(Imena aktera su promijenjena kako bi se sakrio identitet uključenih osoba, a neke opisane scene su uznemirujuće; foto: Ilustracija)
Khaled se nije samo jedno jutro probudio u Raki i odlučio biti ubojica. Dobio je posebnu pozivnicu. Šestero muškaraca dobilo je naredbu prijaviti se u luku u Alepu kako bi ih francuski ‘trener’ učio koristiti pištolje i snajpere, odnosno učio ih ubijati.
Na treningu su naučili ubijati ‘metodički’, a žrtve tijekom treninga su im bili zatvorenici.
– Naše mete za vježbanje bili su vojnici koje je režim zatočio – ispričao je Khaled. “Postave ih na zahtjevna mjesta tako da učite kako ih pogoditi snajperom. Ili natjeraju više zatvorenika da trče i onda morate pogoditi točno određenog, a da pritom ne ubijete druge”, prisjeća se.
– Većina ubojstava događa se dok si u prolazu na motoru. Potrebna vam je osoba koja će biti vozač, a vi sjedite iza njega. Vozite se do automobila mete i tad ga upucate jer ne može pobjeći.
Khaled, što nije njegovo pravo ime, brzo je naučio kako slijediti ljude. I kako preko ljudi s kojima surađuje doći do mete do kojih se činilo da nema pristup. Naučio je i kako ometati konvoj automobila kako bi “kolega” atentator pogodio svoju metu.
Bila je to krvava, neljudska edukacija. No sredinom 2013. godine, ubrzo nakon što se sirijska vojska povukla iz Rake, vođama Ahrar al-Shama, radikalne islamističke skupine, odgovaralo je da mogu eliminirati svoje suparnike i vladati sjevernim dijelom grada. Khaled je bio jedan od zapovjednika skupine, zadužen za sigurnosni ured Rake.
BBC-ju je rekao da je tijekom sirijske revolucije, koja se u svom pravom svjetlu pokazala tijekom 2011., on sam bio čovjek mira. Bio je religiozan, ali ne striktno, a posao mu je bio organizirati hodočašća.
– Bio je to nevjerojatan osjećaj slobode pomiješan sa strahom od režima – kaže Khaled, prisjećajući se prvog puta kada se pridružio protuvladinim prosvjedima.
– Smatrali smo da radimo nešto što će pomoći našoj zemlji, da donosimo slobodu i da bismo mogli izabrati nekog drugog predsjednika osim Assada. Bili smo mala skupina, ne više od 25-30 ljudi.
Khaled kaže da u početku nitko nije razmišljao o tome da koristi oružje na tim prosvjedima, “nismo bili hrabri za tako nešto”, no službe sigurnosti počele su prebijati i privoditi ljude.
Jednog dana i sam je bio uhićen.
“Odveli su me iz moje kuće u Odjel za kriminalističku sigurnost, a zatim u druge odjele, za “političku sigurnost”, pa za “državnu sigurnost”. Konačno su me zatvorili u središnjem zatvoru i tamo držali mjesec dana. Do trenutka kad sam došao u središnji zatvor, više nisam mogao hodati ni spavati od bolova u leđima – priča Khaled.
‘Bog umire, a Assad ne’
Khaled se prisjeća svog najgoreg zlostavljača, čuvara u Odjelu za sigurnost. Prisilio ga je da kleči pred fotografijom predsjednika Assada rekavši “Tvoj bog će umrijeti, a predsjednik neće. Bog umire, a Assad ostaje.”
– Njegova smjena bila je svaki drugi dan, i znao sam da kad on radi da će me mučiti. Često bi me objesio za strop, zavezao mi je ruke lancima. Prije toga bih se morao skinuti gol, i onda bi me bičevao po leđima. Govorio bi mi “Mrzim te, mrzim te, želim da umreš! Nadam se da ćeš mi umrijeti na rukama.
Zatvor sam napustio paraliziran, a kad su me premještali iz njegove ćelije u drugu, zatvorenici koji me vidjeli su plakali. Doveli su me u nosilici”, prisjeća se stravičnih mučenja.
– Obećao sam si da ću ga, ako me Bog spasi, ubiti – gdje god da se bude nalazio. Čak i ako ode u Damask, ubio bih ga – obećao si je Khaled.
Stravično mučenje kojim se osvetio čuvaru iz zatvora
Kad su ga pustili iz zatvora, Khaled je uzeo oružje u ruke, i koristio ga protiv vlade. Kaže da je “pomogao” 35 sirijskih vojnika da prebjegnu iz jednog odjela na sjeveroistoku zemlje. Neke je na kraju oteo, prodao njihovu imovinu i tako kupio još oružja.
Ponekad se, kaže, udružio s privlačnim ženama koje su nudile brak da bi u klopku privukao zloglasne pojedince “koji su radili loše prosvjednicima. Ne bi ih ubio, no natjerao bi ih da snime video o tome da su prebjegli, tako da više nikad ne mogu služiti Assadu.
Prva otkupnina koju je tražio za otetu žrtvu bila je ili novac ili 15 kalašnjikova. No jedan muškarac nije dobio ni šansu. Bio je to stražar iz ranije spomenutog zatvora, koji ga je mučio. – Raspitao sam se među ljudima o tom čuvaru, sve dok ga nisam pronašao. Pratili smo ga do doma i oteli.
Tad sam mu rekao nešto što je on meni rekao kad sam bio u zatvoru. Jednom prilikom mi je, naime, kazao da ako ga ikad uspijem uhvatiti, da mu se ne smilujem”, priča Khaled, a potom opisuje što mu je napravio.
– Odveo sam ga na jednu farmu blizu središnjeg zatvora u kojem me mučio. Odrezao sam mu šake nožem, izvukao sam mu jezik i izrezao ga škarama. Još uvijek nisam bio zadovoljan. Ubio sam ga tek kad me počeo moliti da ga ubijem. Došao sam po osvetu, i nisam se bojao.
Khaled kaže da ni danas ne osjeća grižnju savjesti zbog toga što je tako nekoga mučio.
Ubijanje se nastavilo, ali za Islamsku državu
Izgubio je i vjeru u revoluciju. Fokus mu je postala vlastita svakodnevna borba za preživljavanjem. Uskoro se našao u novoj ulozi, još krvavijoj. Postao je atentator na strani Islamske države.
Izdaja, svađe oko taktika ili poljuljana ravnoteža moći, tko zna što je sve izazivalo mnoge sirijske pobunjenike na to da se prebacuju između frakcija. Khaled je u takvom stanju napustio islamiste grupe Ahrar al-Sham koja ga je i naučila ubijati. Pridružio se al-Nusri, a zatim službenoj podružnici al-Qaede u Siriji.
Početkom 2014. Islamska država (IS) je iz Rake izvukla pobunjeničke frakcije. Grad je praktički pao pod vladavinu IS-a, te postao njegov “glavni grad”. Militanti su terorizirali civilno stanovništvo, ubijali ih, mučili i rezali.”IS bi uzeli njihovu imovinu, ubijao ih i zarobljavao zbog najbanalnijih razloga”, kaže Khaled.
“Ako ste rekli “Oh, Muhammed”, oni bi vas ubili zbog “optužbe za bogohuljenje”, ako se koristili mobitel da nešto fotografirate, oni bi vas kaznili mučenjem. Nevine žene optužili bi za preljub i onda ih kamenovali dok ih djeca gledaju.
Džihadisti su vodeće pobunjenike potkupljivali novcem i visokim pozicijama u skupinama nakon što im se pridruže. Khaledu su ponudili poziciju ‘šefa sigurnosti’, s vlastitim uredom i autoritetom nad IS-ovim borcima. Znao je da bi odbijanje ponude značilo da će ga ubiti, pa je sam sa sobom sklopio, kako priča, osobni kompromis.
– Pristao sam na ‘ponudu’, ali uz pomoć skupine Abu al-Abbasa, starog vođe u al-Nusri, postao sam dvostruki agent.
Odlučio sam pokazati IS-u vjernost, ali zapravo i otimati i ispitivati njegove članove. Zatim bi ih ubio. Prvi kojeg sam oteo bio je Sirijac, jedan od vođa u IS-ovom kampu za trening.
– IS-u bih rekao sve što je Abu al-Abbas htio da im kažem, praveći se da im odajem tajne. Neke informacije jesu bile istinite, kako ne bi posumnjali u mene. No istovremeno sam puno važnije tajne čuvao od njih – kaže Khaled.
Al-Nusra su bili jako motivirani za špijuniranje IS-a, a ranije su odbili i spajanje ponuđeno od vođe IS-a Abu Bakr al-Baghdadija 2013., i odlučili su se spojiti s drugim pobunjeničkim skupinama. Khaledova odluka izgledala je kao da želi umrijeti, no u stvarnosti su drugi umirali. BBC-ju je rekao da je za IS ubio 16 ljudi, a sve ih je upucao u njihovim domovima.
Nudio mi je svoju ženu, to me potaknulo da ga ubijem
Khaled se prisjetio i kako je ubio jednu od žrtava koji je inače podučavao islam. Pokucao mu je na vrata, a ovaj mu je otvorio. Uperio mu je pištolj u glavu, a njegova žena je počela vrištati.
– Znao je da ga dolazim ubiti. Pitao me što želim, nudio mi je novac, no rekao sam mu da ne želim novac. Zaključao sam njegovu ženu u drugu sobu. Na kraju je u očaju opet nudio novac, i ženu. Kazao mi je da ako želim spavati s njegovom ženom, da to mogu učiniti pred njim, samo da ga ne ubijem. To me potaknulo da ga ubijem – prepričava Khaled.
Ubijanje je bila moja samoobrana, ne žalim ni za čim
IS je ponekad za ubojstva i smrti krivio SAD, a ponekad im je bilo svejedno što će ih okriviti za masovna ubijanja. Samo mjesec dana nakon što je počeo ubijati za IS, Khaled je bio siguran da će uskoro doći i ubiti njega.
Pobjegao je, najprije automobilom u grad Deir al-Zour, a kasnije u Tursku.
Na pitanje BBC-ja žali li za nečim što je napravio, Khaled odgovara:
– Sve o čemu sam tada razmišljao je kako pobjeći i ostati živ. Nije zločin to što sam učinio. Kad vidite nekoga s oružjem kako vam tuče oca, braću i rodbinu, ne možete biti tihi i niti jedna sila vas ne može zaustaviti. Ono što sam radio bila je samoobrana.
Ubio sam više od 100 ljudi u borbama protiv režima i protiv IS-a, i ne kajem se. Bog zna da nikad nisam ubio nevinu osobu niti civila. Kad pogledam u ogledalo vidimo se kao princa. I noću mirno spavam, jer smrt zaslužuju svi oni koji su od mene tražili da ubijam.
Kad sam napustio Siriju, opet sam postao civil. Sad kad mi netko kaže nešto nepristojno, samo kažem – ‘Kako želiš!’.
(Izvor: Jutarnji list)