Na prvi pogled, špijunaža i pandemija korona-virusa nemaju nikakve veze jedno s drugim. Ali, glavne svjetske obavještajne agencije uvijek imaju „na radaru“ i globalne bolesti. Zašto je tako i što one rade?
Njemački BND i SARS
Krajem 2002, prva pandemija na samom početku 21. stoljeća, izbila je s teškim akutnim respiratornim sindromom (SARS), bliskim rođakom korona-virusa. Iz južne Kine, virus se proširio na globalni svijet – usmrtivši oko 800 ljudi, piše Deutsche Welle.
Međutim, vlada i Komunistička partija Kine u početku su sve držali u tajnosti. Kako je sada objavio njemački dnevnik Welt, nedjeljama prije službenih izvješća, njemačka obavještajna služba za inozemstvo BND, dostavila je informacije o SARS-u i o njegovom širenju saveznoj vladi u Berlinu i zdravstvenim službama Njemačke.
Prema informacijama iz sigurnosnih krugova, BND je presretala telefonske razgovore i radio komunikaciju kineske vlade. Njemački agenti su tako došli, ne samo do informacija o samoj bolesti, već i o početnoj strategiji kineske vlade za zataškavanje epidemije.
Američke obaveštajne agencije i korona
Slično se ponašaju američke obavještajne agencije sada, kada se radi o korona-virusu: novinska agencija Reuters i Yahoo news objavile su da nacionalni direktor obavještajnih agencija SAD, koji je odgovoran za svih 17 američkih obavještajnih agencija i koji izvješćuje Bijelu kuću – prikuplja i analizira aktualne podatke o porijeklu, razvoju, širenju i kontroli koronavirusa.
Time se ne bavi samo CIA. Sjedinjene Države su jedna od rijetkih zemalja koja ima agenciju za špijuniranje u oblasti medicine i zdravstva – National Center for Medical Intelligence (NCMI), koja je pod nadležnošću vojne tajne službe DIA (Defense Intelligence Agency).
Da bi prikupile informacije o korona-virusu – naveli su izvori – američke službe koriste širok spektar sredstava. Jednostavno rečeno, to znači da se relevantne informacije ne traže samo u službenim izvješćima, medijima, na internetu ili društvenim mrežama. Koriste se svi obaveštajni instrumenti, od zračnih i satelitskih snimaka, do informanata, agenata i prisluškivanja.
Naravno, tajna je što špijune posebno zanima. S obzirom na koronavirus, polazište je da će SAD sve više koristiti kanale svojih tajnih službi, posebno u Kini ili Iranu. Od agenata u kineskom rukovodstvu ili doušnika u iranskom Ministarstvu zdravlja mogle bi sa zatražiti informacije o stvarnom broju zaraženih ili umrlih, nepoznatim kanalima širenja virusa ili strategijama za borbu protiv zaraze.
Kakva je korist od toga?
Špijunaža i tajne službe ne mogu izliječiti koronu, niti ju spriječiti, ali onima koji donose odluke mogu pružiti bolje informacije i, u idealnom slučaju, omogućiti im bolje donošenje odluka. Tako se može smanjiti neizvjesnost, širenje bolesti može se bolje razumjeti, a planovi i kapaciteti za provođenje mjera u inozemstvu mogu se bolje procijeniti.
I naravno, radi se i o procjeni i priznavanju političke i ekonomske štete. To se također odnosi na raširene kampanje dezinformiranja i sve oštrije uzajamno optuživanje za izbijanje pandemije.
Dakle, u i ovoj krizi tajne službe rade upravo ono što uvijek rade: pribavljaju informacije kojima nitko drugi nema pristupa. To se posebno odnosi na zemlje kao što su Kina ili Iran, čijim se službenim informacijama uglavnom ne vjeruje.
A zatvaranja granica, policijski sat i karantene koji se trenutno uvode diljem svijeta, zatvaraju službene ili otvorene kanale informacija i komunikacija. Tajne obavještajne službe koje dobro funkcioniraju tu mogu pomoći.
(Izvor: DW)