Fotografija Lee Krivošić, dopsinice Večernjeg lista iz Siska smatra se najljepšom ljubavnom fotografijom iz rata. Jutarnji list donosi priču para s fotografije, Ire i Marijana Horvata.
Uglavnom su beznačajni u svojoj prolaznosti. No, dogodit će vam se jedan, dva ili nekoliko njih u životu jako važnih. Zato ne podcjenjujte trenutak, jer od njega nastaje uspomena. A čovjek koji ima uspomene ne živi uzalud. Ovo je priča o uspomeni Ire i Marijana Horvata. Upravo navršava svoju 25. godinu. Trenutak koji ju je stvorio bio je tek nešto brži od uzdaha i malo sporiji od treptaja oka, donosi ratnu ljubavnu priču Jutarnji list.
“Oluja” je u Sisku prestala 11. kolovoškog dana. Mir su u vojnom konvoju u grad vraćali mladi umorni ljudi. U kamionu iza tri tenka sjedio je Marijan, tada 32-godišnjak, zapovjednik satnije u 2. bojni 2. gardijske brigade Gromovi. Kolona nije smjela stati, jer vojska nije smjela izlaziti iz vozila, tako je glasila zapovijed. Ljudi su im pljeskali, oni su njima mahali.
Ira, tada 21-godišnjakinja, stajala je kraj sata u Rimskoj ulici, koju Siščani zovu Prvom ulicom. Nije danima znala ništa o Marijanu, u pogledu kojim je tada prebirala po znanim i neznanim licima miješali su se strah i sreća, nada i nervoza. Nije ona zazvala njega niti je on povikao njezino ime, učinili su to umjesto njih pogledi koji su se sreli na pola puta. Ona je napravila tri, četiri koraka, a on se izvukao kroz otvoreni prozor “stodesetke”. Popela se na prste i objema rukama mu se bacila u zagrljaj. Svojom lijevom se vojnik pridržavao, a desnu joj je položio na vrat malo ispod njezina lijevog obraza…
Lea Krivošić, tadašnja dopisnica Večernjeg lista, fotografirala je kolonu. Znala je da je uhvatila ženu duge plave kose kako daje poljubac “Gromu”, no, tek kasnije će, kaže nam, shvatiti, što je zapravo napravila. A napravila je veliku stvar, ovjekovječila je trenutak koji će postati poseban ne samo za Marijana i Iru, nego i za čitav Sisak, u čijem je muzeju i danas izložena ta fotografija, ali i za Domovinski rat.
“Poljubac Groma” jednako se urezao u naša sjećanja na Domovinski rat poput uplakane djevojčice u plavom kaputiću u vukovarskoj koloni iz razorenoga grada, ili crvenog Fiće koji nestaje pod gusjenicama tenka JNA u Osijeku, uzvika iznad Šibenika “Obadva, obadva oba su pala” ili Banijskih ratnih praskozorja Gordana Lederera praćenih Dire Straitsovim “Brothers In Arms”.
Cjelovitu priču pročitajte OVDJE.
/Republikainfo.com/