– Dugo sam se mislila hoću li podijeliti ovu odluku javno, te sam se na kraju ipak odlučila da hoću. Unutar maksimalno deset dana ću umrijeti. Nakon godina borbe, osjećam se kao da sam došla do kraja. Prestala sam piti i jesti, te osjećam da je moje stanje nepremostivo. Dišem, ali ne živim – napisala je Noa.
Zamolila je svoje prijatelje da je ne odgovaraju od ovog čina jer je njezina odluka konačna. Kako piše nizozemski De Gelderlander, Noini roditelji nisu znali da je djevojka tako loše sve dok u njezinoj sobi nisu našli plastičnu vrećicu punu oproštajnih pisama adresiranih njima, prijateljima i poznanicima. – Bila sam u šoku. Nismo to shvaćali. Noa je divna, lijepa, pametna, društvena i uvijek vesela osoba. Kako je moguće da želi umrijeti – pita se majka Lisette. – Nikad zapravo nismo dobili odgovor. Jedino što smo zaključili je da njezin život više nije imao smisla. Doznali smo za njezine probleme prije godinu i pol, a ona je tu tajnu u sebi nosila godinama – kazala je majka.
A ta je tajna, kako se navodi u njezinoj knjizi “Pobijediti ili naučiti”, da je Noa napadnuta i silovana na zabavi jedne učenice, kada je imala samo 11 godina. Da stvar bude gora, ponovno je silovana nakon godinu dana na zabavi jednog tinejdžera. U dobi od 14 godina silovala su je dvojica muškaraca u njezinom rodnom gradu, no od srama je djevojka šutjela i nije se nikome povjerila.
– Svakoga dana ponovno proživljavam taj strah, tu bol. Uvijek sam u strahu, uvijek sam na oprezu. Do dana današnjeg, osjećam da mi je tijelo prljavo. U moje je tijelo provaljeno, to nikad ne može biti stvar koja se da popraviti – napisala je Noa. Nekoliko posljednjih godina života provela je po bolnicama, a roditelj su joj se više posvetili, a skratili su i radno vrijeme zbog nje. Tijekom jednog boravka u bolnici, njezino su tijelo morali praktički svezati kako si ne bi oduzela život. U knjizi je napisala da ju je izolacija u bolnici navela na to da se osjeća kao “kriminalac, a da nikad u životu nije u životu niti ukrala čokoladicu iz dućana”.
Lani je primljena u bolnicu Rijnstate u kritičnom stanju, bila je izrazito pothranjena i na korak od otkazivanja organa. Stavili su je u medicinski induciranu komu i hranili na infuziju. Kada se opravila, počela je raditi listu stvari koje želi napraviti prije nego što umre. – Ispunila je 14 od 15 želja, primjerice, vozila je skuter prvi put, probala alkohol, probala cigaretu, tetovirala se – kaže njezina majka. Jedino što je ostalo na Noinoj listi je da proba bijelu čokoladu. To nikada nije napravila, u tome ju je sputavala anoreksija, priznala je sama.
U knjizi je Noa opisala borbu s PTSP-on nakon napada i slovanja koje je doživjela. Njezina je želja bila da njome pomogne ostalim tinejdžerima koji prolaze kroz probleme, posebice jer Nizozemska nema specijalizirane klinike za probleme tinejdžera, napisala je Noa. – Ta bi knjiga trebala biti obavezna za socijalne radnike, ali i za suce koji se bave maloljetnicima i sve koji su odgovorni za brigu o mladima – rekla je njezina majka.
Roditelji su se nadali da će Noi pomoći terapija elekrošokovima, no ništa je nije spriječilo da ode s ovoga svijeta, a kada je napunila 17 godina, više joj za tu odluku, prema nizozemskim zakonima, nije trebalo dopuštenje roditelja. Eutanazija je legalna ako je u suglasnosti sa strogim pravilima sadržanim u nizozemskom zakonu iz 2002. godine. Ako liječnik zaključi kako je djetetovo stanje i bol nepremostivo, eutanazija je legalno izvediva. Za odluku joj prema nizozemskom zakonu, ako je osoba starija od 16 godina i ako ima suglasnost liječnika, ne treba i dozvola roditelja.
Čak 6585 osoba je 2017. godine u Nizozemskoj odabralo eutaniziju kako bi umrli. Riječ je o 4,4 posto svih smrti u toj zemlji, pokazuju podaci Regional Euthanasia Review Committee, udruge koja pomno prati sve slučajeve eutanazije u toj zemlji.
Nizozemski zakoni za eutanaziju traže da se zadovolje sljedeći kriteriji: pacijent pati od nepodnošljive boli/patnje i nema mogućnosti za oporavak i poboljšanje; zahtjev za eutanaziju mora biti dobrovoljan i ne smije biti donesen pod utjecajem lijekova ili od osobe koja pati od mentalnog poremećaja; pacijent mora biti potpuno svjestan svoga stanja, prognoze i opcija; drugi, nezavisni liječnik mora potvrditi da su svi uvjeti zadovoljeni; smrt mora biti izvedena na medicinski dozvoljen način i uz prisustvo liječnika; pacijent mora imati minimalno 12 godina, a pacijenti ispod 16 godina trebaju i pristanak roditelja; nakon postupka eutanazije, liječnik obavještava mrtvozornika o uzroku smrti. Eutanazija je, osim u Nizozemskoj, dozvoljena u nekim državama SAD-a, Kanadi i Belgiji, a u Velikoj Britaniji se stalno priča o legalizaciji, ali je postupak izvan zakona.
(Republikainfo.com/