Početkom osamdesetih godina Sarajlija Ognjen Ogi Gajić bio je član izvorne postave kultnog “Zabranjenog pušenja”. Na njihovim prvim albumima svirao je saksofon i flautu. U jednom trenutku, međutim, između muzike i znanosti izabrao je – medicinu, piše Slobodna Dalmacija.
Završio je Medicinski fakultet u glavnom gradu BiH, odstažirao svoje na Hitnoj pomoći, tri godine kao liječnik proveo u opkoljenom Sarajevu, a potom otišao u Ameriku. Tamo je krenuo iznova i najprije radio kao bolničar, što mu je bila dobra priprema da opet položi sve ispite.
Danas je specijalist za intenzivnu njegu na Odjelu za plućnu medicinu prestižne klinike Mayo u Rochesteru, Minnesota, te profesor na njihovoj medicinskoj školi, gdje je i sam završio specijalizaciju.
I nešto pozitivno od korone
Je li koronavirus najveći zdravstveni problem s kojim ste se vi osobno suočili u svojoj dosadašnjoj karijeri liječnika, kao i cijela znanost medicine?
– S aspekta intenzivne njege, što je moja uža specijalnost, infekcije novim koronavirusom su teške, ali manje komplicirane nego mnoga druga kritična oboljenja s kojima se svakodnevno susrećemo.
S druge strane, rapidno širenje infekcije i nagli priljev bolesnika je u nekim sredinama (Wuhan, sjeverna Italija, New York City…) dovelo do paralize zdravstvenog sustava, nedostatka kapaciteta za intenzivnu njegu i velike smrtnosti.
Posljedice virusa na javno zdravstvo, način života, socijalne, političke i ekonomske tokove su nesagledive.
Treba se nadati da će barem neke od posljedica biti pozitivne; na primjer, smanjenje zagađenja okoliša ili efikasnije korištenje interneta za telemedicinu, teleedukaciju i biznis.
Nedavno ste objavili da ste u svakodnevnoj praksi s pacijentima uočili veliki broj njih s obostranom upalom pluća. Je li taj trend posljednjih tjedana uzlazni ili silazni?
– Kroz veliku internacionalnu studiju (VIRUS) koju Mayo klinika radi u suradnji s Udruženjem intenzivne medicine (SCCM) može se najbolje vidjeti sadašnje trendove.
Otprilike jedna trećina bolesnika kojima je potrebno bolničko liječenje dobije tešku obostranu upalu pluća s potrebom za intenzivnom njegom, velikim koncentracijama kisika, neinvazivnim i invazivnim respiratorima. Prosječna smrtnost hospitaliziranih bolesnika je oko 20 posto, a onih koji zahtijevaju intenzivnu njegu i do 40 posto.
Velike su razlike u rezultatima između pojedinih bolnica. Radimo analize kako bi mogli razumjeti te razlike. U našem iskustvu na Mayo klinici u Minnesoti, broj kritično oboljelih je stabilan, možda malo manji negoli prije par mjeseci.
U svakom slučaju težina bolesti ovisi od ukupnog broja zaraženih te općeg stanja bolesnika (starosna dob, komorbiditeti…).
Dugotrajne upale pluća
Koji se tretman pokazao najefikasnijim u liječenju najteže oboljelih pacijenata? U početku su upravo iz Amerike stizali podaci kako su to ECMO uređaji i da se za njima poseže kada klasični respiratori postaju beskorisni. Možda medijski najpoznatiji slučaj u SAD-u je onaj Sarajlije Enesa Dedića u Phoenixu.
– Kao što vidite na dashboardu VIRUS studije, vrlo mali broj pacijenata zahtijeva ECMO. Dobro organizirano opće intenzivno liječenje s treniranim sestrama, tehničarima, farmaceutima, fizikalnim i respiratornim terapeutima te specijalistima intenzivne medicine je ključno za dobar ishod.
U našem iskustvu znatan postotak kritično oboljelih se oporavi na high flow O2 (velike koncentracije i protok ovlaženog kisika), neinvazivne respiratore i uz ležanje potrbuške.
Oko polovice kritično oboljelih zahtijeva invazivne respiratore i sedaciju, ali i kod njih imamo odlične rezultate i mali postotak smrtnosti. Koronavirus upale pluća traje dosta dugo, i po nekoliko tjedana, ali treba biti strpljiv i izbjegavati komplikacije.
ECMO koristimo u ekstremnim slučajevima kada konvencionalne metode nisu uspješne.
Neka ispitivanja, kao i pojedini znanstvenici, nakon što je prvi val pandemije počeo popuštati, tamo početkom svibnja, zaključili su da je virus oslabio. Slažete li se i vi s tim?
– Nažalost nemamo podatke da je virus oslabio. Zadnjih mjeseci je više bolesnika mlađe životne dobi s boljim imunitetom i bez komorbiditeta, pa je možda i to razlog. Također, u ljetnim mjesecima ljudi su vani pa je i količina virusa kojoj smo izloženi manja.
Ne bojim se zime i gripe
Svi se pribojavaju jeseni i zime, ako se udruže koronavirus i gripa. Kakva su vaša očekivanja?
– Za gripu imamo dosta efikasno cjepivo tako da u sredinama gdje se cijepljenje dobro provodi, kao što je to slučaj ovdje gdje ja živim, to neće biti problem.
Korona može biti veći problem, ljudi će više vremena provoditi u zatvorenom prostoru.
Naravno uz dobru ventilaciju, pranje ruku, obvezne maske u zatvorenom prostoru i fizičku distancu (2 metra), prijenos virusa se može dosta dobro kontrolirati.
Očito je da neće doći do prekida lanca prijenosa virusa poduzetim mjerama i razvojem imuniteta, odnosno da ova bitka zavisi od razvoja cjepiva. Kada realno možemo očekivati cjepivo?
– Da, prijenos je teško zaustaviti mada su neke sredine to uspješno postigle (Novi Zeland, veći dio Kine). Svi se nadamo da će cjepivo za koronu uskoro biti dostupno i efikasno, možda čak i do zime. Uz cjepivo, epidemiološke mjere i razvoj prirodnog imuniteta osoba koje su preboljele koronavirus, očekujemo da će pandemija biti zaustavljena 2021. godine.
Putin je sredinom ovog tjedna objavio da su Rusi razvili cjepivo i već obavili prva cijepljenja.
– Ne mogu, za sada, komentirati vijest o cjepivu, jer to nije moja uža specijalnost. Nadam se da se testiranje radi po ustaljenim protokolima i da ćemo ubrzo znati koliko je učinkovito i ima li neke sporedne efekte. Nadajmo se najboljem.
Tko bi, po vašem mišljenju, mogao prvi razviti učinkovito cjepivo?
– Nikada veći broj istraživača iz cijelog svijeta nije radio na jednom problemu. Nadamo se jednom ili više uspješnih cjepiva.
Ne nasjedajte antivakserima
Što kažete na otpor antivaksera, odnosno trebamo li se bojati brzo razvijenog cjepiva?
– Razvoj cjepiva prati rigorozne metode radi smanjivanja sporednih efekata na minimum. Sjetimo se sedamdesetih godina kad su se pojavile velike boginje. Svi smo tada cijepljeni, pa i ja. Da tada nismo imali cjepivo, trećina stanovništva bi izumrla.
Nažalost, naivni, slabo obrazovani ljudi nasjednu na propagandu koja im se servira iz različitih motiva, slično kao što su nasjeli na nacionalizam i ratovali…
Hoćete li se vi cijepiti i biste li to preporučili drugima?
– Ja se kao liječnik moram cijepiti. To je na Mayo klinici obvezno. Rizik od cjepiva je minimalan u odnosu na korist koju pruža vama i ljudima oko vas.
Kako vam se čini situacija u regiji (BiH, Hrvatska, Srbija, Slovenija…) i biste li nešto preporučili ovdašnjim kolegama?
– Uz podršku ureda Svjetske zdravstvene organizacije u Sarajevu, već u ožujku smo uspostavili Viber grupu s više od 2500 liječnika iz regije i dijaspore preko koje svakodnevno izmjenjujemo iskustva.
Također održavamo web-stranicu na našem jeziku s relevantnim smjernicama. U početku jednom tjedno, a sada jednom mjesečno imamo telediskusije sa stručnjacima intenzivne medicine iz regije i Sjedinjenih Država koje se prenose preko YouTubea. OVDJE imate sve informacije.
Svi pokušavamo učiniti što je najbolje moguće u jedinicama intenzivnog liječenja, ali epidemiološke mjere i prevencija su efikasniji od intenzivnog liječenja. Tu je Slovenija očekivano najbolja.
Mnogi vas poznaju i kao muzičara, člana prve postave “Zabranjeno pušenje”. Što je presudilo da se okrenete medicini i ostavite saksofon?
– Presudio je profesor Aleksandar Fajgelj na trećoj godini fakulteta i prvim vježbama iz uvoda u kliničku medicinu.
Prve dvije godine sam učio u kombiju dok smo išli na turneje. Medicina me nije previše zanimala, ali sam mogao dobro pamtiti.
Prof. Fajgelj je bio veliki stručnjak, podrijetlom Slovenac i veliki planinar i gljivar. Uveo je i dijalizu u BiH i opisao novu bolest (Balkansku nefropatiju).
Na prvim vježbama, umjesto klasičnog predavanja, prof. Fajgelj je počeo glumiti staru nanu (baku) iz zabitog sela na planini Treskavici, koja se onako izokola žalila na stomačne probleme. Mi studenti smo kao detektivi morali pogađati što je u pitanju i kako joj najbolje pomoći.
Shvatio sam što znači biti liječnik, počeo volontirati u sarajevskoj hitnoj pomoći i nakon treće ploče napustio “Zabranjeno pušenje”.
Kontaktirate li s članovima benda i može li se očekivati da se jednog dana, barem prigodno, svi zajedno okupite?
– Da, u redovitom sam kontaktu sa Sulom (Sejo Sexon), Neletom, Zenom, Elvisom. Mene bi radovalo da se okupimo i još uvijek se nadam da je to moguće. Raspad “Pušenja” na određeni način simbolizira raspad tadašnjeg društva, pa je i naše buduće okupljanje uvjetovano promjenom sadašnje političke atmosfere, čemu se iskreno nadam.
/Republikainfo.com/