Upravo toliko je i izdano Rješenja o neizvršenju, a među njima su i prizivi dužnosnika koji ih mogu podnijeti po službenoj dužnosti pokojnog Sulejmana Tihića, Bakira Izetbegovića, ali i običnih građana.
Prema rješenjima je vidljivo da čak ni Paralamentarna skupština BiH nije ispoštovala odluku Ustavnog suda BiH, pa tamo stoji npr. da je Ustavni sud Bosne i Hercegovine Odlukom od 2011. godine usvojio zahtjev Bakira Izetbegovića, člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine, za ocjenu ustavnosti čl. 17. i 39. Zakona o državljanstvu Bosne i Hercegovine.
Ustavni sud je predmetnom odlukom utvrdio da članovi 17. i 39. stav 1. Zakona o državljanstvu nisu u skladu sa članom I/7.(b) i (d) Ustava Bosne i Hercegovine.
Ustavni sud je predmetnom odlukom naložio Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine da izmijeni i dopuni neustavne odredbe Zakona o državljanstvu u skladu s tom odlukom, u roku od šest mjeseci od dana dostave te odluke Parlamentarnoj skupštini, ali to do danas nije učinjeno!
Kakavo je stanje u pravosuđu i poštivanju Ustava govori broj neprovedenih odluka, a Ustavni sud Bosne i Hercegovine, kao najviša sudska instanca u državi nadzire rad svih vrsta i nivoa vlasti, a ima važnu ulogu zaštitnika ustavnog poretka i ustavom zajamčenih prava i osnovnih sloboda.
Međutim, kako bi ova uloga bila u potpunosti ispunjena nije dovoljno samo da Sud donosi kvalitetne odluke, one moraju također biti adekvatno i blagovremeno provedene.
I iako je neprovođenje odluke Ustavnog suda kazneno djelo, za sada još nitko nije odgovarao za to niti je Tužiteljstvo BiH činilo bilo što po tom pitanju. Za ovo kazneno djelo predviđena je zatvorska kazna od 6 mjeseci do pet godina.
Zato ne treba čuditi izjava Meddžide Kreso, predsjednice Suda BiH koja je otvoreno kazala da u BiH „postoji pravosudna mafija“, a s obzirom na brojne slučajeve kojih smo svjedoci, s pravom se može reći da se radi o političko-pravosudnoj mafiji.
Najveći dio neprovedenih odluka su one koje sadrže naloge redovnim sudovima da hitno usvoje nove odluke ili hitno okončaju tekuće sudske postupke zbog utvrđenog kršenja prava apelanta na suđenje u razumnom vremenskom roku.
To sudovi ne izvršavaju, ali zato vrlo ekspresno rade na donošenju presuda koje su u interesu političkih elita, i one se isto tako ekspresno i provode.
Posljednji takav primjer je Dragan Lukač, koji je dobio rješenje o vraćanju na mjesto direktora FUP-a, a njegove kolege npr. Jozo Anđić, Momčilo Tubić ročišta čekaju po nekoliko godina….pa čak i pored dobijenih pravomoćnih rješenja koja se nalaze negdje u ladicama FUP-a nemaju pravo na vraćanje na posao ili na vraćanje određenih prava koja im pripadaju.
Kako to da se odluke najviše sudske instance u ovoj državi, a to je Ustavni sud BiH ne poštuju niti tko biva kažnjen za njihovo neprovođenje, a odluke općinskih sudova, koje odgovaraju pojedinim političarima, a koji su očigledno je u sprezi s pravosudnom mafijom odmah bivaju izvršene?
Dakle, jasno je da političari u BiH imaju velikog upliva u pravosuđe, pa se ono još uvijek ne može smatrati neovisnim kakvo bi trebalo biti u demokratskom društvu.
Ovim problemom bavio se i Fond otvoreno društvo BiH, a izrađena je i studija u kojoj stoji da „značajan broj važnih odluka Ustavnog suda Bosne i Hercegovine se ne izvršava na adekvatan način od strane odgovornih institucija, a da pri tome odgovorne osobe iz ovih institucija ne snose nikakve posljedice za to.
– S jedne strane, ovo je izravna posljedica još uvijek nerazvijene kulture vladavine prava i nedostataka odgovornosti domaćih aktera. S druge strane pak, u ovakvim uvjetima, postojeći mehanizmi izvršenja ovih odluka takođe demonstriraju nedostatke koji ne idu u prilog situaciji – navodi se u studiji.
(Izvor: Nap.ba)