Asocijacija studenata Fakulteta političkih nauka Sarajevo “SPONA”, studentska organizacija Fakulteta političkih nauka Banja Luka te Udruga Hrvatski studentski politološki forum iz Mostara, reagirale su zajedničkim priopćenjem za javnost a u svezi s imenovanjem Martine Mlinarević za veleposlanicu BiH u Češkoj iako navedena nema sveučilišnu diplomu. Slične poteškoće oko sveučilišne diplome i diplomatske službe imao je svojedobno, također književnik, i za sada jedini bh. nobelovac Ivo Andrić.
Kako su naveli, smatraju da je ovo “snažan udar na demokrateske i pravne temelje” BiH.
“Duboko svjesni da nijedno društvo nema budućnosti bez vladavine prava te vrednovanja izvrsnosti i znanja, nećemo dopustiti ignoriranje očitog primjera urušavanja pravne države, jednakosti svih građana pred zakonom, šta dugoročno može imati dalekosežne posljedice po demokratski poredak u Bosni i Hercegovini.
Imenovanje veleposlanice Mlinarević, unatoč činjenici da dotična nije ispunila zakonski propisane uvjete, odnosno ne posjeduje sveučilišnu diplomu, nedvosmisleno predstavlja snažan udar na demokratske i pravne temelje BiH.
U trenutku kada visokoobrazovani kadrovi naše zemlje zbog nemogućnosti zapošljavanja napuštaju zemlju odnoseći teško steknuta znanja, na veleposlanička mjesta se imenuju nekvalificirani kandidati, protivno pravnim propisima ove države.
Sporno imenovanje smatramo utoliko skandaloznijim s obzirom na činjenicu da je njime Predsjedništvo BiH prekršilo vlastitu Odluku o postupku imenovanja veleposlanika i drugih međunarodnih predstavnika BiH koju je upravo samo usvojilo 22. travnja 2013. godine.
Svi studenti u BiH, bez iznimke, imaju puno pravo postaviti pitanje cjelokupnoj bh. javnosti, zašto uopće trebaju plaćati skupocjene studije i teško polažu ispite kako bi stekli potrebne kvalifikacije i znanja, ako je očito da sama država, čak i u vlastite diplomatske službe, šalje nekvalificirane kadrove?!
Ova zemlja može imati bolju budućnost isključivo kroz vrednovanje izvrsnosti te poštivanje temeljnih demokratskih vrijednosti, a vladavina prava to zasigurno jeste.
Tražimo da institucije BiH počnu raditi svoj posao, zaustave protuzakonito imenovanje, kompromitaciju naše zemlje i promoviranje nejednakosti bh. građana pred zakonom”, navodi se u zajedničkom studentskom priopćenju.
Zašto spominjemo Ivu Andrića?
Slične poteškoće oko sveučilišne diplome i diplomatske službe imao je svojedobno, također književnik, i za sada jedini bh. nobelovac Ivo Andrić.
Andrić je također bez sveučilišne diplome i također mimo svih pravila i striktno poštovanih normi tadašnje diplomatske službe, postavljen za činovnika u Poslanstvu Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca u New Yorku, potom na prvu diplomatsku službu na dužnost vicekonzula u Vatikanu, potom u Bukurešt pa u Trst te Grac.
“Budući da se pročulo da Ivo Andrić nikada nije završio fakultet, a ta se priča proširila po beogradskoj čaršiji zaprijetivši da će se pretvoriti u skandal, zaprijetio mu je otkaz u Ministarstvu vanjskih poslova, jer bez fakulteta nije mogao dalje raditi u diplomatskoj službi. Zaista, u njegovim pomno retuširanim životopisom piše da je studirao filozofiju na fakultetima u Zagrebu, Beču, Krakovu i Gracu, no nigdje ne piše da je stekao fakultetsku diplomu. Zato će njegov zaista volšebni prijem u diplomatsku službu Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca ostati prava zagonetka”, piše u feljtonu o Ivi Andriću autor Nadan Filipović.
Priča o Andrićevoj diplomi, kako piše ovaj autor, ide ovako:
“Između zaobilazne mogućnosti da fakultet završi diplomiranjem i državnim ispitom, ili obranom doktorata, Andrić bira drugu mogućnost i u jesen 1923.godine upisuje se kao student na Filozofski fakultet Univerziteta u Gracu. Samo osam mjeseci nakon upisa na fakultet Ivo Andrić faktički kao “brucoš” na zaista čudan i ekspresan način u lipnju 1924. godine u Gracu brani doktorsku tezu pod naslovom “Die Entwicklung des geisitigen Leben in Bosnien unter der Entwicklung der turkischen Herrschaft” (Razvoj duhovnog života u Bosni pod uticajem turske vladavine). 15. rujna 1924. godine, pošto je obranio doktorat, stiče pravo za vraćanje u diplomatsku službu. Krajem godine postavljen je u Beograd u Političko odjeljenje Ministarstva vanjskih poslova. Na prijedlog Bogdana Popovića i Slobodana Jovanovića 1926. godine Ivo Andrić biva primljen za člana Srpske akademije nauka i umetnosti. U listopadu iste godine biva postavljen za vicekonzula Generalnog konzulata Kraljevine Jugoslavije u Marseju. Sljedeće 1927. godine, tri meseca provodi na radu u Generalnom konzulatu u Parizu…”
/Republikainfo.com/