Ivica Mišić: Samo premijer Plenković pomogao je da trasa autoceste ne ide kroz hrvatska sela u RS-u

Google+ Pinterest LinkedIn Tumblr +

“Dodik ignorira biskupa Komaricu i kardinala Puljića koji se jedini bore za Hrvate u Bosni i Hercegovini, koji podržavaju Ustav BIH. Nažalost i naša politika je podržala istjerivanje stranih sudaca iz Ustavnog suda BIH, što smatram jako lošim jer se na taj način ide na ruku onima koji su protjerali naše Hrvate iz BIH”, kaže Mišić.

Neovisni zastupnik u Saboru Republike Hrvatske, Ivica Mišić, nedavno je apelirao na gorući problem hrvatskih povratnika u bh. entitet Republika Srpska. On je naglasio da se Hrvatima u RS-u silom želi oteti vlasništvo nad nekretninama.

“Zamislite da vi ne možete u svom selu izgraditi kuću i ne možete biti vlasnici te imovine. Sada politika RS donosi zakon da se imovina oduzme Hrvatima koji nisu nazočni u tim dijelovima”, rekao je Mišić, uputivši apel hrvatskom premijeru Andreju Plenkoviću, novom hrvatskom predsjedniku Zoranu Milanoviću ali i zastupnicima u Hrvatskom saboru da pomognu Hrvatima kako ne bi ostali bez svoje djedovine.

Njegov istup u BiH imao je veliku medijsku pozornost. Hrvatski zastupnik Mišić, u intervjuu za Dnevni list kaže da je samo zahvaljujući pomoći hrvatskog premijera Andreja Plenkovića i njegovom intervencijom kod člana Predsjedništva BiH i predsjednika SNSD-a, spriječeno da trasa budućeg autoputa ide kroz sela hrvatskih povratnika u Republici Srpskoj. Mišić dobrim dijelom kritizira i hrvatsku politiku kojoj zamjera nebrigu o Hrvatima u RS-u, ali i prešućivanje vrijeđanja biskupa Komarice zbog apela o teškom položaju Hrvata u tom entitetu.

Razgovarala: V.S.Herceg/Dnevni list

Nedavno ste kao neovisni zastupnik u Hrvatskom saboru uputili apel hrvatskom premijeru, predsjedniku i zastupnicima zbog vrlo teškog pitanjaHrvata protjeranih iz Republike Srpske i oduzimanju njihove zemlje. Vaš istup je u BiH naišao na veliki medijski odjek, no što očekujete od hrvatskog premijer, predsjednika i zastupnika u Saboru?

-Od Premijera, Predsjednika i zastupnika u Saboru očekujem da konačno krenu u rasvjetljavanja i viđenja sa predsjednikom RS Dodikom- kako riješiti problem Hrvata koji se nisu vratili i zašto im se oduzima zemlja koju su oni posjedovali, a to je neotuđivo pravo svakog čovjeka.

Je li ovakvo, kako ste i sami kazali, ponašanje vlasti u RS-u i nepoštovanje Ustava BiH konačan dovršetak egzodusa Hrvata iz RS-a?

-Smatram da je ovo sada zadnji trenutak da se konačno donese rješenje na koji način vratiti Hrvate natrag u njihove domove u Bosnu i Hercegovinu.

Svojim istupom uputili ste i svojevrsnu kritiku hrvatskoj politici u BiH i hrvatskim političarima u Skupštini RS-a koji se nisu previše pozabavili ovim pitanjem. Zašto je to tako?

-Prošlo je puno godine u kojima politika Hrvatske koja se vodi na području Bosne i Hercegovine nije obratila dovoljnu pažnju prema Hrvatima u Bosni i Hercegovini kako bi se oni vratili u svoje domove u kojima bi se osjećali sigurnima i zadovoljnima kako su se osjećali prije nego što su napustili svoj rodni kraj u kojem su bili većinski narod.

O presudi Ustavnog suda BiH, koji je nadležnosti nad poljoprivrednim zemljištem u RS-u vratio na državu BIH, u javnost je istupio i kardinal Vinko Puljić, istu podržavši te je naglasio da bi ‘provedba zakona RS o poljoprivrednom zemljištu bilo dokrajčivanje etničkog čišćenja’. Biskup Komarica stalno apelira na težak položaj Hrvata u Bih i zauzvrat dobiva prijetnje od Dodika i bez reakcije hrvatskih lidera. Svjedočimo li jednom od najvećih razmimoilaženja najviših predstavnika Katoličke crkve i vodeće hrvatske politike u BiH po pitanju zaštite interesa Hrvata u RS-u?

-Pa naravno, već dvadeset sedam godina otkada je rad počeo i prestao ni jedna hrvatska politika, a ni Hrvati koji zastupaju Hrvate u Bosni i Hercegovini nisu konačno rekli što treba raditi i što činiti kako bi se Hrvati konačno vratili svojim kućama. A i Daytonskom sporazumom Hrvatska je dužna voditi računa i osigurati povratak Hrvata u Republiku Srpsku. Naravno, Dodik ignorira biskupa Komaricu i kardinala Puljića koji se jedini bore za Hrvate u Bosni i Hercegovini, koji podržavaju Ustav BIH. Nažalost i naša politika je podržala istjerivanje stranih sudaca iz Ustavnog suda BIH, što smatram jako lošim jer se na taj način ide na ruku onima koji su protjerali naše Hrvate iz BIH.

Pretpostavljam da ste u kontaktu s mnogim raseljenim Hrvatima iz RS-a. Što vam oni kažu na ovaj problem?

-Razgovarao sam s puno Hrvata koji su istjerani i naravno da su ljudi razočarani u politiku i da ne podržavaju takve istupe hrvatskih političara u BIH, te stoga ja apeliram da je krajnje vrijeme da se preuzme odgovornost za učinjeno i zajedničkim snagama, što znači sudjelovanjem svih stranaka u BIH koje su također odgovorne i dužne pomoći, da se donese plan i program kako vratiti raseljene ljude svojim kućama, kao i zadržati one koji su još tu.

Nedavno je, samo zahvaljujući pisanju medija, a među kojima je Dnevni list bio prvi, kao i članova HKD Napredak, spriječeno trasiranje autoputa preko hrvatskih imanja i domova, što je unijelo novi strah i u ono malo hrvatskih povratnika. Zašto o ovome i dalje šute hrvatski predstavnici u RS-u? Boje li se ili je posrijedi nešto drugo?

-Ja ne znam zašto oni šute i zašto nisu na to izašli no ja sam napravio u tom trenutku sve što je u mojoj moći bilo. Zamolio sam premijera Plenkovića da utječe na Dodika i zamoli ga da sporna autocesta ne ide kroz naša tri sela. Premijer je to i učinio na čemu mu se i ovim putem zahvaljujem. A zašto hrvatski političari šute- pretpostavljam da je to radi svojih interesa zbog kojih su vezani za politiku i zbog bojazni za svoju stolicu. Ništa drugo.

Tko će zaštititi Hrvate u RS-u? Jesu li oni „pomnoženi s nulom“?

-Teško mi je kazati jesu li pomnoženi s nulom ili nisu, ali gledajući za ovih 25 godina na koji se način vodila politika, moglo bi se reći da jesu. No, pitamo se što je u Ustavu Bosne i Hercegovine, odnosno što je s ustavnim pravom prema kojem svaki čovjek ima pravo vratiti se u svoj dom po završetku rata. Međutim, istina je da hrvatska politika šuti već dugo godina. Pitam se ‘zašto’? Ono što je sigurno da ljudima iz BIH, ni hrvatska politika, ni politika u BIH, nije pružila ni minimum koji je trebala u vidu zaštite i pomoći oko povratka.

Ako vodećoj hrvatskoj politici interesi Hrvata u RS-u nisu prioritet, što je prioritet?

-Teško mi je sada kazati što je prioritet. Prioritet bi trebao biti BIH i njezin budući ulazak u Europsku uniju, a naravno da bi ispred svega bili bosanskohercegovački Hrvati s obzirom da smo mi jedan od najstarijih naroda na području Bosne i Hercegovine.

Jesu li Hrvati u RS-u zaboravljeni, (Slična paralela možda se može povući i sa Srbima u Federaciji i Bošnjacima u RS-u) ili su žrtve nesretnog ustrojstva BiH?

-Hrvati su sigurno zaboravljeni, to je istina. Nešto malo se radi, pokušava preko Ureda za iseljene Hrvate no, međutim, u daleko su boljoj poziciji Srbi u Hrvatskoj i Srbi u BIH nego su Hrvati u BIH. Srbima su se obnovile kuće i imaju ista prava kao drugi dok mi u Bosanskoj Posavini- Banja Luci, Prijedoru i ostalim mjestima nemamo dovoljno prava, ne možemo utjecati na politiku niti možemo birati našeg predstavnika da bude predsjednik RS kao što drugi mogu.

Hrvati u BIH i najmalobrojniji su konstitutivan narod pa tako i podložan političkoj manipulaciji, između ostalog, i da im drugi narodi mogu izabrati predstavnke u njihovo ime. No, manje-više ovim neslavnim ‘modelom’ za svoje potrebe koriste se skoro sve politike, nacionalnost se izražava po političkoj potrebi ‘fotelje’, pa tako imamo „hrvatske Srbe“, „bošnjačke Hrvate“, „srpske Hrvate“, Bošnjake koji preko noći „postaju“ Hrvati itd.Je li to pitanje časti, poštenja ili jednostavva, besramna računica?

-Ja bi rekao da je to besramna računica jer svaki čovjek, svaki narod, bili to Hrvati, Bošnjaci ili Srbi, imaju pravo na svoju konstitutivnost. Zna se tko je najviše oštećen narod, a to smo mi Hrvati u Bosanskoj Posavini, u Bosni i Hercegovini gdje nemamo svojih predstavnika dovoljno koliko bi trebali imati kao i svi drugi narodi. Prema tome, sva politika Hrvatske bi se trebala uključiti u to da vidi što činiti dalje. Nas je bilo 750 000, sada nas je 400 000. Pitamose gdje je 300 000 Hrvata koji nisu trenutno u BIH i te ljude treba pokušati vratiti u onoj mjeri u kojoj je to moguće.

Share.

Comments are closed.