Nadalje, Mel Gibson, koga je serijal proslavio, danas je među najomrznutijim facama u Hollywoodu, a novi glumac Tom Hardy nije baš zvijezda: izgleda on sjajno, ali proći će još dosta vremena dok će primati 20 milijuna dolara po filmu kao nekoć njegov prethodnik. Naposljetku, redatelj serijala George Miller filmaš je iznimno krivudave karijere. Čim je “dvojka” proglašena najboljim akcijskim filmom svih vremena, on je namjerno podigrao “trojku” i završio je u elegičnom tonu. Devedesetih je producirao enormno popularnu obiteljsku komediju “Praščić Babe”, a zatim je sam režirao njegov nastavak, briljantno ostvarenje, međutim, potpuno nerazumljivo klincima. Dobio je Oscara za crtić “Happy Feet – ples malog pingvina”, da bi potom potpisao njegov potpuno konfuzan nastavak.
Srećom, odagnajte strahove, “Pobješnjeli Max: Divlja cesta” ne samo da je odličan film nego i dosad najbolje izdanje serijala, pa nema šanse da podbaci na tržištu. Vjerojatno po prihodima neće tući ni “Osvetnike 2” niti “Brze i žestoke 7”, ali je u odnosu na njih superiorno ostvarenje. Nije to nikakav prednastavak niti postnastavak, naprosto – novo promišljanje franšize s glumcem koji je u svemu dorastao Gibsonu. Novina je jedino to što svijet postapokalipse više nije tako lud za benzinom, primjereno modernoj ekološkoj osviještenosti najviše mu nedostaje voda, zbog koje glavni negativci drže horde svojih podanika u ropskom položaju.
Miller se superiorno poigrava gledateljem, “Pobješnjeli” Max Rockatansky prvih pola sata provodi vezan na najrazličitije načine, s brnjicom na licu, a razigrava se tek poslije. Iako u filmu ima puno nasilja, nije to nikakva razbibriga za štemere: jako puno likova su žene, a u nekoliko prigoda se istakne kako su muškarci zapravo djeca koja ne znaju kontrolirati agresivnost. Uostalom, Hardyjeva potpuno ravnopravna partnerica je Charlize Theron, koja je kreirala jedan od najfascinantnijih akcijskih likova u povijesti kinematografije, jednoruku osvetnicu koja bi htjela da ljudi žive u idiličnim oazama a ne na nemilosrdnim pustarama.
Film je fascinantno režiran, prve dvije trećine protječu u furioznom ritmu, koji u svemu nadmašuje “Drumskog ratnika”, zatim uslijedi kraći kontemplativni dio, da bi sve završilo čistim akcijskim orgijanjem u kojem se Miller rijetko kad ponavlja. Izbor glumačkih fizionomija, dizajn vozila i oružja, nadahnuti specijalni efekti (3-D je izvrstan), sve su to razlozi zbog kojih će mnogi pogledati ovog “Pobješnjelog Maxa” i nekoliko puta. Bez obzira koliko grozničavo iščekivali nove “Ratove zvijezda”, na kraju godine vjerojatno ćete morati priznati da boljeg filma od ovog u 2015. niste vidjeli.
(izvor: jutarnji.hr)