Prošli su još jedni izbori, ali u Bosni i Hercegovini kao da je vrijeme stalo. Vrtimo se u krug. Nikako da se pomaknemo od atmosfere 1992. godine, ali to tamošnjim političkim elitama, ako ih tako uopće možemo zvati, očito odgovara. Ne znam što napraviti da se stvari pomaknu s mrtve točke, ali perspektiva je vrlo loša i za opstanak i za bilo kakve euroatlantske integracije – kaže na početku razgovora za Globus Vinko Begić, jedan od osnivača HDZ-a u bosanskoj Posavini, prvi postkomunistički gradonačelnik Dervente, a u ratu predsjednik HVO-a Posavine i zapovjednik oružanih snaga bosanske Posavine.
Razgovarao: Vlado Marušić/Globus
Kako gledate na buku koja se ne stišava oko izbora Željka Komšića za hrvatskog člana predsjedništva BiH?
– To se, kako se kaže, može dogoditi samo u BiH. To je slika onoga o čemu govorim. O toj nemoći da se BiH pokrene u nekom boljem, pozitivnijem pravcu. Naime, s jedne strane izbor Komšića jest po postojećem zakonu i tu se nema što prigovoriti. Tako je kako je. No, isto tako, po meni je to nakaradno, jer ako je dogovoreno da svak sebi bira predsjednika, onda bi se to trebalo poštovati.
Što će donijeti izbor Komšića?
– Po meni, ništa značajno. On je već bio u dva mandata, pa što se promijenilo ili dogodilo? Ništa! No njegov izbor, po meni, pokazuje dvije stvari – da je ovo, s jedne strane, upozorenje Hrvatima da se izbore za realizaciju svojih prava, ali i da razmisle jesu li ovi sadašnji njihovi predstavnici sposobni da to naprave. S druge strane, ovo je i upozorenje da u BiH možda postoji jedan dio građana koji u strahu od raspada države traže neka rješenja, pa i po sistemu daj što daš. Ali rekao bih i da je ovo bila i neka vrsta poruke Bošnjaka, pa i upozorenje Hrvatima, da im ne okreću leđa. Dakle, u BiH ništa novo. Tuk na utuk.
Ako sam vas dobro razumio, rekli ste da bi Hrvati možda morali promisliti i o zamjeni ljudi koji ih vode?
– Apsolutno. Ja bih čak pozvao Dragana Čovića da ode s mjesta predsjednika HDZ-a BiH. I ne zato što nije izabran u Predsjedništvo, nego zato što ništa nije napravio za promjenu izbornog zakona, i to od 1998. godine. On se zajapurio tek nedavno kada je shvatio da će izgubiti izbore. On sve ove godine nije uspio ujediniti Mostar, niti se trudio, a kako će onda ujediniti Hrvate i boriti se za njihov opstanak, ali i za očuvanje BiH.
Mislite da se on ne zalaže dovoljno za Hrvate u BiH?
– Njegovo mjesto je u Sarajevu. Što ima otvarati ured u podijeljenom Mostaru? On treba sjediti u Sarajevu i tamo u razgovoru s Bakirom Izetbegovićem, ako treba, neka svaki dan popiju kavu ili kahvu na Baščaršiji, ali bi riješili ovo pitanje izbornog zakona i mnoga druga. A ne u Mostaru! U Hercegovini živi najviše Hrvata, ali ne samo tamo. Ima ih diljem BiH.
Sada je ispalo da radi koaliciju s Miloradom Dodikom te da će Hrvate u Skupštini Republike Srpske predstavljati srpski zastupnici, što nije problem, a to da su Bošnjaci izabrali Komšića je golemi problem.
– Da, to je, rekao bih, i sramotno ponašanje. Sklapa koaliciju s političarom koji ne priznaje državu BiH, koji je i dalje na poziciji velikosrpske politike Radovana Karadžića i Slobodana Miloševića, s čovjekom koji nije ništa napravio niti će napraviti da vrati ijednog protjeranog Hrvata u RS. To nije njegova politika! To treba znati i shvatiti. A tamo danas živi niti 10 posto prijašnje hrvatske populacije, i to uglavnom starčad koja je došla umrijeti na svojoj djedovini. Živo me zanima gdje je bio Dragan Čović kada su velikosrpske postrojbe u Posavini počinile stravične pokolje i genocid nad Hrvatima i Bošnjacima. Mi smo se u Posavini s četničkom politikom tukli i znamo, na svojoj smo koži osjetili, što je ona predstavljala. U Hercegovini nisu. Mi u Posavini imamo 2446 poginulih branitelja Hrvata i Bošnjaka, 1500 ubijenih civila Hrvata i Bošnjaka, 2600 ratne siročadi Hrvata i Bošnjaka, raseljeno je više od 200 tisuća Hrvata i preko 120 tisuća Bošnjaka. Ta koalicija nije u interesu Hrvata, ali bome ni Hrvatske. Koalicija s Dodikom napravljena je za korist Dodika i u pakost Bošnjacima, a Hrvati bi tu mogli izvući deblji kraj i na kraju balade nastradati. Vezivati se s čovjekom koji želi rasturiti BiH nije dobar odabir.
Rekli ste da ova koalicija nije u interesu ni Hrvatske?
– Da, naravno. Strateški interes Hrvatske je opstanak BiH. Konačno, kako znate, BiH je dobila neovisnost za račun glasova na referendumu Bošnjaka i Hrvata. Premijer Plenković bi mu morao kazati da s Dodikom tikve ne sadi. Čović se upleo u neke igre koje vodi Vučić, ali moguće i Putin, oko BiH i na kraju to vodi samo u propast Hrvata, kojih je sve manje i manje. On ovo radi zbog sebe, a ne Hrvata u BiH, pogotovo ne onih iz RS-a. Dodik podržava Karadžićevu politiku koja je osuđena i u Haagu. Što to onda i za koga zapravo Čović radi?
Mislite da bi se Hrvati morali više približiti Bošnjacima?
– Da, jer s njima žive u Federaciji, a zajedno bi mogli, da tako kažem, natjerati RS da se više integrira u BiH, a ne da joj se još više pomaže da se odvaja. Treba raditi na ravnopravnom odnosu i zalagati se za očuvanje BiH, jer u toj situaciji Hrvati mogu za sebe izboriti veća prava, a ne zalagati se za njeno cjepkanje ili raspad. Hrvati bi trebali podržati jedinstvenu BiH. Ne unitarnu, nego federalnu, pa moguće i konfederalnu, ali državu koja će funkcionirati i biti članicom EU i NATO-a te će se tako najbolje boriti protiv, recimo, islamskog radikalizma. U ovakvoj situaciji to je nemoguće, a znamo da će Dodik, preko Vučića, to sprečavati. A onda će BiH stalno producirati nestabilnost, a kako Hrvatska ima najdužu granicu s BiH, onda će se to i najviše reflektirati na Hrvatsku. To nije dobro.
Što mislite o zalaganju i Čovića i Dodika za treći entitet?
– Pa i o tome treba razmisliti, ali ne da iza toga stoje Dodik i srbijanski predsjednik Vučić. Osim toga, trebalo bi vidjeti koliko bi Hrvata ostalo izvan njega te isplati li se to onda, ili da se s Bošnjacima dogovori možda o drukčijem funkcioniranju Federacije. No, mislim da je priča o hrvatskom entitetu propuštena u Daytonu. Tada ga nismo dobili, a zna se da se to može ostvariti samo ako to podrže SAD i najznačajnije zemlje EU, a oslanjati se samo na Rusiju u tome nije dobro. Ali treba vidjeti što bi obuhvaćao taj entitet i koliko bi Hrvata ostalo izvan njega i što bi s njima bilo. A onda – što znači “treći entitet” ako znamo da su u Haagu osuđeni dužnosnici Herceg-Bosne na dugogodišnje kazne.
No, premijer Andrej Plenković u Bruxellesu i Europi tumači koliko je izbor Željka Komšića loš i da treba potaknuti promjene izbornog zakona.
– Koliko ja to shvaćam, on govori o lošem izbornom zakonu. A to je istina. Izborni zakon je nedorečen i “faličan”. No, Dragan Čović se sada zbog toga skriva iza leđa premijera Plenkovića i predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović i dovodi ih u neugodnu situaciju – sjetimo se neugodnosti za njezina susreta s Recepom Tayyipom Erdoganom ili nedavnog susreta premijera Plenkovića s Emmanuelom Macronom – što je još jedan dokaz da mora otići s mjesta predsjednika HDZ-a BiH.
Priča se da biste vi mogli i u utrku za predsjednika?
– U politici sam uvijek bio transparentan, moj kandidat je Kolinda Grabar-Kitarović i, evo, nudim joj se u kampanji kao savjetnik za BiH. Ja sam hrvatski branitelj. Kad je izvršena agresija od strane velikosrpske politike na čelu sa Slobodanom Miloševićem na međunarodno priznate države BiH i Hrvatsku, u to ratno vrijeme kao predsjednik HVO-a i načelnik stožera oružanih snaga Bosanske Posavine, čuvao sam i štitio suverenitet BiH i Hrvatske te surađivao s predsjednikom Franjom Tuđmanom.
(Izvor: Globus)