Pišem tekst koga sam davno napisala. Pred sto godina jednoj je našoj političarki kolega političar rekao da nije za mudraca nego za madraca. Sve se hrvatsko feminističko diglo na noge jer je divljak uvrijedio ženu, a žena je u percepciji hrvatskih feministica i ponekog feministe krhko biće koje treba štititi svagdje i na svakom mjestu.
Piše: Vedrana Rudan/rudan.info
Teško mi je bilo onda, teško mi je i danas, objasniti tezu koju držim notornom. Kako se može nešto, političari nemaju spol, uvrijediti na bilo što što im kaže drugo nešto? U najnovijoj priči predsjednik Milanović obrušio se na dvije političarke. Te su gospođe, imena su nebitna, iskoristile svoju legitimnu potrebu da budu fotkane. Naši političari, osim kad kradu, drugo i ne rade. Političarke su stavile ploču „Ured predsjednika“ na zid zgrade u kojoj su se hrvatski kriminalci velikog kalibra sastajali za vrijeme korone. Lisice, nisu na zid stavile ploču „Vlada“ jer su znale da Plenki ne bi popizdio za razliku od Zokija koji nasrće na svaku provokaciju poput vepra na ovlaženu krmaču.
A onda, a onda…A onda ih je predsjednik nazvao narikačama, pravobraniteljicu koja je skočila u njihovu obranu, jer su žene, poslao je u kurac. Jebote, čude se novinari i novinarke, predsjednik je seksist.
Ej! Jesu li političarke žene poput ostalih hrvatskih žena koje se svako jutro dižu, odlaze na posao u neki market ili „Tisak“, brinu o djeci, trpe od partnera batine, mijenjaju ocu i majci pelene, ne znaju kako sastaviti kraj s krajem i žive od tisuću kuna mirovine i ne mogu do doktora?
Ne! Političarke nisu žene, one su bespolna bića koja su dragovoljno ušla u bordel koji se zove hrvatska politika. Za boravak na takvom mjestu u zlatu su plaćene. Između ostalog i zato da bi trpjele kritike svojih sijamskih blizanaca. Krajnje je licemjerno ući kao kurva u bordel, a onda naricati kad ti nešto uđe. Kako to da te stanje na računu ne podsjeti na status?
Danas sam u Jutarnjem listu pročitala intervju s Radom Borić, feministicom i političarkom. Po meni, to jedno drugo isključuje, ali, tko sam ja? Svojim očima nisam mogla vjerovati koliko je gluposti izrekla u ovećoj jedinici vremena. Ona traži da predsjednik da ostavku, ali zna da je neće dati. Žena misli i da bi se neki ministri trebali maknuti, ali zna da se neće maknuti. Predsjednika optužuje za napad na žene iako su žene političarke.
Bratu je posebno zamjerila što je odlazio u onaj zloglasni klub. Na taj je način indirektno uvrijedio vlastitu ženu. Ne bi on žderao u ilegalnoj oštariji otvorenoj samo za gladne kriminalce da mu žena doma dobro kuha.
Rado, Rado, je li biti loša kuharica uvreda za ženu? Zato si u intervjuu naglasila da kuhaš ajvar? Rada kuharica. I još si rekla da ti stan izgleda kao da je bomba na njega pala. Rado, morala si reći i da si i čistačica? I još si rekla da ćeš drugi put kad budeš dala ovako pametan intervju novinarki nešto skuhati. Daroooooooooo! I političarke moraju prije svega biti ljupke ženice? U pizdu materinu! Dokle?
Naše političarke jesu narikače. Šteta što ne znaju tko je pokojnik. Jadne mi, ne možemo promijeniti predsjednika. Jadne mi, ne možemo utjerati ministre u zatvor. Jadne mi, o abortusu odlučuju popovi i doktori lopovi. Jadne mi, napada nas predsjednik. Jadne mi, jadne mi, jadne mi…
Narikače! Niste jadnice! Svaki mjesec za svoja jadikovanja širokoga spektra dobivate dvadeset tisuća kuna. Poštedite nas svoje perverzne kuknjave.
I za kraj. Cure, mnogo toga ne možete, ali možete pokrenuti akciju da se vama i vašima u Saboru smanji plaća. Vijest bi sve hrvatske mrtve iz groba digla. Ta vam je misija neprihvatljiva jer je moguća.
Jadne vi, jadne vi, jadne…A mi? Mi koji sve to plaćamo? Dajte nam bar lokaciju za naricanje.