O narcisoidnom poremećaju – nitko nema pravo u vama tražiti svoju žrtvu

Google+ Pinterest LinkedIn Tumblr +

Danima ležim u mraku, moj mozak me bombardira s najgorim scenarijima koji s filmom nemaju ništa, ali s mojim životom imaju i to toliko istinito od kojih dobivam psihološke udare u cijelom tijelu svaku minutu. Gubim snagu i nestaje me…, riječi su e-maila koji mi je stigao u vapaju studentice iz Zagreba pisanog u tri sata poslije pola noći.

Piše: Dubravka Mijatović – integrativna terapeutkinja, PEAT trenerica, Access Consciousness facilitatorica/ Dnevni list

Fotografija: Goran Primorac

Ivica se pojavio na terapiji u jednom beztežinskom, rastresenom stanju i disocijaciji. Njegove oči su razgoračeno vidjele samo strah. Hodao je ubrzano, lelujavo sa „zaustavljenim“ dahom, šeprtljavim hodom, pogrbljenom kralježnicom i mlitavim tijelom sa labavim, spuštenim rukama koje nisu imale koordinaciju u gibanju sa ostatkom tijela. Njega u tijelu „nije bilo“!

Alen je sa smješkom govorio kako se ne pomiče s mjesta. I nije smatrao nekim razlogom za propitkivanjem sebe svoj propali brak i sve ono što je proživio i šuteći pretrpio. Taj brak je bio preslika nesnošljivog braka njegovih roditelja koji je također završio razvodom. Tolike boli, usamljenost koja se godinama taložila i držala ga s podignutom ručnom, simptomatikom se prebacila na njegovo srce koje je jurilo 160 otkucaja „na minutu“.

Zajedničko ovim ljudima je narcisoidni roditelj.

Narcisoidni poremećaj osobnosti je težak poremećaj koji u sebi nosi pojam grandioznosti što bi za osobu koja ga ima značilo „ja sam najbolji, najpametniji, najsposobniji, najmoćniji, a vi ostali ste ispod moje razine i vaša je uloga da mi služite“. Superiornost naspram inferiornosti.

Oni prkose svakoj logici. Jako su obrambeno nastrojeni i verbalno napadaju ili ponižavaju osobu koja im argumentirano ukaže na određenu situaciju. Patološki su lažovi. Vrhunski glumci u „divnom“ predstavljanju sebe dok ne „ulove“ žrtvu. Tada postaju predatori.

Osobe sa ovim poremećajem imaju neurobiološka oštećenja u prednjem desnom dijelu mozga koji je zadužen za empatiju. Nedostaju im neuronska ogledalca. Razlog tome može biti genetski, zatim jaka traumatizacija u djetinjstvu, ali i preveliko izražavanje posebnosti koje roditelj“ lijepi“ na svoje dijete.

No, to ih ne opravdava u onome što čine drugoj osobi ili osobama. Ono što karakterizira osobe s narcisoidnim poremećajem je taktika u kojoj od druge osobe, npr. partnera, traže svaku informaciju i to upotrijebe kao najubojitije oružje protiv nje ili njega. U 80 posto slučajeva ovaj poremećaj zahvaća muškarce, a u 20 posto žene.

Nastrojeni su antisocijalno, ali u sigurnom okruženju, dakle, u vlastitom domu prema svojoj partnerici, djetetu ili bratu i sestri gdje su „nanjušili“ dobru podlogu za istovarivanje vlastitog narcističkog bijesa, frustracije pa čak i nasilja. Iako u društvu paze da ostave jako dobar dojam.

Druga strana njihove „grandioznosti“ je duboki osjećaj nesigurnosti ili ranjivo samopoštovanje kojeg stalno zaobilaze i ukoliko ih neka osoba približi tom dijelu sebe, ispucat će u nju šaržer metaka i gađat će ju u najosjetljivije dijelove. Kad bude siguran da ju je dovoljno ponizio i obezvrijedio, ponovno će sebi vratiti osjećaj „vrijednosti“ i „moći“(nezdrave).

Osoba koju je izvrijeđao, čak namjerno izmišljajući uvredljive neistine o istoj će biti ubijena u pojam. U svako zdravorazumsko poimanje navedenoga. Tada se počinju preispitivati, gubiti sebe i svoje samopoštovanje. Na pitanje, zbog čega oni ovo čine, odgovor je zbog energije tj.hrane. Hrane se krvlju „žrtvenog janjeta“ sišu mu energiju. Uživaju u osuđivanju i vašoj boli.

Čista patologija! Treba li žaliti ovakvu patologiju? NE!

Iako im je slast prebaciti svu krivnju na drugu osobu na koju su se kao krpelj nakačili, jedino su oni odgovorni za svoje stanje, odnosno, poremećaj. Hoće li u njemu ostati ili ga liječiti.

Stalna neizvjesnost, napetost, strah i strepnja prate one koji imaju bliskog člana obitelji s ovim poremećajem zbog njihove impulzivnosti, nepredvidivosti i agresije što dovodi do depresije, anksioznog poremećaja, stalnih bolova u trbuhu, disocijacije, zatvaranja u sebe, izolacije itd.

Ipak, morate postaviti granice!

Nitko nema pravo da se tako ponaša prema vama, osim ako mu vi to dozvolite. S ovakvim osobama ne računajte na zdravu povezanost, razumijevanje, suosjećanje, komunikaciju, uvažavanje, ispriku jer su prazni i nesposobni za ljubav i voljenje. Da biste sačuvali sebe i svoje cjelokupno zdravlje, od ovih osoba jednostavno OTIĐITE!

Share.

Comments are closed.