U Mostaru će se 20. prosinca održati lokalni izbori. To su prvi lokalni izbori nakon posljednjih, održanih 2008. Hoće li se nešto promijeniti ili će pak Mostar postati još veći poligon demonstracije nacionalizma?
Dugo je trebalo predsjednicima dvije najjače nacionalne stranke, bošnjačke SDA i predsjednika Bakira Izetbgovića i hrvatske – HDZ BiH Dragana Čovića, da uz odlučan ‘support’ međunarodne zajednice 17. lipnja ove godine konačno postignu dogovor o izborima u Mostaru i tako se od uzroka problema pretvore u rješenje, piše Deutsche Welle.
Od 100.864 registriranih birača koji imaju pravo glasanja u Mostaru, mnogi mladi će po prvi put glasati za vlast u svome gradu i to kao tridesetogodišnjaci. Među njima je i Nina Popović, pravnica i glumica mostarskog Pozorišta lutaka. Ona s velikom nadom iščekuje izbore u svome gradu.
“Posljednjih godina imamo tendencije opasnog nazadovanja. Došlo je doba za promjenu. Hvala onim koji su nas vodili, a sada neka se dostojanstveno povuku i puste nekom novom da vlada našim Mostarom”, komentira za DW.
Ova mlada umjetnica primjećuje kako je na izbornim listama puno “fanova nakaznih nacionalnih ideologija” kojima su ljudi samo bodovi za ulazak u vlast, a od nove vlasti očekuje više istinskog patriotizma, više stanje svijesti, humanosti, poštovanja i pozitivnog djelovanja.
Uzalud sudovi dok se ne dogovore SDA i HDZ?
“Mostarska sapunica” počela je nakon apelacije hrvatskih stranaka koje su smatrale da bošnjački glas u pojedinim izbornim jedinicama u Mostaru vrijedi više nego hrvatski, što je Ustavni sud 2010. godine presudio točnim te ukinuo takva, diskriminirajuća izborna pravila, a Statut Grada Mostara, kojeg je nametnuo nekadašnji visoki predstavnik u BiH Paddy Ashdown, u tom dijelu proglašen je neustavnim.
No, moglo bi se kazati, da presuda Ustavnog suda nije puno značila jer se iz bošnjačkih i hrvatskih stranaka svih ovih godina nisu uspjeli dogovoriti, pa čak ni kada je aktivistica i političarka Naše stranke, Irma Baralija, dobila presudu protiv BiH pred Europskim sudom za ljudska prava u Strasbourgu zbog neodržavanja lokalnih izbora u Mostaru jer nije imala mogućnost glasanja.
Dok je Baralija ‘Mostarski sporazum’ Izetbegović-Čović komentirala da su strazburškom presudom “pritjerani u kut” iz obje stranke su istog stava – da ništa od izbora u Mostaru ne bi ni bilo da nije njihovog dogovora.
“Neki, tu zaslugu pripisuju sebi i uspjehu suda u Strasbourgu, ali tko zna koliko bi se to rješavalo da nije bilo ovog sporazuma, a svi znamo da je najbolji dogovor kada se postigne konkretno na terenu, što je bio slučaj sa Mostarom. Sporazum je postignut i zahvaljujući podršci međunarodne zajednice, ali ipak su i lideri ove dvije stranke pokazali lidersku ulogu i donijeli mogućnost građanima Mostara da konačno imaju izbore”, kaže Salem Marić predsjednik Gradskog odbora (GO) SDA Mostara za Deutsche Welle.
Slaven Zeljko, također predsjednik GO Mostara, ali HDZ-a BiH i nova generacija mladih političara, za DW po ovom pitanju imao je sličan komentar.
“Zanimljivo je da su oni, koji danas pokušavaju prisvojiti zasluge za konačno održavanje izbora u Mostaru, prilikom glasovanja u Parlamentarnoj skupštini bili protiv usvajanja izmjena i dopuna zakona. Zastupnički dom Parlamentarne skupštine BiH je 7. srpnja 2020. usvojio Zakon o izmjenama Izbornog zakona BiH, a dan kasnije isti taj prijedlog Zakona je usvojio i Dom naroda Parlamentarne skupštine BiH i time su ostvareni uvjeti za raspisivanje lokalnih izbora za Gradsko vijeće Grada Mostara”, komentira Zeljko za DW.
“Primorani na suradnju”
On podsjeća da je ‘Mostarskim sporazumom’ utvrđena dinamika aktivnosti za izmjene i dopune Izbornog zakona BiH u dijelu koji se odnosi na izborna pravila za Mostar ali i cjelovite izmjene izbornog zakona u skladu s presudama Ustavnog suda BiH, kao i presudama Europskog suda za ljudska prava koje se odnose na uklanjanje svih nejednakosti i diskriminacije u izbornom procesu.
Znače li izbori u Mostaru i poboljšanje odnosa dvije najjače nacionalne stranke na vlasti u Federaciji? Iz obje stranke ističu kako žele suvremen, ekonomski razvijen, europski Mostar, ravnopravnih Mostaraca, ali…
“Kakvo je to partnerstvo najbolje se vidi neimenovanjem vlade FBiH dvije godine nakon izbora. Mi smo se složili, ali i dalje imamo različitih mišljenja, ali najbitnije je da promjene budu implementirane na prvoj ili jednoj od prvih sjednica Gradskog vijeća. HDZ ima svoje viđenje, mi imamo svoje, a ono što smo uspjeli dogovoriti najvažnije da se provede i implementira. Iskreno se nadam da će sporazum biti i najava boljih odnosa i u Federaciji između dva partnera. Naša ruka je uvijek pružena na fer i partnerskim odnosima, bez majorizacije i preglasavanja”, zaključuje Marić.
„Grad bez političke arene, ali najznačajniji za BiH”
Međutim, njegov kolega iz HDZ-a, Zeljko, kaže da nesuglasje sa SDA prožima svaku političku aktivnost u BiH, ali da su “primorani na suradnju jer se radi o legitimnim političkim predstavnicima bošnjačkog naroda”.
“Najsvježiji dokaz je ‘mostarski sporazum’ koji je predviđao nekoliko konkretnih aktivnosti, ali je prekršeno sve što se moglo prekršiti. Izuzev usvajanja izmjena Izbornog zakona BiH u Parlamentarnoj skupštini u dijelu koji se odnosi na izborna pravila za Mostar, ništa drugo do danas nije realizirano. Nadam se da će bošnjački politički predstavnici imati mudrosti da podrže cjelovitu izmjenu izbornog zakona na principima legitimnog političkog predstavljanje konstitutivnih naroda i građana na svim administrativno – političkim razinama, u Predsjedništvu BiH i Domovima naroda, kao i aktivnog i pasivnog izbornog prava svakog građanina u cijeloj BiH”.
Dok i dalje traju prepirke koje jamče i probleme u budućnosti, Mostarci i dalje trpe jer godinama nisu imali svoje predstavnike u lokalnoj vlasti. Glasnogovornik Gradskog vijeća Mostara, dr.sc. Mustafa Alendar smatra da je upravo Mostar ključ rješenja ne samo za entitet FBiH nego i za BiH.
“Mostar nije imao službenu političku arenu za oslobađanje nakupljene političke energije, sukoba, stavova, ideja, čime bi se relaksirali odnosi. A kada su relaksirani odnosi u Mostaru, onda se to reflektira i na Federaciju jer su u Mostaru prisutna dva jaka, federalna partnera. Ovdje se prelama etničko, građansko, svi naši identiteti u BiH i mislim da Mostar u tom smislu slovi kao najznačajniji grad u BiH i da će se svi politički aspekti snažno odnositi i na BiH”, zaključuje Alendar.
“Identiteti svedeni na razinu vjerskih zajednica”
Ipak, iako tolike godine bez izbora, Mostar je imao svoje aktivne zviždače i aktiviste. Oni su danas na Neovisnoj listi ‘Pravo na grad’ sa zanimljivim imenom sloganom kampanje – ‘Gospodin Mostar’.
Marin Bago jedan je od njih.
“Istražili smo stvarne tokove novca i utvrdili izlazak iz zakonskih okvira u mnogim oblastima, spoznali mnoge štetne posljedice po život i zdravlje građana Mostara. Podjela i potrošnja našeg novca na ovakav način ne nailazi na političke zapreke, a građani ostaju bez usluge dostojne čovjeka i građanina u 21. stoljeću. Kroz dosadašnji rad pokazali smo da se puno toga za dobrobit građana moglo uraditi i bez gradskog vijeća. I dok neki tek sada najavljuju razgovor s građanima i ulazak u gradske kvartove, mi to radimo već godinama”, kaže za DW ovaj aktivist.
Kaže da je Mostar danas tužan i zapušten, da iz njega ljudi odlaze te da vlada nezaposlenost, depresija i osjećaj beznađa.
“To su sve rezultati dugogodišnjeg lošeg upravljanja, korupcije i nepotizma. Najveće bogatstvo Grada Mostara su identiteti njegovih ljudi, naroda i građana. To je naša najveća zajednička vrijednost. Trenutno, naši su identiteti svedeni na razinu vjerskih zajednica i samim tim smo izgubili sve druge stvari koje ih čine. Mostar želimo vidjeti pametnim, poslovnim, otvorenim i kulturnim. Želimo ga vidjeti kao grad biser. Takvog smo ga naslijedili, takvog ga trebamo i moramo ostaviti našoj djeci”, smatra Bago.
“Poligon regresije i nacionalizma”
Emil Karamatić, novinar i književnik, nije prevelik optimist kada je u pitanju demokratizacija u Mostaru, čak što više, smatra da će nakon izbora biti još gore, a njegove kritke idu i do visokog predstavnika u BiH.
“Teško je graditi mirno i demokratsko društvo sa onima koji su započinjali, vodili i okončavali oružane sukobe. Ne znam da su igdje u svijetu huškači i tvorci oružanih sukoba ujedno bili i uspješni graditelji mirnog demokratskog društva. Bonske ovlasti Visokom predstavniku su dodijeljene, ne zato da bi izigravao dežurnog policajca nego kao pomoćno sredstvo u izgradnji demokratskog društva. I upravo onda kad zakažu bh. građani u tom dugogodišnjem procesu učenja demokracije. Visoki predstavnik za razliku od drugih, nažalost, nije ih često koristio”, kaže Karamatić za DW.
Oštro kritizira trojicu vodećih nacionalnih političara u BiH, Čovića, Izetbegovića i Dodika, ističući kako su i oni prepoznali da je uloga Međunarodne zajednice oslabila i da to iskorištavaju.
“Nizak bruto nacionalni dohodak i nacionalizam uvijek idu zajedno. Ovi političari znaju da nisu sposobni za napredak i zato pribjegavaju regresiji, stalno praćenoj strahom i siromaštvom stanovništva. Mostar se pokazao kao izvrstan poligon za njihove političke mitinge ludila. Jedini im je cilj i sredstvo opstanka ubijati demokraciju i uskoro ćemo se uvjeriti da će Mostar nakon izbora postati još veći poligon demonstracije nacionalizma nego što je ikad bio”, smatra ovaj novinar, navodeći da je napredak nemoguć bez brze pomoći i djelovanja Međunarodne zajednice.
Pri tom on povlači i zanimljivu paralelu. “Onaj tko zna da je oslobođenoj, iako je termin ‘okupiranoj’ i danas u velikoj upotrebi, Njemačkoj trebalo puno godina da ispliva iz fašističkog mulja nakon 1945., ne treba misliti da bilo kakve druge metode treba primijeniti u BiH. Ovaj tračak nade koji šalje Međunarodna zajednica je premala količina volje u odnosu na volju naših “lidera” da zadrže iste pozicije. A najveći problem je što pojedini politički moćnici Međunarodne zajednice u njima vidi kakve-takve, zamislite naše nevolje, – stupove stabilnosti”, zaključuje Karamatić.
(Izvor: DW)