COVID-19 će preoblikovati naš svijet. Još ne znamo kada će se završiti kriza, ali možemo biti sigurni da će kada to vrijeme dođe, naš svijet izgledati puno drukčije. Koliko drukčije, ovisit će od izbora koje donosimo danas.
Piše: Josep Borrell Fontelles, visoki predstavnik Europske unije i potpredsjednik Evropske komisije
Kriza oko COVID-19 nije rat, već je „nalik na rat“ pošto zahtijeva mobilizaciju i usmjeravanje resursa na neviđenoj razini. Solidarnost između zemalja i spremnost na žrtvu za opće dobro su presudni. Samo udruživanjem i suradnjom preko granica možemo pobijediti virus i obuzdati njegove posljedice – a EU tu ima središnju ulogu. To je bio jasan i jedinstven stav ministara vanjskih poslova EU kada smo 23. ožujka razgovarali o krizi putem video veze.
Ponekad se kaže da se ratovi ne dobivaju taktikom ili čak strategijom, već logistikom i komunikacijama. To se čini istinitim i za COVID-19: onaj tko najbolje organizira odgovor, brzo izvlači najbolje iz naučenih lekcija iz cijelog svijeta i uspješno komunicira s građanima i ostatkom svijeta, najbolje će odgovoriti.
U tijeku je globalna bitka za narativ u kojoj je ‘tajming’ presudan faktor. U siječnju je dominantan stav bio da je ovo lokalna kriza u provinciji Hubei, pogoršana prikrivanjem ključnih informacija od strane partijskih službenika Kine. Europa je poslala puno medicinske opreme kako bi pomogla kineskim vlastima koje su tada bile preplavljene.
Od tada je Kina svela nove lokalne infekcije na jednoznamenkaste brojke – i sada šalje opremu i liječnike u Europu, kao što to čine i drugi.
Kina agresivno gura poruku da je, za razliku od SAD-a, odgovoran i pouzdan partner.
U borbi narativa vidjeli smo i pokušaje diskreditacije EU kao takve i neke slučajeve u kojima su Europljani stigmatizirani kao da su svi nositelji virusa.
Poenta za Evuropu je sljedeća: možemo biti sigurni da će se percepcija ponovo mijenjati kako se epidemija i naš odgovor na nju budu razvijali. Ipak, moramo biti svjesni da postoji geopolitička komponenta, uključujući borbu za utjecaj kroz spinovanje i ‘politiku velikodušnosti’. Naoružani činjenicama, mi moramo braniti Europu od njenih neopravdanih kritičara.
Postoji i bitka narativa unutar Europe. Od vitalnog je značaja da EU pokaže da je to Unija koja štiti i da solidarnost nije prazna fraza. Nakon prvog vala u kojem su državne vlasti imale središnju poziciju, sada EU izlazi na vidjelo zajedničkim akcijama u svim pravcima na kojima su je države članice ovlastile da djeluje: zajedničkom nabavkom vitalne medicinske opreme, zajedničkim ekonomskim poticajima i nužnim ublažavanjem pravila o fiskalnoj i državnoj pomoći.
Pored toga, uloga EU sadrži i značajnu vanjsku komponentu. Mi pomažemo državama članicama u njihovim konzularnim naporima, pomažući da se Europljani koji su diljem svijeta vrate kući.
Na primjer, protekli tjedan, zajednički napori u Maroku omogućili su repatrijaciju oko 30.000 građana EU. To pokazuje da možemo ostvariti rezultate zajedno.
Još puno toga ostaje za uraditi. U svijetu se oko 100.000 europskih putnika prijavilo u lokalnim veleposlanstvima ili konzulatima, ali stvarna brojka onih koji bi se trebali vratiti kući su puno viši.
Globalnoj pandemiji potrebna su globalna rješenja i EU mora biti u središtu borbe.
U kontaktu sam s partnerima diljem svijeta, iz Azije, Latinske Amerike i Afrike, kako bih pomogao u izgradnji koordiniranog međunarodnog odgovora. U krizi, ljudski instinkt često se okreće ka unutra, zatvaraju se granice i brine se za sebe. Iako je razumljivo, ovakav stav je poražavajući.
Hitna situacija u vezi sa COVID-19 ne može se riješiti unutar jedne zemlje. To jednostavno znači da ćemo se svi duže boriti s većim ljudskim i ekonomskim gubitcima.
Umjesto toga, trebamo raditi na radikalnom proširenju međunarodne suradnje između znanstvenika, ekonomista i kreatora politika.
U UN-u, Svjetskoj zdravstvenoj organizciji i MMF-u.
U okvirima G7 i G20 i drugim međunarodnim forumima. Objedinjavanjem resursa u liječenju i pronalasku cjepiva. Ograničavanjem ekonomske štete koordiniranjem fiskalnih i monetarnih podticajnih mjera, te održavanjem trgovine robom otvorenom. Suradnjom na ponovnom otvaranju granica kada nam znanstvenici kažu da to možemo. I boreći se protiv on-line kampanja dezinformiranja.
Ovo je vrijeme za solidarnost i suradnju, a ne za prebacivanje krivnje koje neće izliječiti nijednu oboljelu osobu.
Dok su potrebe velike kod kuće, EU također treba biti spremna pomoći drugima koji se nalaze u nestabilnim situacijama s rizikom da se preopterete. Samo pomislite na izbjegličke kampove u Siriji i što bi se dogodilo kad bi COVID-19 izbio tamo među ljudima koji su već toliko propatili.
U ovom pogledu, Afrika predstavlja razlog za veliku zabrinutost. Njeno nedavno iskustvo s Ebolom je možda veće u usporedbi sa Europom kada je riječ o upravljanju pandemijom, ali su zdravstveni sustavi sveukupno vrlo slabi i puna epidemija bi bila razorna. Društveno udaljavanje i život u izolaciji je esponencijalno teži u gusto naseljenim urbanim sredinama u Africi. Milijuni u Africi zarađuju za život u neformalnoj ekonomiji i morati će rješavati epidemiju bez ikakve mreže socijalne sigurnosti.
Prije nego što je virus pogodio kontinent, Afrikanci, zajedno s ostalim ekonomijama u razvoju, moraju se suočiti s ogromnim povlačenjem kapitala.
Druge zemlje poput Venecuele ili Irana mogu se srušiti bez naše podrške.
To znači da bi im trebalo osigurati pristup pomoći MMF-a. U slučaju Irana, moramo osigurati da se legitimna humanitarna trgovina može nastaviti uprkos američkim sankcijama.
Trebalo bi se također sjetiti da nijedan drugi problem na koji smo se fokusirali prije krize oko koronavirusa nije nestao. Zapravo, oni se mogu pogoršati. COVID-19 možda može i produbiti neke duže sukobe u okruženju.
Kao Europa, već smo se morali prilagođavati na svijet rastućih geopolitičkih tenzija, posebno između SAD-a i Kine. I ovdje je rizik da će se kriza oko COVID-19 spojiti s postojećim trendovima.
Sveukupni zadatak EU je da prkosi kritičarima i pokaže vrlo konkretno da je učinkovita i odgovorna u kriznim vremenima. Jean Monnet je u svojim memoarima napisao da će „Europa biti iskovana u krizama i bit će zbir usvojenih rješenja za te krize“. Neka to bude naša ideja vodilja dok se borimo protiv ove krize i pripremamo za ono što slijedi.