“Poenta priče ovdje sam ja”, kazati će nam Enver Zornić netom nakon što smo ga upitali je li u ratu osuđivan zbog naređivanja ubojstava sarajevskih Srba i Hrvata, piše autor ovog istraživačkog teksta, novinar Žurnala Avdo Avdić.
Točno, poenta ove priče i jest Enver Zornić, sarajevski “ratni heroj” koji je na prijedlog SDP-a, uz prethodnu suglasnost Vlade Kantona Sarajevo početkom rujna imenovan za direktora Kantonalnog javnog komunalnog poduzeća Toplane Sarajevo.
“Direktor – Enver Zornić, dipl. ecc, rođen 29. 02. 1964. godine”, piše na službenoj web stranici KJKP Toplane.
Isti osobni podatci navedeni su i u presudi Okružnog vojnog suda u Sarajevu datiranoj 3. kolovoza 1993. godine kojom je “optuženi Enver Zornić osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od deset godina i dva mjeseca” zbog toga što je, sa svojim pomagačima, “počinio kazneno djelo ubojstvo iz člana 36 stav 2 tačka 6 Kaznenog zakona Republike BiH”.
“Jeste li Vi taj”, Avdić je pitao Envera Zornića dva i pol desetljeća poslije.
“Eto, sad ste pročitali”, odgovorit će novopečeni direktor sarajevskih Toplana, ne želeći negirati, ali ni potvrditi da je upravo on, s još šest svojih poznanika i susjeda, kao pripadnik Armije Republike Bosne i Hercegovine pravomoćno osuđen za ubojstva i pljačke nebošnjaka u sarajevskom naselju Hrasno.
Ipak, potvrđuje da su osobni podaci navedeni u presudi njegovi, te da je 1993. godine bio u pritvoru nakon što je uhićen zbog ubojstava. Envera Zornića, Izeta Tinjka, Mirsada Ašanija, Amira Husića, Envera Džanku, Džemala Hrustanovića zvanog “Paraga” i Ismeta Tinjka Okružni vojni sud u Sarajevu tada je osudio na skoro 54 godine zatvora. Presudu je izrekao tadašnji sudac, a današnji odvjetnik Muhidin Kapo.
“Sjećam se da sam ih osudio i da je presuda postala i pravomoćna”, potvrdit će u razgovoru za Žurnal odvjetnik Kapo.
Zornić se, naravno, ne želi sjetiti, pa mu sjećanje pokušavamo osvježiti točkom jedan presude u kojoj je detaljno opisano kako su ubijeni Jagoda Janković i Sreten Ninković.
“Uz prethodni dogovor sa Zornićem, Ismetu Tinjku, Mirsadu Ašaniju i Amiru Husiću je naređeno da Jagodu Janković odvedu iz pritvora kojim je upravljao Zornić, te su je “automobilom marke GOLF, u kojem su govorili da je vode na razmjenu na Grbavicu, dovezli do napuštene i izgorjele kuće u ulici Varaždinska 34, uveli je u kranju prostoriju, te kada je ona zakoračila u prostoriju, Ašani Mirsad koji se nalazio iza nje iz ranije repetiranog pištolja marke TT ispalio jedan hitac u predjelu glave”.
Identična situacija uslijedila je i sa Sretenom Ninkovićem. Njega je ubio Izet Tinjak. Nakon što su “završili posao”, Zornićevi vojnici su ubijene polili benzinom te ih spalili.
“Nakon što je buknuo plamen, napustili su ovo mjesto i vratili se u prostorije VI. Brdske brigade gdje su Zornića izvijestili da su uradili što im je bilo naređeno”, navedeno je u presudi.
Ista grupa, 7. prosinca 1992. godine u kuću u Varaždinskoj ulici odvela je Slovenca Jovana Popovića. I njega su ubili na identičan način. Nakon obavljenog posla, Enver Džanko i Izet Tinjak su otišli i u stan Josipa Gogala, tada direktora Republičke uprave za prihode i budžet. Gogalo je bio član HDZ-a BiH. Njegova supruga Zorica Gogala tada je sa djecom bila u Sloveniji.
“Prema pričanju svjedoka uhićen je i odveden u prostorije vojne policije koje su bile u podrumu naše zgrade, kada se vraćao s posla i kada je reagirao na uhićenje našeg susjeda Jovana Popovića. Nakon toga su ga naprije odveli u stan kojeg su pretresli, a vrjednije predmete odnijeli”, piše nam Zorica Gogala, umirovljena sutkinja Suda BiH i Vrhovnog suda FBiH.
Josip je prethodno mučen, a onda je odveden u kuću u Varaždinskoj ulici. Tamo su mu pucali u glavu.
“Strašno je to”, reći će nam Enver Zornić nakon što smo mu pročitali detalje presude kojom je upravo on osuđen na deset godina zatvora jer je formalno rukovodio jedinicom koja je u naselju Hrasno brdo pljačkala, mučila, ubijala i spaljivala nebošnjake.
Ali ta osuđujuća presuda zbog svirepih ubojstava Zorniću ne predstavlja problem da obavlja funkciju direktora Toplana, na koju je postavljen uz prethodnu suglasnost Vlade Kantona Sarajevo.
(Izvor: Žurnal.info)
