James Lyon, bivši član Međunarodne krizne skupine i nekadašnji službenik u uredu predstavnika EU za BiH, optužio je predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika i ruskog predsjednika Vladimira Putina za razbijanje BiH.
Upozorio je da bi referendum u RS najavljen za 15. studeni, ako se održi, u Bosni i Hercegovini, ali i Srbiji mogao izazvati rat s teškim posljedicama. U tekstu za američki Foreign Policy koji prenosi Blic, Lyon je napisao da je referendum o nadležnosti sudova BiH u RS zapravo prikriveni Dodikov referendum o neovisnosti manjeg entiteta.
– U sjenci vijesti o ruskim zračnim napadima protiv pobunjenika u Siriji i poplave izbjeglica koje preko Balkana putuju ka zapadnoj Europi, na pomolu je kriza u Bosni i Hercegovini na jugoistoku EU. I ovdje, također, Moskva ima ulogu u odlukama koje prave probleme. Nakon 20 godina mira taj referendum mogao bi uništiti sporazum koji je Bosnu i Hercegovinu održao na okupu. Zapad to mora zaustaviti – upozorava Lyon.
On kaže da je Milorad Dodik referendum organizirao na godišnjicu Daytonskog sporazuma i da njime želi baciti sjenku na proslavu 20 godina mira. Referendumsko pitanje koje glasi “Podržavate li neustavno i neovlašteno nametanje zakona od strane visokog predstavnika međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini, posebno nametnutih zakona o Sudu i Tužiteljstvu (BiH) i provođenje njihovih odluka na teritoriju Republike Srpske?” za Lyona je pristrano i sugestivno i nudi samo jedan pravi odgovor.
Dodik će ‘proglasiti neovisnost’
– Referendum će Dodiku dati političko i pravno pokriće da naredi institucijama Republike Srpske – od državne administracije do poreznika – da prestanu poštivati odluke državnog suda, presude i odluke te da opstruiraju rad tužiteljstva. To bi poništilo 20 godina napretka i započelo uništavanje pravnog poretka u BiH. Iako se referendum odnosi samo na pravosuđe, njegove destruktivne posljedice čine ga, de facto, proglašenjem neovisnosti – ocjenjuje Lyon.
On podsjeća da je 2011. godine Dodik zaprijetio referendumom o državnim pravosudnim institucijama, ali se povukao nakon što ga je EU umirila stvaranjem dijaloga o pravosuđu.
– Čini se da je Dodikov animozitet prema pravosudnom sustavu na državnoj razini povezan s njegovim gađenjem prema neovisnom sudstvu i njegovim osobnim strahom od optužbi za korupciju – piše Lyon.
Oporba na nogama: ‘Milorade, daj ostavku!’
U međuvremenu opozicija u Republici Srpskoj na nogama je, a njeni čelnici prijete čak i demonstracijama. Čelnici Saveza za promjene Mladen Bosić, Mladen Ivanić, Dragan Čavić, Adam Šukalo i Milanko Mihajlica Dodika su pozvali da podnese ostavku. Optužuju ga za korupciju:
– Da nije bilo političke korupcije, ova vlast danas ne bi imala većinu. Organizirat ćemo cijelu seriju aktivnosti po općinama. To će biti javne tribine na kojima ćemo građanima RS objasniti kako stoje stvari. Ostavit ćemo rok Vladi RS i Skupštini da se vrati u ustavno djelovanje. Ako to ne učine, onda ne isključujemo i izvanparlamentarnu borbu. Nećemo prihvatiti izvaninstitucionalno ponašanje vlasti – upozorio je Ivanić.
Dodik je rekao kako pristaje na prijevremene izbore, ali na svim razinama vlasti. Zahtjeve Saveza za promjene usporedio je sa zahtjevima lidera SDA Bakira Izetbegovića da RS odustane od referenduma.
– Opozicija je kilava, nisu oni spremni za razgovor – u svom je stilu poručio Dodik.
Prenosimo dio analize Jamesa Lyona:
Nakon 20 godina mira, Republika Srpska prijeti uništenjem sporazuma koji je Bosnu održao zajedno. Zapad to mora zaustaviti. U sjenci vijesti o ruskim zračnim napadima protiv pobunjenika u Siriji i poplave izbjeglica koje preko Balkana putuju ka zapadnoj Europi, na pomolu je kriza u Bosni i Hercegovini na jugoistoku EU. I ovdje, također, Moskva ima ulogu u odlukama koje prave probleme.
Ovog 21. studenog obilježava se 20-godišnjica Daytonskog mirovnog sporazuma, kojim je okončan troipolgodišnji brutalni rat između Srba, Hrvata i Bošnjaka. U Daytonu, Ohio, američki izaslanik Richard Holbrooke postigao je veliku diplomatsku pobjedu kojim je okončan sukob i uspostavio temelje održive države. Radi ostvarivanja mirovnog sporazuma, Daytonski sporazum je predvidio ulogu visokog predstavnika, odnosno nadzornika sa međunarodnom podrškom. Do današnjeg dana, BiH je rijetka uspješna priča u post-konfliktnoj izgradnji države. Zato bi godišnjica trebala biti vrijeme za slavlje.
Nažalost, može se dogoditi da ne bude tako. Daytonski sporazum je stvorio dva visoko autonomna entiteta unutar Bosne: Federaciju BiH sa bošnjačko-hrvatskom većinom i Republiku Srpsku sa srpskom većinom. Milorad Dodik, predsjednik Republike Srpske, planira da referendumom 15. studenog, otvorenim kršenjem sporazuma baci sjenku na proslavu godišnjice Daytona, što je potez koji mnogi vide kao slabo prikriven referendum o nezavisnosti.
Zakazani plebiscit ima samo jedno pitanje: “Podržavate li neustavno i neovlašteno nametanje zakona od strane visokog predstavnika međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini, posebno nametnutih zakona o Sudu i Tužiteljstvu (BiH) i provođenje njihovih odluka na teritoriji Republike Srpske?”
Takvo pristrano i sugestivno pitanje nudi samo jedan pravi odgovor.
Referendum će Dodiku dati političko i pravno pokriće da naredi institucijama Republike Srpske – od državne administracije do poreznika – da prestanu uvažavati odluke državnog suda, presude i odluke, i da opstruiraju rad tužiteljstva.
To bi poništilo 20 godina napretka i započelo uništavanje pravnog poretka u BiH. Iako se referendum odnosi samo na pravosuđe, njegove destruktivne posljedice ga čine ‘de facto’ proglašenjem nezavisnosti. Da ne bilo nekih sumnji u Dodikovim namjerama, on je u travnju najavio da će RS održati referendum o neovisnosti 2018. godine.
Dodikov nacionalizam, pogrešna europska politika, rusko miješanje i nespremnost SAD-a
Prijetnja referendumom nalazi se u središu usred oluje koju stvaraju Dodikov oštri srpski nacionalizam, očigledno pogrešne europske politike njegovog smirivanja, ruskog miješanja na Balkanu, i opasne nespremnosti Sjedinjenih Država da Europsku uniju u Bosni ostave po strani.
Washington je 2006. godine pustio Bruxelles da preuzme vodeću ulogu u Bosni, kada je tada novi međunarodni nadzornik, visoki predstavnik Christian Schwarz-Schilling javno izjavio da će, u skladu s politikom EU, u svom pristupu slijediti princip “korak unatrag” i “dalje ruke”. On je održao obećanje, a EU je napustila funkcionalni model međunarodnog nadzora, koji je stvorio stabilan mir i značajna dostignuća u izgradnji države, dok su demokratske reforme uzimale maha. Bruxelles je takav pristup zamijenio pristupom “lokalnog vlasništva” i pružio nejasno obećanje integracije u EU. Gotovo odmah, Bosna je počela stabilno nazadovati.
Osjećajući slabljenje međunarodne odlučnosti Dodik, tadašnji premijer Republike Srpske, počo je koristiti zaraznu nacionalističku retoriku, govoreći s prijezirom o Bošnjacima i bosanskoj državi, i najavio da je država koja je uspostavljena u Daytonu privremena. Tijekom sljedećih devet godina, koristio je ustavne ovlasti Republike Srpske i Srba u državnim institucijama da blokira ili zakoči reforme, oslabi institucije na državnoj razini, i izbuši bosansku državu koju je međunarodna zajednica toliko mukotrpno pravila. On je sustavno napadao neizravno oporezivanje, državnu korporaciju za prijenos struje (Elektroprijenos), državno pravosuđe i tužiteljstvo, državne granične službe, Agenciju za istrage i zaštitu, i druga vladina ministarstva.
U 2011. godini, Dodik je zaprijetio referendumom o državnim pravosudnim institucijama, ali se povukao nakon što ga je privremeno Bruxelles umirio stvaranjem “struktuiranog dijaloga o pravosuđu”, što je izgledalo kao birokratsko nastojanje da se umanji dreka Republike Srpske.
To nije uspjelo.
Čini se da je Dodikov animozitet prema pravosudnom sustavu na državnoj razini povezan s njegovim gađenjem prema neovisnom sudstvu i njegovim osobnim strahom od optužbi za korupciju.
Inzko stoji po strani
Sadašnji visoki predstavnik Valentin Inzko, kao jedina osoba sa zakonskim ovlastima da zaustavi Dodikov referendum, na inzistiranje kako Washingtona tako i Bruxellesa stajao je po strani.
EU tek treba formulirati odgovor na najnovije Dodikove provokacije, koji bi ga uvjerio da otkaže referendum. Neki međunarodni dužnosnici misle da je samo pregovaranje način, i nadaju se da će se izboriti s tim ‘post facto’ preko pravosudnih institucija koje Dodik planira kršiti. Drugi se nadaju da Beograd može biti pozvan obuzdati Dodika, ignorirajući da Srbija smatra Republiku Srpsku kao svoj najveći vanjskopolitički uspjeh.
Zaista, dužnosnici iz Beograda otvoreno podržavaju Dodika i nadaju se da će dobiti Republiku Srpsku u zamjenu za odustajanje od Kosova.
Tijekom ovih provokacija, Moskva je podržala Republiku Srpsku. Ruski veleposlanik u BiH, Petar Ivancov je izjavio da je referendum unutrašnja stvar BiH i izrazio simpatije prema žalbi Republike Srpske u vezi državnog pravosuđa. Značajno je odbijanje ruskih veleposlanika da podrže napore međunarodne zajednice da se zaustave Dodikovi pokušaji da Bosnu dovede do aspada, kao i njihovo protivljenje članstvu BiH u EU i NATO, s čim su se ranije složili.
Putin podržava Dodika
U srpnju je Rusija stavila veto na rezoluciju Vijeća sigurnosti UN koja bi masakr više od 8.000 Bošnjaka u Srebrenici 1995. godine opisala kao “genocid”. Sada se neki pitaju podržava li Rusija suverenitet i teritorijalni integritet Bosne.
Podržavanjem Dodika, Putin je u stanju stvoriti ozbiljne probleme za Zapad, bez potrebe da investira sredstva ili diplomatsku energiju. Ovaj obrazac bi trebao biti poznat. Od Abhazije u Gruziji, Pridnjestrovlja u Moldaviji i najskorije na Krimu i u istočnoj Ukrajini, Rusija je odlučila spriječiti zapadni utjecaj u regijama koje povijesno gleda kao svoje, a koje je ipak izgubila nakon pada Berlinskog zida.
Čini se da će Moskva, ako ne može kontrolirati određenu teritoriju, odlučiti na stvaranje klime nestabilnosti koja sprječava EU, SAD i NATO da steknu značajno uporište. Ovo važi za Balkan, koji je Rusija tradicionalno smatrala za svoju sferu uticaja. Kako se susjedna Crna Gora približava članstvu u NATO, Moskva želi povući liniju protiv daljeg zapadnog napretka u regiji.
Dužnosnici koji razumiju krhkost BiH su zabrinuti – i s dobrim razlogom
Inzko je 4. rujna poslao neuobičajeno izvješće Vijeću sigurnosti UN, navodeći da Republika Srpska “jasno krši” Dayton, uz napomenu da će, ako trenutni pravac ostane isti, “biti povećan rizik da Bosna i Hercegovina nastavi kliziti ka raspadu, sa značajnim međunarodnim mirovnim i sigurnosnim posljedicama”. Američko veleposlanstvo u Sarajevu je izdalo priopćenje u kome je navelo da je “uznemirena”zbog referenduma, koji predstavlja prijetnju “sigurnosti, stabilnosti i napretku u BiH”.
Slično tome, sedam od osam stranih veleposlanika u Bosni, koji čine Upravni odbor Vijeća za implementaciju mira – nadzornog tijela za mirovni sporazum – u srpnju je izdalo priopćenje da referendum predstavlja” fundamentalnu povrjedu “Daytonskog sporazuma. (Nije iznenađujuće, Rusija je odbila potpisati ovu izjavu.)
Ali upozorenja nisu dovoljna. Zapad sada mora spriječiti Rusiju da koristi Dodikov nacionalizam kako bi destabilizirala Balkan i stvorila još jedan sukob. S obzirom da je EU ometena svojim većim problemima, samo energičan i robustan pristup SAD može preduhitriti predstojeći kolaps Bosne – i ruski korak u taj vakuum.
Do 2006. godine, glavni instrument politike međunarodne zajednice bio je visoki predstavnik, koji ima izvršnu vlast prema Daytonskom sporazumu. To mu dozvoljava da ukloni opstrukciju, nameće zakone i naredi zabranu putovanja i zamrzavanje imovine. Ali te ovlasti poslije 2005. godine se ne koriste, uglavnom zbog nedostatka volje među članicama EU. Moskva se, poput Republike Srpske, protivi njihovoj upotrebi. Broj vojnika međunarodnih mirovnih snaga, koje su predviđene Daytonskim sporazumom je smanjen sa 60.000 na manje od 600. Naizgled, opcije za Zapad su ograničene.
Zapad mora pronaći novi način da izvrši uticaj u Bosni. To će zahtjevati značajnu energiju i angažman, ali je daleko od nemogućeg. Prvo, kao jamstvo Deaytonskog mirovnog sporazuma, Sjedinjene Države trebaju imenovati specijalnog izaslanika za regiju koji će okupiti zapadne saveznike i koristiti diplomatska sredstva za spriječavanje Dodikovih planova.
Drugo, ovlasti Visokog predstavnika moraju biti obnovljene.
Treće, Zapad bi trebao koristiti financijske, administrativne i kaznene sankcije protiv bosanskih političara koji krše Daytonski sporazum.
Četvrto, i što je najvažnije, specijalni izaslanik mora izvršiti reviziju Daytonskog sporazuma, s namjerom da ga u potpunosti izmijeni.
Iako je Daytonski sporazum pokazao da je dobar u zaustavljanju borbe, također je pokazao svoje granice, posebno s obzirom da je Dodik počeo opstruirati funkcioniranje države i provođenje reformi. Skoro svi Bosanci – Srbi, Bošnjaci i Hrvati podjednako – bi voljeli da se on promijeni, ali znaju da njihovi političari nemaju volju da to učine.
Zapad ima još jednu kartu
Ako Dodik nastavi s referendumom, to će biti flagrantno kršenje Daytonskog sporazuma, na kojima leži sam pravni legitimitet Republike Srpske. Ako odluči da ne poštuje Dayton, onda Republika Srpska legalno gubi legitimitet i postaje lažni entitet utemeljen na genocidu. Međunarodna zajednica bi onda trebala reagirati i ukinuti Republiku Srpsku, koja bi, kao ekstremna, bila lišena moći preko administrativnih i financijskih sredstava.
Istina, angažiranje SAD i veće angažiranje međunarodne zajednice zahtjeva napor. Ali pristup “čekaj-i-vidi” će se pokazati puno skuplji.
Bošnjaci i Hrvati otišli su u rat 1992. godine da bi sačuvali cjelovitu Bosnu, i nema indikacija da bi danas bili spremani da Republiku Srpsku puste da ode bez borbe.
Ako izbije nasilje, to će se osjetiti širom Balkana, i ono bi se moglo preliti na Kosovo, jug Srbije, Makedoniju i srpsku regiju sa muslimanskom većinom Sandžak. Prelijevanje nasilja iz Bosne moglo bi poremeti tekuće pregovore između Beograda i Prištine, i to bi moglo donijeti povratak etničkog čišćenja 1990. i obnovu tijekova izbjeglica.
To također može radikalizirati umjerene bosanske muslimane, koji su pod sve većim pritiskom ekstremista iz Zaljeva, što stvara rizik stvaranja minidržave bijesnih muslimana izravno na granici EU.
Washington sada mora odlučiti, a ne kasnije – hoće li djelovati proaktivno da zadrži cjelovitu Bosnu i Hercegovinu i stabilan Balkan – ili će dozvoliti da Moskva postavlja pravila. Čekanje će također dozvoliti da se na Balkanu obnovi regionalna nestabilnost i sukobi. I Sirija je pokazala da izbor čekanja sa sobom nosi značajnu cijenu, onu koju od rata umorni Balkan ne bi trebao platiti.
(Izvori: Kurir/24sata)