Dio analize prenosimo, a cjelokupan tekst možete pročitati u tiskanom izdanju Globusa.
“U mnoštvu loših vijesti o izbornoj kampanji i izborima u Bosni i Hercegovini jedna je vijest ipak najgora – Željko Komšić uspio je treći put postati hrvatskim članom Predsjedništva države. Vijest je loša zato što se Komšić ubraja u najveće političke štetočine postdejtonske Bosne i Hercegovine, i to u silno kompetitivnoj utakmici za mjesto u toj skupini.
U tri je navrata, 2006., 2010. i 2018., glasovima Bošnjaka bio izabran za hrvatskog predstavnika u Predsjedništvu, što je samo po sebi skandalozna politička priča. Tijekom prethodnih dvaju mandata nije učinio ništa korisno ni za narod koji je formalno predstavljao, do čega mu i nije bilo stalo, ni za državu kojom je suvladao, do čega mu je valjda ipak bilo stalo. Najvažniji njegovi doprinosi bili su antagoniziranje ionako napetih odnosa među Bošnjacima i Hrvatima i zaoštravanje političke krize u zemlji poslije svakih izbora u kojima je pobijedio.
U protekloj izbornoj kampanji svojim je političkim “uspjesima” dodao antagoniziranje odnosa Hrvatske i Bosne i Hercegovine pričama o neugasloj hrvatskoj težnji da podijeli Bosnu i Hercegovinu i anektira dio njezina teritorija. I međunarodne je institucije upozoravao na “zločinački pothvat” Hrvatske pa se u dijelu domaće javnosti promovirao kao “Bosanac nad Bosancima”.
Željko Komšić otužna je politička figura. Skromna političkog znanja i obrazovanja, čaršijske političke retorike i stila, ali zavidne razine samodopadnosti, političku je javnost zaokupljao i istresanjem vlastitih identitetnih problema pred nju. Taj je politički Bosanac i deklarirani ateist na početku karijere dokazivao svoje hrvatsko podrijetlo krštenicom Katoličke crkve kao da su svi Hrvati katolici i kao da je nacija vjerska zajednica. Kasnije je mijenjao priču, zametnuo je krštenicu negdje u podrumu, te je počeo agresivno zastupati tezu da je on, kao i mnogi Bosanci, žrtva nametnute identitetne politike postdejtonske Bosne.
Željku Komšiću nikad dosta vlasti. Silom zakona nije se mogao kandidirati za treći uzastopni mandat 2014. No čim su prošle četiri godine, evo njega opet, radikalnijega i ekstremnijega nego ikad prije.
U svojoj noćnoj “poruci Hrvatima” kazao je da ga oni nisu izabrali, ali da je on njihov “predsjednik”. Drugim riječima, bit ću vaš predstavnik koliko god se vi protivili tome. Teško je zamisliva veća politička bezobraština.
Teško je dokučiti i sve negativne posljedice Komšićeva izbora. On će produbiti udaljavanje većine Hrvata od Bosne i Hercegovine, oslabiti političku i kulturnu vezanost za nju i smanjiti lojalnost državnoj zajednici. Ojačat će hrvatski separatizam koji se u danim međunarodnim okolnostima ne može manifestirati de iure, ali može de facto u nekoj vrsti ciprizacije Federacije”.
Cijeli tekst možete pročitati u tiskanome izdanju novoga broja Globusa
Mirijana Kasapović osnovnu i srednju školu završila je u Varešu. Diplomirala je na Fakultetu političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu 1979. godine, te magistrirala i doktorirala na istom fakultetu, 1984. odnosno 1990. godine. Od 2001. godine je redovita profesorica na matičnom fakultetu. Autorica ili suautorica je većeg broja knjiga, te većeg broja stručnih članaka. Uz znanstveni rad bavi se i novinarstvom, objavljuje članke o dnevnopolitičkim temama u dnevnom i tjednom tisku (Globus EPH/Hanza medije, te Obzor Večernjeg lista Styrie).
/Republikainfo.com/