(foto: Thomas Peter/Reuters)
– Ne znamo kakav je kamp – kaže jedna starija žena. Druga kaže da je došla vidjeti brata, no to je sve što će ispričati. Mlada djevojka nalazi se u društvu dvojice braće i kaže da su došli posjetiti oca. Majka je odmah ušutkava. Ljudi se boje govoriti jer se iza zidova ne nalazi službena institucija, zatvor ili koledž, već ‘centar za politički preodgoj’ gdje pripadnike muslimanskih manjina, uglavnom Ujgure, na mjesece ili čak godine zatvaraju protiv njihove volje i bez ikakvog sudskog ili kakvog drugog postupka, piše Guardian. Lokalno stanovništvo ima izreku:
– Uđete li u kamp u Luopu, nikad nećete izaći.
U prosincu je UN pozvao Kinu da dopusti nadzor nakon ‘duboko uznemirujućih’ optužbi o velikim logorima za preodgoj u kojima su zatvoreni Ujguri u Xinjiangu. Panel UN-a za ljudska prava objavio je da je primio vjerodostojna izvješća da se do milijun Ujgura, Kazaka, Hueja i pripadnika drugih etničkih manjina drži u ilegalnom pritvoru u toj kineskoj pokrajini te je pozvao na njihovo oslobađanje. Peking je reagirao brzo poručivši da se ‘Xinjiang suočava s ozbiljnim prijetnjama militanata i separatista’ te da vlasti poduzimaju korake da se otklone opasnosti. Tumači da nije riječ o zlostavljanju muslimana, nego o ‘zatvaranju ljudi zbog stručne obuke kako bi spriječili daljnje širenje militanata’.
Iza zidova
Novinari Guardiana stupili su u kontakt s bivšim zatvorenicima te analizirali javno dostupne dokumente kako bi otkrili što se zapravo skriva iza zidova. Lokalne vlasti nesumnjivo konstantno šire kampove i povećavaju nadzor, a istovremeno odvraćaju stanovnike od znatiželjnih pogleda i upita, i to korištenjem zastrašivanja, nasilja i financijskih poticaja, navodi list. Prošle je godine izgrađeno najmanje još deset pomoćnih zgrada u sklopu centra, pokazuju to satelitske snimke.
Okrug Luopu je slabo naseljen s oko 280.000 stanovnika, uglavnom Ujgura. Ondje se nalazi čak osam kampova, službeno nazvanih ‘centrima za preodgoj’. Prošle su godine vlasti smjestile oko 12.000 ‘učenika’, što je ukupno 7% odrasle populacije tog okruga, odnosno 11% ukupne muške populacije. Vlasti su značajna financijska sredstva utrošila i na sustav nadzora kojim će pokriti sve džamije, od nadzornih kamera do angažiranja oko 6.000 policajaca. Ulažu i u ‘patriotske vjernike’ koji bi trebali spriječiti lokalno stanovništvo da odlazi na hodočašće u Meku mimo onih koje organizira država.
Kontrola
Osim toga, u Luopu je kretanje Ujgurima ograničeno. Dok Kinezi samo prolaze kroz kontrolne točke, Ujguri vade osobne iskaznice, prolaze pretragu cijelog tijela, pretražuju im vozila i skeniraju im lica. Policajac je zahtijevao pregled mobitela novinara Guardiana jer je, kaže, ‘netko vidio arapski ili ujgurski jezik na njemu’. Abdulla Erkin, rođen i odrastao u Luopu, neko je vrijeme živio u okrugu Urumqi na sjeveru Xinjianga, kad je počeo progon. Obitelj ga je upozorila da se ne vraća.
– Svi su mi rekli: Nemoj više dolaziti ovdje. Nemoj se vraćati. Samo ostani živjeti u Urumqiju.
Njegova sestra, koja radi u lokalnom vladinom uredu u Luopu, rekla mu je da je iz dana u dan sve gore. Erkin kaže da je većina njegovih prijatelja završila u kampu ili zatvoru. Prošli je mjesec otkrio da su mu zatvorili dvojicu braće, a boji se i da su mu nestala petorica nećaka. Ujgurski poduzetnik koji živi na sjeveroistoku Kine rekao je za Guardian da je napustio pokrajinu Hotan zbog konstantnih prijetnji.
– Meni se čini da se u Hotanu događaju najgore represije. Iz perspektive države Hotan se opisuje kao najzaostaliji, koji pruža najveći otpor – rekao je Darren Byler, predavač na Sveučilištu Washington koji proučava ovu tematiku. Kineske su vlasti rekle da su međunarodni promatrači dobrodošli u Xinjiang, no novinare Guardiana ispitivala je policija u Luopu četiri sata, a u gradu Hotanu su dobili pratnju sedmorice službenika. U policiji su im objasnili da svi novinari, strani ili kineski, koji nisu iz Xinjianga, prolaze ‘sigurnosne protokole’.
Strah
U jednom selu u okrugu Luopu gotovo svaka kuća na vratima ima oznaku ‘uzorne obitelji’ s crvenom zvjezdicom. Radi se o obiteljima koje su ‘zadovoljile kineske kriterije’. Lokalne vlasti potiču stanovništvo na pjevanje domoljubnih pjesama, što je praksa i u ‘centrima za preodgoj’, a žensko stanovništvo poučavaju kako biti ‘dobra žena nove ere’ koja promovira ideološku emancipaciju. Nije dokazano da su upravo te mjere motivirale stanovnike na poslušnost.
Jedna žena navodi niz osoba iz vlastite obitelji, odvedenih u kampove, uključujući 16-godišnjeg sina. Druga žena kaže da joj je muž na ‘preodgoju’ od prosinca 2017. Ne zna zašto su ga poslali ondje: – Oduvijek smo bili samo poljoprivrednici – kaže.
Muškarac objašnjava novinaru kako su mu susjeda poslali u kamp. Međutim, naglo zastaje i kaže: – Bojimo se razgovarati s vama. Osvetit će nam se.
(Izvor: Jutarnji list)