Članovi “Mlade Bosne” izvršili su atentat u znak prosvjeda protiv austrougarske okupatorske politike i težnje većinskog srpskog naroda za oslobođenje i ujedinjenje.
Zbog atentata na Franca Ferdinanda, 12. listopada 1914. godine pred sud je izvedeno 25 mladih ljudi.
Od šest atentatora, njih pet je bilo mlađe od 21 godine, što ih je, prema tadašnjem zakonu, činilo maloljetnim. Osuđeni su 29. listopada 1914. na dugogodišnje zatvorske kazne i smrt vješanjem.
U vrijeme kad se dogodio atentat, Gavrilo Princip je bio mlad za smrtnu kaznu, pa je osuđen na dvadeset godina zatvora, gdje je bio izložen strašnim mučenjima.
Kaznu je služio u češkom Terezinu, gdje je i preminuo 28. aprila 1918. godine. Pri kraju života veoma je oslabio zbog loših zatvorskih uvjeta, tamničenja i mučenja.
Na zidu ćelije u kojoj je i umro, prije 99 godina, Princip je napisao: “Naše će sjene hodati po Beču, lutati po dvoru, plašiti gospodu…”.
A na zatvorskoj limenoj porciji, u znak sjećanja na noć uoči atentata kada su se vidovdanski heroji zakleli na grobu “mladobosanca” Bogdana Žerajića da će oni ostvariti njegovo započeto djelo, Gavrilo je urezao stihove: “Tromo se vreme vuče, i ničeg novog nema, danas sve kao juče, sutra se isto sprema. Pravo je rekao Žerajić, taj srpski soko sivi – Ko hoće da živi nek ‘mre, ko hoće da ‘mre nek živi”.
Posmrtni ostaci “vidovdanskih junaka” nakon Prvog svjetskog rata, 7. lipnja 1920. godine preneseni su i sahranjeni u zajedničkoj grobnici u Sarajevu da bi tek 1939. godine njihove kosti bile konačno položene u kapeli “Vidovdanskih heroja” na pravoslavnom groblju, na Koševu.
Vlasti Kraljevine Jugoslavije postavile su spomen ploču na mjestu gdje je Princip izvršio atentat, ali su je okupatorske njemačke i ustaške snage, koje su došle u Sarajevo, uklonile 1941. godine i odnijele na dar nacističkom vođi Adolfu Hitleru.
Na istom mjestu, nakon Drugog svjetskog rata ponovo je postavljena spomen ploča na kojoj se nalazio natpis: “Sa ovoga mjesta 28. lipnja 1914. godine Gavrilo Princip je svojim pucnjem izrazio narodni protest protiv tiranije i stoljetnu težnju naših naroda za slobodom”.
Tu spomen ploču u proteklom ratu u BiH, 1992. godine maljem su uništili pripadnici muslimanske vojske, kao i Principove otiske stopa na mjestu atentata koje su se nalazile ispred Muzeja “Mlade Bosne”.
Most u Sarajevu, nedaleko od mjesta atentata, 1918. godine dobio je naziv Principov most, da bi ga nakon proteklog rata vlasti u Sarajevu preimenovale u Latinsku ćupriju.
I rodna kuća Gavrila Principa, koja je bila zapaljena u Drugom svjetskom ratu, a obnovljena 1964. godine i pretvorena u spomen-muzej koji je čuvao uspomenu na ovog hrabrog mladića, ponovo je zapaljena 1992. godine.
Gavrilo Princip simbol je zajedničke borbe Srba, muslimana i Hrvata na početku 20. stoljeća protiv kolonijalne vlasti Austrougarske i za oslobođenja svih Južnih Slovena, izjavio je Srni politikolog Srđan Perišić.
Povodom 100 godina od smrti Principa, Perišić je podsjetio da su Princip i članovi organizacije “Mlada Bosna”, koju su činili obrazovani omladinci Srbi, Hrvati i muslimani, na početku 20. stoljeća opirali okupaciji i kolonijalnoj vlasti Austrougarske.
“Ta zajednička borba nam daje danas poruku da sva tri naroda imaju određeni zajednički nazivnik, a to su Gavrilo Princip i ideja `Mlade Bosne`”, rekao je profesor na Filozofskom fakultetu u Istočnom Sarajevu.
Međutim, napomenuo je on, današnja bošnjačka i hrvatska elita proglašavaju Principa teroristom i srpskim nacionalistom i na taj način, praktično, odustaju od tog zajedničkog.
Prema njegovim riječima, bošnjačka elita je za jedinstvenu BiH, ali kada je riječ o Gavrilu Principu pokazuje pravo lice – da je protiv zajedničke ravnopravne BiH sa tri ravnopravna naroda, prenosi Srna.
U Bosanskom Grahovu, mjestu rođenja Gavrila Principa, sutra će biti obilježeno sto godina od njegove smrti.
Obilježavanju će, između ostalih, nazočiti član Predsjedništva BiH iz Republike Srpske Mladen Ivanić i ministar rada i braniteljsko -invalidske zaštite Republike Srpske Milenko Savanović.
(Izvor: Srna)