Europski sud za ljudska prava jednoglasno je odlučio da je došlo do kršenja člana 1 Protokola 1 (zaštita imovine) uz Europsku konvenciju o ljudskim pravima.
Slučaj se odnosi na crkvu koju je ‘Srpska pravoslavna crkvena opština’ izgradila na imovini koju su podnositelji prijave, odnosno Fata Orlović, bili prinuđeni napustiti tijekom rata u periodu 1992.-1995.
Sud je utvrdio da je propust vlasti da ispoštuju konačne i obvezujuće odluke iz 1999. i 2001. godine kojima je utvrđeno pravo na povrat predmetne imovine u posjed podnositelja tužbe, a za koji vlasti nisu ponudile nikakvo opravdanje. To je imalo za posljedicu ozbiljno narušavanje prava na imovinu.
Sud je također utvrdio, sa šest glasova naspram jednog, na osnovu člana 46. (obveznost i izvršenje presuda) da tužena država treba osigurati izvršenje dvije odluke koje su donesene u korist podnositelja tužbe, a naročito osiguranje uklanjanje crkve s njihove imovine, najkasnije u roku od tri mjeseca nakon što ova presuda postane konačna.
Tužbu je podnijelo 14 članova iste obitelji koji su rođeni u periodu između 1942. i 1982. godine i žive u Konjević Polju i Srebreniku. Suprug prve podnositeljice predstavke i više od 20 drugih srodnika ubijeni su u genocidu u Srebrenici 1995. godine.
Tijekom rata 1992.-1995. godine podnositelji predstavke su bili prinuđeni napustiti svoj dom u Konjević Polju.
Imovina na kojoj su živjeli pripadala je suprugu prve podnositeljice i njegovom bratu, a sastojala se od nekoliko stambenih i poljoprivrednih objekata, njiva i livada.
Nakon što je imovina izuzeta u korist ‘Crkvene opštine Drinjača’, tijekom 1998. godine tu je izgrađena crkva. Podnositelji tužbe nikada nisu bili obaviješteni o postupku eksproprijacije.
U cilju primjene Aneksa 7, Daytonskog sporazuma, koji jamči pravo na slobodan povratak izbjeglica u njihove domove i pravo na povrat imovine, Republika Srpska (jedan od dva entiteta Bosne i Hercegovine) je 1998. godine donijela Zakon o prestanku primjene Zakona o korištenju napuštene imovine.
Podnositelji tužbe su pokrenuli postupak za povrat predmetne imovine u skladu s ovim zakonom. Odlukom Komisije za imovinske zahtjeve raseljenih i izbjeglica (CRPC) iz 1999. godine, a nakon toga i odlukom Ministarstva za izbjeglice i raseljena lica iz 2001. godine, utvrđeno je njihovo pravo na potpuni povrat imovine, izvješćuje Klix.ba.
Obje navedene odluke su konačne i izvršne. Imovina je potom vraćena podnositeljima, izuzev parcele na kojoj je izgrađena crkva. Godinama su podnositelji bezuspješno tražili potpuni povrat imovine.
(Izvor: Klix.ba)