Šesnaest hrvatskih generala otvorenim pismom obratilo se u nedjelju hrvatskoj javnosti, posebice braniteljima i svojim suborcima. Među potpisnicima pisma su i generali HVO-a Zlatan Mijo Jelić, Željko Šiljeg, Živko Budimir, Ljubo Ćesić Rojs…
“Hrvatskoj javnosti, posebice braniteljima i našim suborcima u Republici Hrvatskoj, unatoč svim problemima kroz koje hrvatski narod proteklih godina i desetljeća prolazi, ne jenjavaju jalove rasprave o prošlosti, o Drugome svjetskome ratu, o NDH, o Jasenovcu, o ustašama, četnicima, partizanima, Bleiburgu i križnim putovima, o bezdanima i jamama u kojima počivaju desetci i desetci tisuća razoružanih hrvatskih vojnika, civila, žena, djece i staraca. Za golemu većinu izostale su presude komunističkih, partizanskih sudova, koje su završavale sa ‘znamenitim’, ‘antifašističkim’ pozdravom: Smrt fašizmu, sloboda narodu!
I na kraju presuda tih prijekih sudova, opečaćenih zvijezdom petokrakom, uslijedile su žice koje su zamjenjivale lisice, pa nož i metak u potiljak, smrtni hropci i jauci mnogih nedužnika i nesretnika. Kosti im i danas počivaju u znanim i neznanim bezdanima, jamama, tenkovskim rovovima, a i pod asfaltom putova i naselja od Slovenije, Hrvatske Bosne i Hercegovine, Vojvodine, Srbije, do Makedonije! Posvuda Jazovke, Macelji, Hude Jame, masovne grobnice čak i u središtu Zagreba i okolici, u Gračanima, Šestinama, Markuševcu…
U Zagreb je tako ušla partizanska srpska brigada i odmah po ulasku 8. svibnja 1945. ‘oslobodila’ života tisuće građana! Ništa bolje nisu prošli ni ostali hrvatski gradovi i naselja, od sjevera do juga, do Splita, Dubrovnika, od Odžaka do Mostara, Čitluka, Čapljine, Ljubuškoga , Širokoga Brijega…
Tako je izgledalo ‘oslobođenje’ u svibnju, lipnju, srpnju 1945. Od tada, sve do uspostave Republike Hrvatske 1990. god., nisu prestajala stradavanja svih onih, koji su se usudili reći zlu da je zlo, doduše, valja to priznati, iza pedesetih, šezdesetih godina minula stoljeća, na nešto sofisticiraniji način! Naime, uspostavili su ‘pravnu’ državu i ‘bratstvo i jedinstvo naših naroda i narodnosti’. Nije više bilo masovnih likvidacija, prijekih sudova, ali su ostali progoni i ubojstva hrvatskih domoljuba. KOS i UDBA, po nalogu Komunističke partije vršili su diljem svijeta likvidacije političkih neistomišljenika, a napose hrvatskih političkih emigranata!
Nitko se nikada, ni zločinački, komunistički sustav bivše tvorevine FNRJ, SFRJ, ni nositelji toga sustava nisu ispričali za te monstruozne masovne zločine! To je shvatljivo, kada se ima na umu o kakvim se ‘humanistima’ i ‘oslobodiocima’ radilo. Nije, međutim, u tom pogledu, shvatljivo ponašanje političkih garnitura u slobodnoj, samostalnoj i demokratskoj Hrvatskoj! Potomci žrtava nisu još uvijek doživjeli da čuju samo jednu, jedinu riječ: Oprostite! Nisu doživjeli da se strašni zločini istraže, bez obzira na to tko ih je počinio i bez obzira na to jesu li u pitanju Jasenovac, Macelj ,Huda Jama i ostala silna stratišta i gubilišta, bez obzira radilo se tu o crnima ili crvenima, o komunistima ili nacistima ili fašistima!
Ne samo to, na javnoj sceni imamo političare, ‘antifašiste’, koji zločine opravdavaju i govore da su bili nužni, a jedan, saborski zastupnik, inače čelnik HSS-a, jedne od najstarijih hrvatskih stranaka, kojoj je na čelu bio učitelj hrvatskoga naroda Stjepan Radić, nedavno javno obznanjuje da žali što ‘oslobodioci’, kosovci i udbaši nisu bili temeljitiji! Naime, predsjednik Hrvatske seljačke stranke smatra da su premalo ubili hrvatskih, političkih emigranata!
Ovakva grozna izjava nije izgovorena čak ni u bivšoj državi i sustavu! Ali u hrvatskoj državi, tri desetljeća od njena nastanka, čujemo, trpimo takve prijetnje! Nije li to govor mržnje? Nije li to verbalno totalitarističko, fašističko stajalište? Je li moguće bez ikakve odgovornosti i posljedica tako pisati i govoriti u uljuđenim demokratskim državama i društvima? U Hrvatskoj je moguće! Čovjek je sada u predstojećim izborima u koaliciji sa SDP-om.
A takvima su puna usta antifašizma i sijanja mržnje prema ustašama, koje izmišljaju po dnevnoj potrebi i to najčešće onda, kada na vidjelo isplivavaju društvene anomalije, neviđene korupcije, pljačke i lopovluci!
Mi, ratni generali, admirali i zapovjednici, smatramo svojom dužnošću, opetovano i stalno govoriti i ukazivati na sve te deformacije, kriva stajališta, postupke i činidbe, koje su nas dovele do ovakvoga stanja u kojem se nalazimo kao narod i država!
Isto tako, želimo, hoćemo i moramo progovoriti povodom presude Visokoga prekršajnoga suda RH, kojom je, dopušteno, slobodno i nekažnjivo izvoditi pjesmu ‘Čavoglave’ i u kojoj se, između ostaloga, nalazi i pozdrav ili poklič Za dom spremni!
Dobro je poznato široj javnosti da se radi o udarnoj pjesmi iz Domovinskoga rata, koju je pjevao Marko Perković Thompson, a koja je na početku velikosrpske, jugokomunističke agresije na Hrvatsku, hrabrila goloruke branitelje u suprotstavljanju armadi, sa crvenim zvijezdama petokrakama na čelu, pomiješanim s četničkim kokardama, dakle onima i takvima koji su pjevali u Vukovaru ‘bit će mesa, bit će mesa, klat’ ćemo Hrvate!’ Da , bilo je hrvatskoga mesa! Pao je Vukovar i dogodila su se klanja i Ovčara! A u Bosni, Srebrenica! Kanibali su obavili svoje! Da je pala Hrvatska dogodio bi se ponovno Bleiburg, samo bi, ovaj puta, bili još temeljitiji i krvoločniji!
Promptno, nikada brže, nakon presude oglasio se i Ustavni sud RH, koji nas je ‘podučio’ da je pozdrav Za dom spremni iz NDH, da je ustaški i da kao takav nije u skladu s Ustavom Republike Hrvatske! Bilo bi zanimljivo upitati taj Sud, je li pozdrav Smrt fašizmu sloboda narodu, koji u svojoj naravi poziva na ubijanje, protuustavan i je li možda sličan ili isti kao fašistički, nacistički ,budući da su pod tim pozdravom počinjeni silni zločini nad nevinim ljudima?
Valjalo bi ih upitati kada će petokraka, srpovi i čekići biti zabranjeni u javnom prostoru naše države?! Ili će i u idućih trideset godina u Hrvatskoj biti na javnoj sceni nijekanje ili opravdavanje zločina jednih, a sotoniziranje i preuveličavanje onih drugih! Ponavljamo svaki zločin je zločin i ni s čim se ne može opravdati.
Duboko, u same temelje našega Domovinskoga i obrambenoga rata utkana je ideja nacionalnoga pomirenja! Nositelj te ideje je bio dr. Franjo Tuđman. On je pokret, koji je osnovao s nekolicinom hrabrih ljudi, nazvao HDZ, ističući u samome nazivu hrvatstvo, demokraciju, zajedništvo i pomirenje svih hrvatskih ljudi. Golema većina hrvatskoga naroda mu je povjerovala i slijedila taj put. Pod njegovim vodstvom ostvarili smo pobjedu, oslobodili okupirane dijelove naše Domovine i oživotvorili san svih onih koji su se za slobodu i samostalnost Hrvatske borili u minulim ratovima, u prvome, drugome svjetskome ratu i u svim ostalim bitkama i bojevima kroz povijest, koja nam kao narodu, najčešće, nije bila naklonjena! Mi u Domovinskome ratu nismo pitali jedni druge iz kakvih obitelji dolazimo, nije nas interesiralo na čijoj i kojoj su strani bili naši očevi i djedovi u Drugome svjetskome ratu! Bili smo jedno srce i jedna duša, spremni jedni za druge i za Hrvatsku učiniti sve što se od nas traži!
Takvu smo Hrvatsku, ponosnu, slobodnu, punu zanosa i poleta predali u ruke političarima! Nismo im predali priče o partizanima i ustašama! Ta smo poglavlja iz naše povijesti ostavili iza sebe. A oni su, osobito, oni koji su naslijedili Tuđmana, na kormilu države, ponovno otkopali rovove, puni žara i zanosa u traženju ‘ustaških zmija’. Iza 2000. sustavnom detuđmanizacijom s ciljem dekroatiziranja, kompromitirali su tu veliku i plemenitu ideju nacionalnoga pomirenja!
Ovom prilikom, obraćamo se hrvatskoj javnosti, posebice braniteljima, našim suborcima i poručujemo im da moramo sačuvati jedinstvo i slogu koja nas je resila u ratu! Da ne nasjedamo ni na kakve podjele, kao na primjer pokušaje da se pripadnike HOS-a, regularne postrojbe Hrvatske vojske, diskreditira na potrošenim pričama o ustašama i partizanima, o fašistima i antifašistima. Tim više što mi jako dobro znamo kako su izgledali i što su činili crveni antifašisti s JNA i četničkim formacijama diljem Hrvatske i Bosne i Hercegovine! Bili su na našem nišanu i izgubili su rat! Kao gubitnici, na žalost, ostavili su iza sebe i u ovome ratu, krvave i zločinačke tragove! Baš onako kako su to činili nacisti, fašisti i komunisti!
Glede pozdrava Za dom spremni, želimo reći slijedeće: Točno je da se taj pozdrav rabio za vrijeme Domovinskoga rata i da ga nisu rabili samo hosovci! Nikome nije tada padalo na pamet razmišljanje o podrijetlu toga pozdrava! Taj je pozdrav i na znaku kojeg su nosili pripadnici postrojbe HOS-a! Prema tome, bez obzira na određena stajališta nekih ljudi, pa i institucija, pozdrav je ubaštinjen u tekovine našega Domovinskog, obrambenog i antifašističkog rata! Branitelji, koji su se tako pozdravljali nisu išli u osvajanje tuđih teritorija, nisu ratovali u Srbiji, već za svoj dom, za koji su mnogi spremno položili život.
Pozdrav ‘za dom spremni’ nastao je puno prije osnutka ustaškog pokreta i nastanka NDH. Njime su se u ustaškoj vojnici služili svega godinu dana. Potom su dodali pozdravu, poglavnika! Dakle, ustaše su se pozdravljale ‘Za dom i poglavnika spremni’, što u domobranstvu i u ostalim dijelovima oružanih snaga, kao i u građanstvu nije bilo prihvaćeno. U dublje povijesne raspre ne želimo i nećemo ulaziti, kao i što nećemo ni nasjedati ustaškim, kosovskim, udbaškim, partizanskim i drugim antihrvatskim pričama.
U međuvremenu, iz godine u godinu, ti isti nam tresu duhovne, gospodarske i demografske temelje suverene, slobodne i demokratske Hrvatske! Jasno, po potrebi pozivaju se na nas i naše zasluge! Umjesto nas govore na obljetnicama naših ratnih, pobjedničkih operacija. Pokraj nas živih, tumače, ako treba i Domovinski rat! A Slavonija, hrvatska žitnica i hraniteljica, po kolodvorima ispraća svoju djecu koja napuštaju Domovinu u potrazi za boljim i dostojnijim životom! Ni u ostalim hrvatskim pokrajinama nije puno bolje stanje!
Branitelji su utkali svoje živote u biće hrvatske države. Mnogi su pali i umrli da bi Hrvatska živjela! U ime njihovih žrtvovanih života i u ime njihovih obitelji, očeva, majki, braće, sestara i djece, mi još uvijek živi, postavljamo pitanja o našoj hrvatskoj sadašnjosti i budućnosti! Tražimo od mjerodavnih ljudi i struktura djelatne odgovore na egzistencijalna pitanja demografske, a ne političke, birokratske fraze i floskule! I još nešto: Molimo državne institucije i nositelje vlasti da poštuju vrijednost i spremnost hrvatskih ljudi, koja ih je označavala i resila u Domovinskome ratu, a i danas ih resi, označuje i čini ponosnima da žive i ginu za Dom!”, stoji u pismu koje završava pozdravom Domovini vjerni!.
Potpisnici pisma su:
General bojnik Ivan Tolj
General bojnik Ivan Kapular
Pričuvni general bojnik Andrija Hebrang
Admiral Davor Domazet Lošo
General pukovnik Josip Čuletić
General pukovnik Željko Šiljeg
General bojnik Žarko Tole
General bojnik Marinko Krešić
General pukovnik Mile Ćuk
Stožerni brigadir Rajko Dumančić
General bojnik Ljubo Ćesić Rojs
General bojnik Zlatan Mijo Jelić
General bojnik Rahim Ademi
General bojnik Miljenko Galić
General pukovnik Živko Budimir
General bojnik Blago Dujmović.