Ovo je ujedno njegov odgovor na kolumnu američke veleposlanice koja je, kako se čini, Dodika poprilično razljutila te je američku veleposlanicu proglasio i svojevrsnom pravnom i političkom diletantkinjom.
Govoreći o stavovima koje je američka veleposlanica u BiH Maureen Cormac iznijela u svojoj najnovijoj kolumni – da je zbog članstva u EU potrebna ustavna reforma u BiH, te da je ostvaren prvobitni cilj Daytona – da okonča rat i da se sada postavlja pitanje njegove uloge danas, Dodik je rekao da je neuobičajeno da veleposlanica SAD na ovaj način pokazuje svoj odnos prema međunarodnom ugovoru i da je vidljivo da gospođa Cormac ili oni koji su u njeno ime pisali tu kolumnu pokazuju potpuno nepoznavanje stvari “koje seže daleko u politički i pravni diletantizam”.
Dodik je, komentirajući između ostalog stavove američke veleposlanice u Bih, ocijenio da “Cormack očito želi potpuno razgraditi izvorni Dayton, da nestane Republike Srpske, da nestanu njena prava, a da napravi unitarnu BiH, te upozorio da BiH neće preživjeti ovakve veleposlanike koji ne poštuju međunarodne ugovore”.
“Ona nema pojma gdje je došla … Konačno bi nešto trebala pročitati od svega toga da bi mogla razumijeti, ako uopće može shvatiti, i da se ponaša u skladu s praksom i dokumentima ove zemlje kao što je Ustav, a ne da se na ovakav način pokušava uplesti u unutrašnje stvari jedne zemlje”, ističe Dodik.
Dodik napominje da je Cormack od početka prihvatila koncept unitarizacije i da sve što se može čuti od lidera SDA Bakira Izetbegovića može se čuti i od nje – tu nema nikakve razlike.
“Cormack će otići iz BiH i postati prošlost kao i mnogi drugi veleposlanici, a mi ćemo ostati suočeni s potrebom da očuvamo Daytonski sporazum po svaku cijenu upravo zbog takvih diplomata poput Cormak”, kazao je Dodik.
Povod Dodikovoj burnoj reakciji je kolumna američke veleposlanice U BiH Maureen Cormack koju u cijelosti prenosimo:
“Razgovarala sam s mnogim pojedincima koji su radili na prvobitnom nacrtu Daytonskog mirovnog sporazuma i svi se slažu s tim da se nikada nije očekivalo da, dvadeset godina nakon završetka rata, u Bosni i Hercegovini, na snazi još bude prvobitni Daytonski ustav.
Sačinjen kao kompromis između zaraćenih strana, Dayton je svakome dao ponešto, stvorivši razine vlasti koji su skupi i složeni u zemlji od oko 3,5 milijuna stanovnika. Kada se provodi u duhu suradnje i dobre volje, Ustav iz Aneksa IV. Daytonskog mirovnog sporazuma, predstavlja čvrstu osnovu za rukovođenje ovom zemljom određeni period. Ipak, zbog korupcije i zloupotreba od strane političara u BiH, Daytonski mirovni sporazum se zloupotrebljava za postavljanje prepreka na putu BiH ka Europi, demokraciji, otvaranju novih radnih mjesta i napretku.
Nedavno su neki pojedinci navodili citate iz američke povijesti da bi opravdali postavljanje ovih prepreka. Oni tvrde da Daytonski mirovni sporazum mora biti zamrznut u vremenu i zacementiran u obliku u kakvom je potpisan u prosincu 1995. Ali, ako ovi pojedinci misle zloupotrebljavati američku povijest da bi opravdali svoje tvrdnje, treba biti pošten i u osvrtu na ono što se dogodilo prije 230 godina u Philadelphiji, a i poslije toga. Čak i prije nego što je američki ustav dobio svoj konačni oblik 1787. godine, Edmund Randolph iz Virginije, kojeg su ostali podržali, tražio je dodavanje Povelje o pravima da bi se jamčila prava svakom stanovniku.
Taj drugi dokument koji je sadržavao prvih deset amandmana na američki ustav ratificiran je 1791. godine – punih 15 godina nakon Deklaracije o nezavisnosti 1776. godine. Od tada je napravljeno još 17 amandmana na Ustav da bi se Sjedinjene Države uskladile sa suvremenim potrebama.
Puno je puta međunarodna zajednica pokušavala pomoći BiH u reformiranju Dayton da bi ustav ove zemlje bio usklađen s njenim potrebama – kroz travanjski paket, butmirski proces, te posljednje pregovore o Odluci o slučaju “Sejdić i Finci”. Svaki put su neki bh. političari, zbog vlastite političke dobiti, blokirali istrajne i iskrene napore da se ova zemlja pokrene naprijed. Napore u čijoj su pripremi u nekoliko slučajeva i sami sudjelovali.
I, gdje smo sada kada se obilježava dvadeseta godišnjica potpisivanja ovog dokumenta?
Bosna i Hercegovina se ove godine obvezala da će uložiti dodatnu energiju na putu ka članstvu u EU. Sve političke stranke i ključni političari su svojim potpisom potvrdili posvećenost ovom procesu i ja želim čestitati bh. liderima što su ovog tjedna potpisali Reformsku agendu EU. Susjedi Bosne i Hercegovine kreću se u istom pravcu. Hrvatska je članica EU; Srbija planira otvoriti prva poglavlja u razgovorima s EU ove jeseni; Crna Gora i Albanija su također na putu ka EU.
Svaka zemlja koja je uspješno aplicirala za članstvo morala je značajno revidirati dijelove svog ustava kako bi zahtjeve EU uvrstila u svoj ustavni okvir. Hrvatska je promijenila dvanaest poglavlja Ustava tijekom procesa priključenja EU; Slovenija je mijenjala Ustav sedam puta kako bi postala članicom EU.
Trebalo bi biti normalno da Bosna i Hercegovina vremenom ustavnu reformu učini integralnim dijelom reformskog procesa za članstvo u EU. U zemlji u kojoj su politički lideri posvećeni ovom cilju, to se uspješno radi. Ovdje u BiH, usprkos jasno iskazanom opredijeljenju, ne vidi se na svim stranama ta razina iskrenog liderstva.
Puno prije nego je James Madison postao treći predsjednik Amerike, bio je poznat kao otac Ustava SAD. Originalni američki “Članci o Konfederaciji”, koji su bili na snazi od 1781. godine, činili su mu se iznimno neadekvatnim. Državna blagajna je presušila, loši uvjeti za poslovanje uzimali su danak među farmerima, a vlasti nisu uspijevale riješiti nesuglasice među saveznim državama.
Zvuče li vam ovi problemi poznato?
Madison je nekoliko godina proveo neumorno proučavajući povijest i političku teoriju da bi našao rješenje, pa je potom uvjerio lidere Amerike, uključujući Georgea Washingtona, da se sastanu sa delegatima iz svih država na ustavnoj konvenciji radi revidiranja “Članaka o Konfederaciji”. Na kraju je spremnost svih strana na kompromis dovela do usvajanja Ustava SAD. Nitko nije dobio sve što je tražio, niti je izgubio sve što je imao.
Cilj nikada nije bio ukidanje saveznih država. Baš suprotno, uloga centralnih vlasti je da omoguće saveznim državama da postanu funkcionalnije – naši očevi nacije odlučili su da je potrebno imati određene zajedničke funkcije i osigurati okvir koji će omogućiti svima da rade na ostvarivanju zajedničkih ciljeva.
Svaka zemlja teži izgradnji sustava zasnovanog na vladavini zakona. Sam po sebi, nijedan ustav ne uspostavlja potpunu vladavinu zakona. Od ključne je važnosti da se uporno radi na njenoj izgradnji.
Nedavne rasprave o Sudu i Tužiteljstvu BiH zloupotrebljavaju se da bi se minirao ovaj proces i promovirala drugačija agenda.
Činjenice su jasne: Ustavni sud BiH je izvorna daytonska institucija koja je podržala uspostavu Suda i Tužiteljstva BiH. Uspostava Suda i Tužiteljstva BiH dobila je podršku većine izaslanika u Parlamentarnoj skupštini BiH, uključujući i izaslanike iz Republike Srpske. Puno posla treba uraditi da bi ove institucije radile učinkovito i korektno, ali ovo jasno pokazuje da je potrebno da ove institucije jačaju, a ne da ih se eliminira.
Dok gledamo ka budućnosti, postavlja se pitanje gdje je bosanskohercegovački James Madison?
Tko je spreman osigurati nužno liderstvo da bi se i partneri i oponenti uvjerili da zajednički rade na budućnosti zemlje uz uzajamni cilj da ona bude bolja? Osnivači Amerike su vodili duge i teške razgovore, ponekad u užarenoj atmosferi, čak su i ljuti napuštali razgovore – ali bi ih sljedeći dan nastavili, jer im je zajednički cilj bio da izgrade jaku, demokratsku zemlju, što Sjedinjene Države danas jesu.
SAD, EU i ostali međunarodni partneri spremni su pomoći, ali jedino građani Bosne i Hercegovine i izabrani lideri mogu izraditi dokument koji će na sličan način osigurati budućnost zemlje.
Jednog dana, uskoro, građani ove prekrasne zemlje koja ima dugu povijest, moraju preuzeti kontrolu nad vlastitom budućnošću”, zaključuje američka veleposlanica u BiH.
/Republikainfo.com/
