Piše: Martin Muno/DW
Činjenica da živimo u doba sveopćeg nadzora jedna je od gorkih spoznaja koja prati sve nas koji koristimo internet najkasnije od otkrića Edwarda Snowdena. A očito je i da nitko nije izuzet iz tog nadzora otkad znamo da je američka tajna služba prisluškivala i mobitel kancelarke Angele Merkel.
U toj aferi ipak ostaje nejasno koliko je vlada u Berlinu znala o djelatnosti američke tajne službe i koliko je trpjela takvo prisluškivanje ili ga čak podupirala. Ali već i sama sumnja da je njemačka vlada pomagala nekoj stranoj sili u nadzoru ovdašnjeg stanovništva je nešto nečuveno i zaslužuje da bude rasvijetljeno na sve načine i svim sredstvima.
I doista – glavni državni odvjetnik Harald Range je pokrenuo istražni postupak, ali se on vodio nevoljko i bio je brzo obustavljen. Ali sada je pokrenuta jedna nova istraga: državno odvjetništvo je pokrenulo postupak protiv dva novinara bloga Netzpolitik.org (Markusa Beckedahla i Andrea Meistera – na naslovnoj fotografiji) zbog sumnje u veleizdaju. Ova internetska stranica je, naime, u dva članka pisala o planovima ne američke, nego njemačke Službe za zaštitu ustavnog poretka o proširenju nadzora preko interneta. Kao dokaz su na blogu objavljeni i dijelovi dokumenata ove njemačke tajne službe koji su označeni kao povjerljivi. Zato je Služba za zaštitu ustavnog poretka pokrenula tužbu protiv novinara.
Reći kako je to golem skandal je još vrlo suzdržana formulacija. Kad Služba ne čini ništa protiv počinitelja prisluškivanja nedužnih građana, ali tuži one koji taj postupak iznose na svjetlo javnosti nipošto se ne može reći da štiti ideju demokratske pravne države, nego da ju ugrožava. Izgleda da se u godini 2015. i izrijekom mora podsjetiti kako u ovoj pravnoj državi postoji nepovredivost privatnosti baš kao i sloboda novinarskog izvještavanja. Kad pak Služba za zaštitu ustavnog poretka i Državno odvjetništvo tako oštro kreću na novinare, onda to nije ništa drugo nego oštar napad na slobodu medija.
Već smo čuli kad se novinari optužuju za veleizdaju
Osobitu aromu u tom postupku daje i optužba kako je počinjena veleizdaja. Posljednji takav postupak u ovoj zemlji se vodio prije više od pedeset godina i također se poveo protiv kritičkog izvještavanja i pretvorio se u takozvanu Aferu Spiegel. Podsjetimo: politički tjednik Der Spiegel je u jesen 1962. objavio članak “Ograničeno sposobni za obranu” u kojem se kritički suočio s obrambenom politikom tadašnje njemačke vlade.
Nakon toga je provedena premetačina u redakciji Spiegela, a protiv više novinara se povela istraga zbog “veleizdaje”. Više novinara je uhićeno, a i izdavač Rudolf Augstein je 103 dana sjedio u zatvoru. Dok je vlada tadašnjeg kancelara Adenauera branila postupak pravosuđa, na više mjesta je bilo prosvjeda i demonstracija.
Ishod tadašnje afere je poznat: dva državna tajnika su otpuštena, a tadašnji ministar obrane Franz Josef Strauß također je morao odstupiti. Sloboda tiska je pobijedila, a i Spiegel i svi ostali kritični mediji su stekli ugled koji su zadržali još dugo godina nakon toga.
Zato nam ostaje da se nadamo kako će ova “Afera Spiegel 2.0” imati sličan ishod.