan.
I ova mjesna Crkva ima inacijative
I ova mjesna Crkva je i u zadnjem ratu (1991. – 1995,) bila aktivna u mirotvorstvu, kao i danas.
Osim temeljnog teološkog razloga važan je razlog truda oko mira i bratstva taj što su se više puta u povijesti vodili vjerski ratovi. Sazrela je misao kod mnogih vjerskih lidera da se ne može u ime vjere i u ime Boga ubijati. Stoga je bitno širiti i usvajati tu ideju.
Tako da je lani u Zagrebu na visokoj razini organiziran skup o Ljudskom bratstvu. Trebao je biti organiziran skup u Sarajevu prošlog travnja na europskoj razini u organizaciji Vijeća europskih biskupskih konferencija, ali je morao biti otkazan zbog pandemije koronavirusa.
Za kršćane važno je podsjetiti na Isusov stav da se prije prinošenja dara, posuvremenjeno rečeno prije mise i pričesti: treba pomiriti s ljudima, inače misa i pričest nisu ispravno pojmljeni ni slavljeni. Zato se simbolički u misi vjernici pozivaju da daju znak mira jedni drugima a misa završava usklikom: “Idite u miru!”
Da završimo: ovaj poziv na razvijanje međusobnog sestrinstva i bratstva vrijedi i kod nas, jer treba početi od sebe, sa zaključnim idejama Deklaracije. Papa i veliki imam žele da Deklaracija „bude poziv na pomirenje i bratstvo među svim vjernicima, pa i među vjernicima i nevjernicima te među svim ljudima dobre volje“. A što je za vjernike dodatno važno pa i obvezujuće, oni žele da Deklaracija „bude svjedočanstvo veličine vjere u Boga koja ujedinjuje podijeljena srca i uzdiže ljudsku dušu“.