Dobitnu formulu o tome kako sebe promovirati na tuđi račun i još pri tom lijepo zaraditi odavno je patentirala hrvatska violončelistica Ana Rucner. Do sad je snimila na desetke promidžbenih turističkih spotova, od poznate “Ode radosti” preko istarske “Krsne zemlje”, do dubrovačkog linđa, slavonskog drmeša i trominutne “Romance” iz barokne crkvu Majke Božje Snježne u Belcu. Promovirala je Opatiju, Ston, a zadnji spot, koji je snimljen ovaj tjedan u Sinju i posvećen 300.godišnjice Sinjske alke, Viteško alkarsko društvo isplatit će joj ravno – 177.000 kuna!
Poznato je kako je nekadašnji direktor Hrvatske turističke zajednice Niko Bulić za promociju hrvatskog turizma kroz spotove s Anom Rucner u glavnoj ulozi svojedobno izdvojio basnoslovnih 5,3 milijuna kuna poreznih obveznika. Afera koja se mjesecima povlačila po medijima nije zasmetala Sinjanima. Uvjereni su kako je angažman Ane Rucner pun pogodak.
– Kad vidite koliko je puno ljudi angažirano na snimanju tog spota na sinjskim lokacijama, od Zagrebačke filharmonije do zbora Ivana Gorana Kovačića, onda ne mislimo da je iznos od 177.000 kuna previše. Neće to platiti Grad Sinj, mi ćemo taj novac osigurati od donacija i isplatiti gospođi Rucner, a onda će ona dalje s time podmiriti sve ostale izvođače – tumači nam Ivan Nasić, ugledni sinjski ginekolog i tajnik Viteškog alkarskog društva.
Naš sugovornik objašnjava kako nisu htjeli škrtariti na spotu koji će promovirati u svijetu jedinstveno sinjsko viteško natjecanje i njihov kraj, a po onome što je vidio na snimanju nimalo ne sumnja da će biti spektakularan.
– Željeli smo malo glamura koji će probiti granice Hrvatske i mislim da smo napravili dobar izbor – nema dileme dr. Nasić.
Čelistica je sama producirala spot o sinjskoj alci dok je producent glazbe njezin bivši suprug Vlado Kalember. Dizajner Juraj Zigman Ani je izradio nekoliko stiliziranih kostima od alkarske odore do zlatnog trikoa žene ratnice koje je glazbenica predstavila na svojim Facebook stranicama.
Dok je Ana Rucner mijenjala kostime, na sinjskoj žegi pržilo se i čekalo snimanje pedesetak vrhunskih akademskih glazbenika članova Zagrebačke filharmonije.
– Ana Rucner je tu glavna solistica, a mi smo “mali do kužine” – ironično se na svoj račun našalio jedan od članova Filharmonije.
Na kolegicu, koja je po obrazovanju profesorica violončela i čiji otac Dragan svira violinu u Zagrebačkoj filharmoniji, a majka Snježana je solo violončelistica Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu, gledaju kao na klasičarski pandan Severine.
Matrica
– Ma, mi na njezino muziciranje zapravo i ne gledamo ozbiljno jer to što ona izvodi nije nikakva glazba već čisti performans. Spušta se niz zgrade, vere, baca u fontane… Makar je nešto malo honorarno svirala u Mariborskoj filharmoniji, teško da bi prošla na audiciji za naš orkestar, kao i za Simfoničare HRT-a… Nema tu puno talenta ni sviranja uživo, sve su to matrice, no definitivno ima veliki talent za show business. Mi se bavimo umjetnošću, a ona – zaradom priča namovaj dugogodišnji član Zagrebačke filharmonije, a jednako mišljenje s nama su podijelili i još neki članovi Simfonijskog orkestra HRT-a koji su nekoliko projekata snimali s Anom Rucner.
U obradama popularne klasične glazbe, primjerice, sve dionice solo čela izvodili su čelisti iz orkestra, a ne Ana Rucner.
Ova Zagrepčanka odrasla je u obitelji uglednih klasičnih glazbenika Snježane i Dragana Rucnera, a na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji diplomirala je 2005. godine kad je stekla status akademskog glazbenika i profesora violončela. Još kao srednjoskolka osnovala je duet s pijanisticom Andrijanom Sesar. Djevojke su putovale Sredozemljem, svirajući klasičnu glazbu na luksuznim kruzerima tvrtke “Cruises & Tours” iz New Yorka. Prije deset godina na dar je dobila električno violončelo marke Yamaha, prvo takvo u Hrvatskoj, i tad počinje graditi svoj današnji stil mješavine klasične, moderne i etno glazbe. Upustila se u poigravanje s crossoverom, izvodeći u tom stilu neke od najpopularnijih klasičnih kompozicija, poput Beethovenove 5.simfonije, Ravelova “Bolera” i Verdijeva “Nabucca”.
Njezin uspon počinje 2011. godine kada je započela surađivati s Turističkom zajednicom grada Zagreba i Amelijom Tomašević, a u orbitu popularnosti lansirala ju je suradnje s Nikom Bulićem i Hrvatskom turističkom zajednicom. Uslijedila su putovanja na prezentacije koje je organizirala Hrvatska turistička zajednica, u Japan, Tel Aviv, Kninu… Snimljen je spot “Oda radosti” koji se prikazivao i u Europskom parlamentu u Bruxellesu prilikom potpisivanja sporazuma o pristupanju Hrvatske Europskoj uniji, 9. prosinca 2011. godine. Spotovi HTZ-a dobili su dvadesetak nagrada, nebrojeno puta koristile su ga sve državne institucije, od Vlade, predsjednika RH, veleposlanstava i ministarstava.
Bulićeve veze omogućile su Ani Rucner i suradnju s njemačkim TUI-jem i Thomasom Cookom, a čak ju je i Egipat na ITB-u angažirao za njihove promidžbene aktivnosti.
Nakon što su na svjetlo dana dospijeli enormni troškovi, postbulićeva turistička garnitura prekinula je suradnju s violončelisticom uz konstataciju da je maksimum promidžbenog koncepta, koji je uključivao Anu Rucner, dosegnut i da bi sve nadalje bilo – ponavljanje.
Ana Rucner nakon toga krenula je u vlastitu produkciju nuditi spotove, reklamirala je tako i mesne nareske, a u glamuroznoj lepršavoj toaleti spuštala se niz zgradu promovirajući jednu banku. Prema špranci kolegica pop scene, shvatila je koliko je vaćžno biti aktivna na društvenim mrežama, pa na njima često objavljuje fotografije i komunicira s fanovima. Svega se tu može naći, od izazovnih fotografija u kupaćem kostimu na plažama Dubaija, zavodničkih pogleda u ultrakratkim hlačicama i crnom čipkastom negližeu do kulinarskih recepata za grah i humanitarnih akcija.
Osuda
Da je Ana Rucner i sama svjesna kakvo mišljenje o njoj kruži među akademskim muzičarima svojedobno je i sama priznala u razgovoru za “Slobodnu Damlaciju”:
– Čim sam počela raditi crossover, “klasičari” su to osudili. Međutim, ako sam svojim glazbenim izričajem pomogla da zbog mene barem jedno dijete odluči svirati violončelo ili neki drugi klasični instrument, moja misija je ispunjena. Tko zna, možda upravo to dijete postane svijetski cijenjeni glazbenik.
Profesorica u jednoj velikoj zagrebačkoj osnovnoj školi potvrđuje kako je Ana Rucner doista uzor mnogim curicama koje dolaze svirati čelo.
– Kad mi kažu da žele naučiti svirati čelo kao Ana Rucner, a nikad nisu čule tko je Monika Leskovar, srce mi se stegne. Monika Leskovar, iznimno talentirana čelistica ima pet godina unaprijed rasprodane koncerte u inozemstvu, a da sad na ulici zaustavite deset građana i pitate ih: “Tko je najpoznatija hrvatska violončelistica?”, velika većina bi bubnula – Ana Rucner” Na žalost, to vam je hrvatska stvarnost! – kaže ova glazbena pedagoginja.
(izvor: Slobodna Dalmacija)