Zakon o radu izaziva dva oprečna i isključiva stajališta – Vlada Federacije i poslodavci ga podržavaju i ocjenjuju dobrim za radnike, dok radnici i njihovi sindikati tvrde suprotno – navodeći čak da ih pretvara u robove. Kakvo je vaše stajalište?
Cenić: Prvo, taj zakon ima nekih dobrih strana što se mora priznati, ali je za mene najveći nedostatak to što unosi dodatnu nesigurnost i što je većim dijelom bio tajni dokument. Ja mislim da se o njemu moralo do kraja pregovarati i da on ne sme biti dodatni razlog za zaplašivanje radnika.
Upravo ta dodatna nesigurnost je najveća slabost u zakonu. Naprimjer, tko je bolestan duže od šest meseci može dobiti otkaz, čak i u pismenoj formi, samo je bitno da mu se to priopći. Zatim, odredba o onom što se ne računa u radno vrijeme, to su radnici u stanju pripravnosti, i to je neobična formulacija. I još mnogo od toga – možda se neću složiti sa Sindikatom, sa svim njihovim primjedbama, ali neke od njih su i za mene sporne. Dobra strana je da je konačno regulirano da onaj tko radi po ugovoru, ugovorene poslove može obavljati izvan prostorija poslodavca.
Glavni argument i zakonodavca i poslodavaca je da će doći do većeg zapošljavanja? Je li to moguće?
Cenić: Neće doći do većeg zapošljavanja jer će se poslodavci suočiti s istim, starim problemom – nedostatkom znanja i stručne snage. Ono što vrijedi, nastoji otići vani, jer posle dugog niza godina školovanja ne želi raditi za mizerne plaće. Mi smo obrazovanje, pa i zanatske škole, srozali na tako nisku razinu da se gotovo ništa od znanja ne donosi nakon školovanja. Prema tome, poslodavci neće dobiti bolju radnu snagu – možda će se riješiti nekih koje smatraju neradnicima. Mi smo umjesto znanja, proglasili da je vrhunac uspjeha u ovoj državi, da ne znaš ništa a da si poslušan.
Premijer Fadil Novalić je izjavio da novi zakon smanjuje prava povlaštenima i privilegiranim. Može li se to ostvariti?
Cenić: Ne može. Najprivilegiranija je javna uprava, a ovaj zakon nju ne dotiče. Javna uprava se tretira po Zakonu o državnoj službi a ovaj zakon nema veze s javnom upravom. Ako su htjeli dotaknuti privilegirani onda je vlast trebala krenuti od sebe, a ne da slušamo priopćenja dva premijera u futuru, kako će se zaustaviti zapošljavanje u javnoj upravi. Treba pratiti koliko će se, u tom futuru, zaprimiti novih radnika. Ako su htjeli da zakon o radu prođe i da radnicima pokažu primjerima, onda su trebali početi od potrošnje, od javne uprave, od privilegiranih i neodgovornih.
Što se tiče poslodavaca, oni su zdušno podržali ovaj zakon ne zato što je on dobar nego zato što i njima ne odgovara ova i ovakva vlast. I onda je najbolje biti nefleksibilan, reći da je zakon super i pustiti ove druge da ratuju. Poslodavci su svjesni da ovde opozicija postoji samo u tragovima. Loša vlast je proizvod i loše opozicije.
Zakon o radu Federacije BiH je usklađen sa europskim standardima. Je li pitanje koliko je on održiv bez popratnih mehanizama i podzakonskih akata u zemlji bez tih standarda u zaštiti ljudskih odnosno radničkih prava?
Cenić: Ovaj zakon je donesen, a da ostali mehanizmi nisu pokrenuti. Zakon kad se donosi nije važno samo ono što piše na papiru, nego se treba izračunati trošak, korist, efikasnost, šta koji zakon donosi, i da doradi ostala zakonska akta. Šta ćemo mi sa ljudima koji teško obole i budu otpušteni s posla a država nije predvidela kako će ih zbrinjavati odnosno da li će imati pravo na socijalnu pomoć i odakle novac za socijalnu pomoć?
Mnogo je stvari u lancu, a ne samo preko kojlena donijeti zakon o radu, i uz to tvrditi da će donijeti blagostanje. Ne. Ovaj zakon će prvo doneti štetu, a korist može donijeti ako se dorade zakonski akti koji će se prilagoditi ovakvom zakonu. Iskreno, mislim da je trebalo amandmanski djelovati, par stvari izmijeniti ili tražiti od predlagača da objasni kako misli i šta misli za određene zakonske odredbe.
Kako komentirate činjenicu da socijalni dijalog nije doveden do kraja, da nisu uvažene primjedbe Saveza samostalnih sindikata BiH kao jednog od partnera u pregovorima.
Cenić: Socijalni dijalog, naravno! Ovo je najvažniji zakon u državi koji se tiče svakog i to raditi iza vrata, van očiju javniosti, kriti tekst do zadnjeg dana – isto kao onu pustu reformsku agendu koja je prestrašna. Ona je univerzalna – hoćete Grčku, evo, hoćete Bosnu, evo! Kriti tako važan zakon, nešto što se tiče svih građana, a pričati da radiš u ime građana se kosi sa svim europskim principima.
O kakvoj EU mogu pričati ako to nije transparentno, ako to nije dostupno javnosti, ako javnost ne zna šta će im se dogoditi, što su predviđanja, koji su efekti, koji prijedlozi, zbog čega se predlaže. I mi hoćemo onda kvalitetnog glasača i kvalitetnog građanina koji će odlučivati o svojoj sudbini?
Čini mi se da EU zajedno s domaćim vlastima radi na tome da zatupi ovaj narod i da se sve ponovo rješava kao ostale reforme – hoćete policiju, hoćete Sejdić – Finci, hoćete šta???
Hajmo mi u kafanu, hajmo mi to iza zavorenih vrata, građane ko pita za šta, a onda će se pojaviti ponovo sa nekom agendom ili akcijom – “Gledaj od čega ćeš živjeti”, forum za pravdu, zapošljavanje i ostalo.
Mislim da smo već umorni od svega toga i da je ovo za mene prestrašan način na koji se radi. O tekstu se može diskutirati, može se mijenjati zakon, ali ne može se on utvrđivati na ovaj način, na način na koji se sada radi građanima Bosne i Hercegovine. Ponižavajuće. (Izvor: RSE)
