Procjenjuje se kako će 2025. godine na svijetu biti blizu 80 milijardi povezanih uređaja, gotovo četiri puta više nego ove godine.
Među njima će, između ostalog, biti raznorazni uređaji opremljeni senzorima, uređaji iz kategorije nosivog računalstva, jednostavni uređaji koji služe za terensko prikupljanje podataka bežičnim putem u skladištima i složenih uređaja poput konzola za proširenu i virtualnu stvarnost, bespilotne letjelice i roboti…
Uvući će se u praktično svaku poru svakodnevnog života, od doma preko obrazovnih institucija do radnih mjesta. Bit će to, čini se sve izvjesnijim, era interneta stvari u kojoj će sve što može biti umreženo biti na ovaj ili onaj način povezano, s internetom, međusobno i tko zna na koje sve još načine.
Ali, kako bi se izvukla maksimalna korist iz sve te sile senzora i uređaja koji će stalno prikupljati i slati sve veće i veće količine podataka neće biti dovoljno tek pustiti ih u prodaju i nadati se najboljem. Bit će potreban specijalizirani pristup koji će osigurati platforme, standarde i protokole pomoću kojih će poduzetnici, tvrtke i mi kao obični korisnici lakše navigirati po tom rastućem oceanu senzora, uređaja i podataka.
Time se bavi Enterprise of Things (EoT). Sam termin označava primjenu interneta stvari u poslovnom okruženju. Zvuči jednostavno, ali dojam vara. Riječ je o zaokretu potencijalno titanskih razmjera u praktično svakom pogledu, s ogromnim i dalekosežnim posljedicama.
Spreman za eksplozivan rast
EoT nije posve nova pojava. Tehnologije međustrojnog komuniciranja, senzori, mjerni instrumenti, strojevi povezani sa sustavima praćenja i druge njegove komponente već su neko vrijeme prisutni u, primjerice, poslovanju prijevoza i logositike, medicini, trgovini, pa i komunalijama. Jednostavni uređaji sa senzorima za prikupljanje podataka također su u pogonu već desetljećima, iako su veći dio postojanja bili namijenjeni visoko specijaliziranim i često skupim rješenjima.
Što je onda novo? Pa, napredak tehnologije učinio je ključne komponente znatno dostupnijima no što je to ikad bio slučaj, kako cjenovno tako i na razini tehničkih znanja. Kao što je svojedobno bio slučaj s osobnim računalima, pad cijene i jednostavnije korištenje lako bi mogao učiniti EoT sveprisutnim, i to u opsegu koji bi PC-je i pametne telefone mogao učiniti patuljcima.
Zasad se taj trend očituje ponajprije u pojavljivanju sve većem broju uređaja koji sve do prije koju godinu nisu bili povezani, a danas mogu slati i primati podatke. Klasičan primjer su uređaji iz domene pametnog doma, poput pametnih satova, termostata, utičnica, žarulja, brava, četkica za zube, hladnjaka, pa čak i posuda za hranjenje kućnih ljubimaca. Vjerojatnoje pitanje dana kad ćemo među njih moći ubrojati i povezane automobile.
A to je tek segment koji pokriva domaćinstvo. Internet stvari, primjerice već ubrzano prodire u sve dijelove logističkog biznisa. Primjerice, tvrtka DHL svojedobno je objavila izvješće o mogućim oblicima korištenja interneta stvari u kojem je, između ostalog, pobrojala nadzor vozila, praćenje pošiljki u stvarnom vremenu, senzore koji prate uvjete u skladištima i kontejnerima, prikupljanje informacija o ljudima i alatima. S druge strane, tvrtka Cisco ima viziju umrežene tvornice koja koristi internet stvari za povećanje učinkovitosti.
Vrijeme za prilagodbu i promjene
Tvrtkama i organizacijama koje žele svoje poslovne modele bazirati na internetu stvari neće biti dovoljno tek nabaviti uređaje sa senzorima i postaviti ih posvuda. Tako će, upozoravaju stručnjaci, najčešće dobiti samo još veću hrpu podataka s kojom ne znaju što bi. Kako bi pokupili vrhnje bit će potrebno pametno ih upotrijebiti.
Toga su svjesni u nizu tvrtki poput Amazona, Googlea, IBM-a, Microsofta, Oraclea, SAP-a i drugih, koje već sad pripremaju i nude analitičke alate namijenjene uvođenju reda i smisla među sve te podatke pristigle iz raznovrsnih izvora.
U IBM-u su vjerojatno otišli najdalje: još 2016. godine pokrenuli su četverogodišnji ciklus investicija vrijednih tri milijarde američkih dolara u sklopu kojeg, između ostalog, u te svrhe namjeravaju upogoniti svoju platformu za umjetnu inteligenciju Watson.
I drugi tehnološki divovi morat će se prilagoditi okolnostima i izazovima koje internet stvari i EoT nose. Tradicionalni proizvođači hardvera poput HP-a i Della već nude proizvode prilagođene potrebama i zahtjevima internet stvari.
Intel će uslijed povećane potražnje gotovo sigurno prodati na milijarde čipova, ali će morati povećati ulaganja u sigurnost, upravljanje, big data i analitiku kako bi mogao držati korak s ostalima. Proizvođač čipova Qualcomm bi, pak, iz dobavljača komponenti mogao izrasti u ponuđača integralnih rješenja za cijele industrijske vertikale.
Telekomi bi se mogli baciti u potragu za pametnim rješenjima kako najbolje iskoristiti svoje kapacitete u novonastajućem okruženju, a tvrtke poput Cisca smišljati kako računalne i internetske mreže učiniti što skalabilnijima.
Sigurnost najveći rizik
Kako svijet EoT-a raste, tako će se pojavljivati sve više izazova i rizika. Najveći među njima svakako je sigurnost. Stručnjaci već neko vrijeme upozoravaju na opasno nisku razinu sigurnosti IoT sustava, ističući kako se premalo toga čini kako bi ju se povećalo. To će posebno doći do izražaja kad su poslovna rješenja u pitanju, iako ni ona namijenjena pojedinačnim krajnjim korisnicima nisu za zanemariti.
Ako žele držati korak tvrtke bi, umjesto reaktivno, trebale reagirati proaktivno pa EoT već sad početi ugrađivati u dizajn svojih proizvoda i usluga, anticipirajući potrebe i želje svojih klijenata i kupaca. Trebat će također i početi obrazovati stručnjake koji će se znati nositi ne samo s ogromnom količinom novih podataka, već i sa sigurnošću te brojnim drugim aspektima EoT-a.
(izvor: tportal.hr)